Okolnosti sastavljanja većine u Hrvatskoj predstavljaju ozbiljan korak nazad u dosad uspostavljenim demokratskim standardima zemlje koja je članica Evropske unije, koja se u svom pristupnom ugovoru obvezala na očuvanje manjinskih prava odnosno djelotvornu provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, napisao je na Facebooku Boris Milošević iz SDSS-a čiji status prenosimo u cijelosti.

"Na položaj manjina u društvu, još uvijek i ne samo kod nas, najviše utječe stav vlasti prema manjinama jer nije dovoljno imati dobre zakone koji su podložni promjenama i na gore. Potrebno je postojanje jake političke volje za provedbu zakona, a važne su i javne poruke vrhova državne vlasti. Negativna promjena u vrhu vlasti donosi negativnu atmosferu u društvu i međuljudskim međuetničkim odnosima. Te stvari ne treba podcjenjivati.

Predstavnici srpske nacionalne manjine nisu dio nove parlamentarne većine i neće biti dio Vlade. SDSS je u opoziciji. I to je u redu. Ne moraju biti u poziciji, nigdje to nije uklesano u kamen. U ovom slučaju ne trebaju i ne mogu biti kada u Vladu ulazi stranka koja je za glavni politički cilj postavila da Srbi ne budu dio Vlade i ni dio većine. Groteskno izgleda da pregovori oko formiranja većine i Vlade na temu Srba traju 20 dana, a oko podjele resora 1 dan.

Šovinisti će reći da prave distinkciju i da zapravo nisu protiv srpske nacionalne manjine, već samo SDSS-a kao političke stranke koja po njima ne predstavlja Srbe, oduzimajući tako izborima stečen legitimitet jedinoj manjinskoj stranci u Hrvatskom saboru koja je mandate stekla isključivo glasovima Srba. Niti jednoj drugoj stranci ili zastupniku se legitimitet na takav način ne osporava.

Pri takvom tumačenju ispada da je problem samo SDSS iako je primjerice predsjednik Domovinskog pokreta kao gradonačelnik Vukovara bojkotirao Srđana Milakovića, svog zamjenika iz reda srpske nacionalne manjine koji je predsjednik Demokratske stranke Srba, političke konkurencije SDSS-a. Kao i SDSS-u i DSS-u je prijetio zabranom rada i političkog djelovanja.

Ono što što je gore od toga je navođenje 'poštenih', 'pravih' , 'normalnih' Srba koji po njima zaslužuju predstavljati Srbe tako da ih oni postavljaju bez da ih sami Srbi biraju.

Ono što je zapravo najgore i što je dobar pokazatelj stava Domovinskog pokreta prema pravima srpske nacionalne manjine i kakva se politika u praksi može od njih očekivati na državnoj razini je odluka Gradskog vijeća Grada Vukovara donesena krajem 2022..

Grad Vukovar je nakon rezultata popisa stanovništva napravio presedan u dosadašnjoj primjeni Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i prvi smanjio jezična prava donošenjem odluke izmjenama statuta u smjeru brisanja odredbi o službenoj uporabi srpskog jezika i pisma kao posljedice rezultata Popisa stanovništva 2021. prema kojem je broj Srba u gradu Vukovar pao ispod jedne trećine udjela u ukupnom stanovništvu grada. Iako su do tada važeće odredbe gradskog statuta propisivale minimum minimuma prava na korištenje srpskog jezika i pisma građanima srpske nacionalnosti koji nije bio vidljiv prema vani. Samo je propisivao mogućnost da vijećnik srpske nacionalnosti dobije materijale gradskog vijeća na ćirilici odnosno da građanin srpske nacionalnosti dobije gradski dokument na ćirilici ako to zatraži. Gradska vlast smatrala je da je i taj minimum individualnih prava građana srpske nacionalnost potrebno brisati.

Taj minimum se mogao zadržati i nitko ne bi bio povrijeđen, a gradska vlasti bi pokazala da vodi računa o pravima trećine svojih građana i da nema ništa protiv srpske nacionalne manjine. Takvo rješenje bi bilo u skladu s preporukama Odbora ministara Republici Hrvatskoj o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima koju provodi Hrvatska, usvojenim 2020. godine te Rezolucijom o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u Hrvatskoj koju je Odbor ministara prihvatio 2022. godine.

Takvo rješenje je već postojalo u Vukovaru prema statutu kojeg je Gradsko vijeće Grada Vukovara donijelo 14. 7. 2009. godine kada je propisalo slobodnu uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma i u službenoj komunikaciji i u javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara.

O ovom pozitivnom pomaku iz 2009. na lokalnoj razini, Vlada Republike Hrvatske je obavijestila Vijeće Evrope svojim 4. Izvješćem o primjeni Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima.

Na žalost u ovom slučaju brisanja statutarnih odredbi o srpskom jeziku i ćiriličnom pismu uspostavio se loš presedan brisanja manjinskih prava čim broj neke manjine padne ispod zakonskog praga. Može se postaviti pitanje, da li brisati pravo na jezik i pismo neke manjine koje se u praksi primjenjuje 50, 60 ili 70 godina samo zato jer broj te manjine pao za 1-2%?

Jezik je važan aspekt kulturnog identiteta svakog naroda, svake manjine i neosporno je dio identiteta lokalne sredine, općine ili grada u kojem žive. Brisanjem jezičnih prava, briše se dio identiteta grada koji više ne odražava svoj multietnički lokalni identitet i jednoj skupini građana se poručuje da izražavanje tog identiteta nije poželjno.

Da Domovinski pokret može možda drugačije pokazuje primjer gradskih vijećnika Domovinskog pokreta u Slavonskom Brodu koji su glasali za preimenovanje ulice Mile Budaka prije dvije godine ili kada je na obilježavanju 25 godina mirne reintegracije prošle godine Ivan Penava odao priznanje Vojislavu Stanimiroviću za ulogu u procesu mirne reintegracije. Takva očekivanja ipak ne treba imati nakon toksične kampanje pune govora mržnje prema Srbima, ali i prema migrantima, drugim manjinama i ranjivim skupinama.

Duhove iz boce je teško vratiti jednom kad se puste."