Znate li koliko ljudi srpske nacionalnosti trenutačno živi u Varaždinu i Varaždinskoj županiji? I u kolikoj se mjeri taj broj razlikuje od onog iz 2011. godine?
Srpska je zajednica u Varaždinskoj županiji i Varaždinu oduvijek malobrojna: prema popisu iz 2011. godine, u Županiji je živjelo približno sedam stotina, a u Varaždinu oko četiri stotine osoba srpske nacionalnosti. Koliko znamo, sada nas je ipak nešto manje, ali se nadamo da je razlika neznatna.
S obzirom na to, ali i činjenicu da će se predstojeće godine održati novo popisivanje stanovništva i lokalni izbori, postoji li mogućnost da na gradskoj i županijskoj razini zajednica ne dobije pravo na manjinsko vijeće nego samo na svog predstavnika?
Željeli bismo da nas bude barem jednako kao i za popisa 2011., ali će nas najvjerojatnije biti puno manje i u županiji i u njezinu središtu jer je stopa mortaliteta ovdje veća od stope nataliteta. Osim toga, više od dvije trećine brakova je mješovitog nacionalnog sastava, a djeca rođena u njima mahom se upisuju kao građani hrvatske nacionalnosti. Iz tih razloga budućnost naše zajednice nije nimalo blistava. Inače, Županija ima 22 općine i šest gradova, a naša manjinska vijeća oformljena su samo u Varaždinu i na županijskoj razini; nijedan predstavnik zajednice nije član nijednog gradskog ili općinskog vijeća ili mjesnog odbora.
Neovisno o tome, kakav je aktualni položaj zajednice, odnosno kako surađujete s varaždinskim vlastima i gradonačelnikom Ivanom Čehokom?
Stanje je po tim pitanjima stabilno i nismo ugroženi po nijednoj osnovi. Da nije bilo uništavanja dvojezične natpisne ploče Vijeća, što se posljednji put zbilo 5. jula ove godine, odnosi bi bili još bolji. Svakog prvog utorka u mjesecu, nacionalne manjine imaju sastanak s gradonačelnikom na kojem razgovaramo o manjinskom statusu i raspravljamo o problemima. Tako je već dan nakon spomenutog uništenja ploče, Čehok s dvoje dogradonačelnika došao izraziti žaljenje i dati pomoć za postavljanje novog natpisa. Osim toga, na službenim je gradskim stranicama osvanula slika tog našeg dvojezičnog naziva, što smo doista cijenili. Isto tako, valja istaknuti da nas gradska uprava redovito financira iz mjeseca u mjesec.
Kakvi su onda planovi za sljedeću godinu?
Programom rada za 2021., koji je usvojen 26. novembra, isplanirane su sve varijante kojima se svakom pripadniku zajednice omogućuje da ostvaruje devizu "Budi ono što jesi i poštuj ono što nisi". Ponavljam, da bi opstalo, manjinsko vijeće na razini grada mora imati najmanje dvije stotine a na razini županije najmanje pet stotina građana naše nacionalnosti, pa vjerujem da po tom pitanju nećemo biti ugroženi nakon predstojećeg popisa stanovništva.
Kako ste se do sada nosili s pandemijom koronavirusa, odnosno novim ograničenjima vezanima uz suzbijanje širenja bolesti poznate pod nazivom Covid-19?
Pandemija je donekle usporila, ali ne i dokraja blokirala naše aktivnosti. Doduše, 21. maja nismo održali tradicionalni Dan nacionalnih manjina na kojem i mi predstavljamo svoju kulturu i običaje, a nećemo 19. decembra održati ni krsnu slavu VSNM-a, svetog Nikolu. Nismo se, kao ni drugi, okupljali na događanjima uživo i na takav način razmjenjivali iskustva s drugim manjinskim vijećima, ali smo uz pridržavanje epidemioloških mjera uspjeli održati tri sjednice, na kojima su vijećnici donijeli program i financijski plan za sljedeću godinu, posebno se pritom fokusiravši na popis stanovništva. Umjesto one uništene, postavili smo novu dvojezičnu ploču, a u uređenje prostorija VSNM-a uložili smo više od 7.000 kuna. Dakle, najvažniji zadaci u predstojećem razdoblju vezani su uz popis stanovništa i lokalne izbore, a nastojat ćemo se izboriti za mogućnost da bar jedan naš predstavnik bude prisutan na sjednicama varaždinskog Gradskog vijeća. I to sve unatoč tome što je trenutačno cijela naša regija među najgorima u EU-u po broju zaraženih i oboljelih od koronavirusa.
