Tema referenduma aktualizirana je ovih dana u Sloveniji zahvaljujući stranci Levica koja je pokrenula prikupljanje potpisa protiv nabavke oružja koju planira vlada. O tome i o povijesti referendumskog izjašnjavanja u Sloveniji razgovarali smo s koordinatorom Levice Lukom Mesecom.
Prije tjedan dana u parlament, Državni zbor, predali ste potrebnih 6.800 potpisa za pokretanje referenduma oko kupnje američkih oklopnih vozila Boxer. Zašto ste to učinili?
Vlada za tu kupovinu nema javnu potporu. Kupovanju oružja – dok poskupljuju hrana i energenti, kada je zdravstvo sve nedostupnije itd. – protivi se više od 70 posto stanovnika. Pritom nije suvišno naglasiti da se cijena tih oklopnih vozila od 2016. godine, kada je dana prva ponuda, do danas gotovo udvostručila. Prvotna cijena je iznosila 217 milijuna eura, a trenutna je 412 milijuna! Zato zahtijevamo da narod presudi jesu li ta oklopna vozila Sloveniji uistinu potrebna i može li ih si po takvoj cijeni priuštiti.
Zašto je sporan zakon o ratifikaciji sporazuma s Organizacijom za zajedničku suradnju u naoružanju (OCCAR)?
Zakon je sporan jer se radi o izigravanju slovenskog ustava. Naime, članak 90. ustava kaže da su referendumi o međunarodnim ugovorima nedopustivi. To ministar obrane Matej Tonin zna, pa je zato kupnju oružja zapakirao u "međunarodni ugovor". Ali to nije ugovor kojim bi Slovenija stvarno stupila u nekakvu međunarodnu organizaciju, to je ugovor o kupnji oružja i ništa drugo.
Vladajuća koalicija je zakon već stavila u proceduru, odbijajući prijedlog savjetodavnog referenduma. Što je za uspjeh referenduma zakonski potrebno učiniti? Kako da referendum bude dopušten?
Ustavni sud bi morao presuditi radi li se tu stvarno o međunarodnom ugovoru, pridruživanju međunarodnoj organizaciji, ili se radi o golom izigravanju ustava.
Parlamentarni zastupnici imaju pravo, ako skupe 46 potpisa, opozvati referendum. Koja je uloga Ustavnog suda?
Ovako: 46 poslanica i poslanika može po zakonu zaključiti da je referendum o nekom zakonu nedozvoljen. Predlagatelj se na taj zaključak može potužiti, a na Ustavnom sudu je da presudi tko je u tom sporu u pravu – predlagatelj koji zahtijeva referendum ili 46 poslanika koji tvrde da je referendum nedopušten.
Kako stoji argument da je u pitanju međunarodni sporazum o kojem referendum nije dopušten?
Mišljenja sam da stoji na vrlo klimavim nogama i da ministar pokušava izigrati ustav. Još jednom naglašavam, Slovenija se ne pridružuje međunarodnoj organizaciji, Slovenija samo kupuje oklopna vozila.
Što mislite o zadnjim izmjenama Zakona o referendumu u Sloveniji? Jesu li uvjeti bili bolji prije ili su sada?
Bolji su bili prije. Referendum se, nažalost, iz godine u godinu sve više ograničava. Narod sada ima mogućnost zahtijevati samo referendum za ukidanje kakvog zakona, ne može npr. na referendumu davati zakonske prijedloge. Pa i opoziv je strogo ograničen, najprije ustavom, a zatim mogućnošću da 46 poslanika odluči da referendum nije dopušten.
Skicirajte nam povijest institucije referenduma u Sloveniji. O čemu su oni u prošlosti bili raspisivani i kakvi su bili ishodi?
U Sloveniji su do 2013. organizirani brojni referendumi. Većinom su ih zahtijevali sindikati ili pak desnica, pod vodstvom SDS-a. Referendum je bio moćno oružje sindikata u otporu neoliberalnim reformama. Primjerice, Janšina vlada je 2006. pokušala uvesti jedinstvenu poreznu stopu, a sindikati su na ulice izveli 50.000 ljudi pa je bilo jasno da će o tome zahtijevati referendum, koji desnica ne bi mogla dobiti. I tako je reforma zaustavljena. Zadnja veća pobjeda sindikata tog tipa bila je 2011., kada su srušili planove Pahorove vlade Socijalnih demokrata, koja je u Sloveniji pokušala uvesti reforme po ugledu na Schrödera: tzv. mali rad, reformu mirovina itd. Sindikati su pobijedili, vlada je pala. Ali i zato se u parlamentu 2013. skupila većina koja je u ustav unijela jaka ograničenja za referendum.
Oko nabave oružja bilo je sporova i s prijašnjim vladama. Kakav je njihov historijat?
Sve smo te sporove pokrenuli mi u Levici, jer sve ostale stranke kupovinu oružja na ovaj ili onaj način podupiru, s djelomičnom iznimkom trenutne opozicije, a priča ni tu nije jednoznačna. Godine 2019., kada smo sudjelovali u Šarčevoj vladi, spriječili smo kupovinu oklopnih vozili za 350 milijuna eura, s čime smo povezali našu potporu proračunu. Godinu kasnije, kada je Janša već bio na vlasti, u četiri dana sakupili smo oko 30.000 potpisa za referendum protiv kupnje oružja za 780 milijuna eura. I sada 2022. ponavljamo vježbu.
Kakva je budućnost instituta referenduma u Sloveniji? Što bi mogle biti teme budućih skupljanja potpisa i tko bi mogli biti inicijatori?
U Levici se zauzimamo za to da se pravo na referendum proširi. Uvjeren sam da je ograničavanje tog prava jedan od razloga sve većeg raskoraka između naroda i vlasti te posljedično gubljenja povjerenja u politiku, državu i institucije. Ako budemo u sljedećoj vladi, pokušat ćemo postići da se o važnijim pitanjima organiziraju savjetodavni referendumi, kao što to postoji u Švicarskoj.
Sve ovo događa se u predizborno vrijeme. Kako će ishod referenduma utjecati na izbore?
Poziv na referendum u prvom redu raskrinkava desnicu i njezine poslove pred izbore. Vrši javni pritisak na njih. I otvara pitanje traćenja novca na oružje, što je jedna od značajnijih predizbornih tema.
Koja je strategija Levice za buduće izbore? Kako će izgledati slovenski stranački život nakon eventualnog odlaska Janeza Janše?
Levica ide na izbore s jasnim usmjerenjima. Prvi prioritet su nam stanovi jer cijele generacije zbog nenormalnog rasta cijena ne mogu više doći do njih. Želimo izgraditi 30.000 novih stanova do 2030. i uvesti porez na nekretnine. Drugi prioritet bit će klima, a cilj nam je do 2030. za 55 posto sniziti emisije CO2. Treći prioritet bit će ekonomska demokracija i vlasništvo zaposlenih – trebamo nov način gospodarenja i upravljanja vlasništvom.
