Splitski DORH podignuo je optužnicu protiv Andre Slavića i Josipa Mijića, vlasnika firme Solin Građa zbog bespravne gradnje kojom je prouzročena značajna devastacija otočića Budihovac, dijela UNESCO-ovog geoparka Viški arhipelag. Mijić je već bio uvjetno osuđen zbog bespravne gradnje u centru Splita. Vi ste za ovaj slučaj radili arhitektonsko vještačenje. Koliko su česti ovakvi slučajevi devastacije prostora u državnom, dakle u našem zajedničkom vlasništvu?
Teško je dati podatak o učestalosti ovako dramatične nezakonite izgradnje i, kako ste i sami istakli, značajne devastacije. Slikovito rečeno, to je kao da me pitate koliko je među dilerima narkotika onih koji prodaju kokain i speed u količinama koje zadovoljavaju tržište. Kriminal se ne kontrolira. Međutim, iz jednog od medijski najbolje popraćenih slučajeva bespravne gradnje u uvali Vruja blizu Makarske, vrlo sličnog slučaja devastacije, očito je da Budihovac nažalost nije izoliran i nije jedinstven. U slučaju Vruje inspekcija je počela postupati prije više od 10 godina. No Stipe Latković, protiv kojega je 2022. također podignuta optužnica, bez obzira na kontinuirane inspekcijske postupke suvereno je gradio na tuđoj zemlji. Čini mi se da je kod oba ova slučaja ključno da su udaljena od naselja pa je građanima devastacija izvan svakodnevnog vidokruga. Da su u naselju, sigurno ne bi prolazila tako neopaženo, bilo bi više dišpeta što bi minimalno usporilo gradnju. Dakle, ovakvih slučajeva vjerojatno ima još, ali mi za njih ne znamo.
Kako objašnjavate sporost reakcije državnih tijela, zahvaljujući kojoj su devastatori uspjeli dovršiti gradnju velikog broja različitih građevina i time obuhvatili preko 100 tisuća četvornih metara, odnosno trećinu otočića?
Građevinska inspekcija je reagirala faktički odmah po prijavi i u nekoliko navrata tijekom nekoliko godina odlazila tamo. Država je sada i podigla optužnicu, a to je maksimum što ona može napraviti. Dabome, kao u slučaju Vruje, kad se okonča spor trebat će organizirati uklanjanje i sanaciju. Međutim, očigledno je da stanje osobe ili osoba koje su naumile eksploatirati taj prostor nadilazi sva očekivanja zakonodavca. Naprosto je nevjerojatno i prosječnom građaninu neshvatljivo šta pojedincima pada na pamet. Nevjerojatna je bešćutnost prema okolišu. Uz tako osebujne pojedince čini mi se kako ne postoji toliko perverzan zakonodavac da predvidi nešto slično, a onda za to predviđanje pronađe i pravnim jezikom verbalizira adekvatne sankcije, jer za ovako dalekosežnu štetu ne postoji adekvatna sankcija u jednom ljudskom životu.
DORH u ovom slučaju traži jednu odnosno dvije godine zatvora za počinitelje. Kako ocjenjujete odnos državnih institucija prema bespravnoj gradnji? Kako se običan građanin može boriti protiv devastacije prostora?
Splitska građevinska inspekcija je neloše funkcionirala do prije četiri – pet godina kad je puno ljudi otišlo u penziju, dalo otkaz, a premalo i prekasno se mladih inženjera zaposlilo. Od Zadra do Dubrovnika ih trenutno radi oko 15. Toliki broj ne zadovoljava ni potrebe od Omiša do Trogira, bez otoka i zaleđa. Da bi se uspješno oduprlo pritisku nezakonite gradnje trebalo bi ih barem deset puta toliko, naročito kad se ima u vidu da postoje otoci na koje se ne može doći i otići u jednom radnom danu ili je to nemoguće zbog vremenskih prilika jer su brodske linije danima u prekidu. Kad se tome pridoda stravičan pritisak kapitala na nekretnine u Dalmaciji, dolazimo do toga da Dalmaciji treba puno više inspektora nego, recimo, Zagrebu. Moj je dojam da "centrala" u Zagrebu ili ne razumije ili se pravi da ne razumije da je stanje alarmantno. Građani u Dalmaciji su malobrojna skupina, ljeti uglavnom prezaposlena, no mogu se boriti partizanski. To je tradicionalno učinkovita metoda, a svakako bi trebali podnijeti potpisanu prijavu protiv nezakonite gradnje. Prijava je nedovoljan, ali osnovan preduvjet da se bespravna gradnja zaustavi. Međutim, definitivno je da Državni inspektorat mora poraditi na svojim ljudskim resursima, valjano ih platiti i efikasnije zaštititi da mogu neometano obavljati svoj posao.
