Nagradu "Hrvoje Polan", koju je pokrenuo magazin "Grain", uz podršku Inicijative mladih za ljudska prava Srbija i nemačke nevladine organizacije forum ZFD, dobili ste za serijal "Duša Srebrenice". Koliko vam znači nagrada i fakt da su fotografije o srebreničkoj tragediji postavljene baš u Beogradu, u galeriji NGO HUB?
Nagrada mi puno znači, prvenstveno zato što nosi ime sjajnog fotoreportera sa ovih prostora. A poseban značaj ima jer dolazi od mladih ljudi iz Srbije koji se bore protiv politike prošlosti i nebuloznih političara. Jako je bitno da upravo ovdje pričamo o ovakvim stvarima. Moja generacija, odnosno mlade generacije moraju da tragaju za istinom i moraju da se bore za istinu, kako se ovakve tragedije ne bi više nikad nikome dogodile.
Koliko ovakva fotografija može stvarno upozoravati i mijenjati percepciju prema zločinima, a posebno buditi empatiju prema žrtvama?
Fotografija ne može promijeniti svijet, ali ja fotografijom nastojim da potaknem ljude na razmišljanje i promišljanje o određenim temama. To je jedina stvar koja se njom može postići.
Kako ste se osjećali kad ste vidjeli desničarske prosvjednike i da li su poremetili značaj izložbe?
Posao fotoreportera, pa i dokumentarnih fotografa uvijek sa sobom nosi određenu odgovornost i rizik, ljudi koji nisu spremni na taj rizik ne bi se trebali baviti ovim poslom. Ja sam radeći u medijima navikao na stvari koje su rizične, naučio sam biti oprezan, ali ne pridavati mnogo pažnje tim stvarima. Jako je važno da osoba koja fotografiše uvijek stoji iza toga što radi i da prihvata odgovornost za svoj rad. Kritika fotografa na ovim prostorima je jako slabo zastupljena. Svjedoci smo kako mnogi fotografi, nažalost, ne stoje iza svojih radova, ne bave se temom koju fotografišu, već sebično pristupaju temi. Fotografišu jako osjetljive teme kako bi na društvenim mrežama skrenuli pažnju na sebe, a ne na problematiku kojom se bave. Smatram da je moj rad bitniji od toga kako se ja u rizičnoj situaciji osjećam. Ne smijemo dozvoliti da se skrene pažnja sa bitnih stvari. Jako bitna i pozitivna stvar se desila u galeriji gdje je puno veći broj ljudi došao na izložbu i svoje vrijeme posvetio temi genocida u Srebrenici. To je ono što je važno i što će mi ostati u sjećanju.
