Za saborske rasprave o izmjenama Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru Boris Milošević je u ime Kluba SDSS-a kazao da glavni problemi s tim u vezi proizlaze iz policentričnog razvoja obrazovnog sustava, pri čemu se nije pazilo ni na kvalitetu.
- Promatrajući Zakon u širem kontekstu, vidimo da je u labirintu propisa puno apsurda i diskriminacije. Kao primjer za to, koji je na Aktualnom prijepodnevu spomenuo i zastupnik Furio Radin, navodim da se mnogi hrvatski građani koji su završili Tršćanski konzervatorij, a stipendirala ih je Italija, ne mogu po završetku studija zaposliti u hrvatskim školama uslijed toga što ne mogu ishoditi rješenje o reguliranoj profesiji. Time im je onemogućen pristup tržištu rada unatoč tome što su završili međunarodno priznat studij, što je nedopustivo, pogotovo kad se ima na umu koliko mladih u isto vrijeme odlazi iz Hrvatske. Mislim da bi rješenje bilo da iskoristimo instrumente europskoga kvalifikacijskog okvira i da pristupimo usklađivanju na razini kvalifikacija, a ne uspoređivanja studijskih programa, te tako ljudima priznamo pravo na rad i reguliranje profesija - rekao je Milošević, pa potom naveo probleme medicinskih sestara.
- Postoji puno hrvatskih građana i građanki koji su škole za medicinske tehničare i sestre završili u Srbiji, BiH ili Crnoj Gori: ovdje im je diploma priznata i prošli su stručno osposobljavanje, ali ne mogu polagati državni stručni ispit nego moraju proći postupak prema Zakonu o reguliranim profesijama, tj. priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Tako prolaze kroz golgotu, jer im se tim postupkom zapravo onemogućuje pristup tržištu rada zbog čitave šume nedorečenih, nejasnih pa i diskriminirajućih propisa - zaključio je Milošević.
Istina umjesto čistki
Raspravljajući u Hrvatskom saboru o prijedlogu Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, SDSS-ov zastupnik Boris Milošević kazao je da je riječ o osjetljivoj materiji: iako se Zakonom nastoji regulirati tehničko postupanje s arhivskom građom, uglavnom se pod njom podrazumijeva ona iz doba SFRJ, koja dosad nije bila dostupna.
- Arhive treba učiniti dostupnima, ali sukladno pravilima struke i po jasno uređenom zakonu: pogotovu u ovaj Zakon treba ugraditi mehanizme koji će spriječiti zloupotrebe, odnosno da arhivima nitko ne može pristupiti mimo propisa. Smatram da cilj Zakona kojim se otvara arhivska građa ne bi trebala biti nikakva čistka, istraga ili lustracija; arhivska građa je pretpostavka kojom se dolazi do istine i zato dokumente moramo učiniti dostupnima, ali u cijelosti. U protivnom, uzimajući za istinu samo parcijalni dio nekog arhiva, to može biti opasno, pogotovo pri baratanju osobnim podacima. To navodim zbog tzv. lovaca na dosjee, koji su se, prema navodima jednog tjednika, pojavili u Državnom arhivu pošto su na snagu stupile posljednje izmjene Zakona o arhivima, kojima se omogućuje i pristup osobnim dosjeima s neprovjerenim informacijama i to kako bi se iz njih vadile ‘pikanterije’. Nažalost, ti su ‘lovci’ više cijenili takvu vrstu ‘povijesne literature’ od cjelovitih egzaktnih izvještaja o bitnim historijskim događajima, koji su neprocjenjivo vrijedan izvor relevantnih informacija - rekao je Milošević, pa naveo da bi se uslijed toga mnogi ponovno mogli osjećati kao žrtve.
- Čistka je već napravljena devedesetih: uzmemo li za primjer pravosuđe, samo je 1990. i 1991. godine razriješeno dvjestotinjak sudaca, a taj je broj zasigurno bio i veći, jer se sva razrješenja nisu objavljivala u Narodnim novinama. Prema tom glasilu, od 1990. do 1996. godine doneseno je ukupno 2.200 takvih rješenja i razrješenja. Tako je pravni sustav iznjedrio situaciju po kojoj je pravosuđe dospjelo u vakuum, odnosno u to da se rješenja ne donose po stručnim, nego po političkim i etničkim kriterijima - zaključio je Milošević.
