Približno deset godina od prve formalne inicijative, u Virovitici će napokon biti promijenjeno ime ulice koja je nazvana po Mili Budaku, ministru u vladi NDH i potpisniku rasnih zakona. Odlučilo je to virovitičko Gradsko vijeće, jednoglasno i bez rasprave.
Nakon što je ponovno pokrenuta inicijativa za promjenu naziva ulice, zatraženo je mišljenje vijeća Mjesnog odbora Taborište, koje se izjasnilo kako želi da se ulici vrati stari naziv po Mati Lovraku. Igor Pavković, zamjenik župana Virovitičko-podravske županije i bivši dugogodišnji predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine, izuzetno je zadovoljan ovom odlukom.
- Ukidanje naziva je konačan obračun s recidivima prošlosti. Virovitica je danas uređen, tolerantan i napredan grad i u njemu ne bi smjelo biti mjesta za veličanje suradnika nacista. Ostaje samo da žalimo što je netko, u ne tako davnoj prošlosti, tom liku dodijelio čast da jedna ulica nosi njegovo ime - kaže Pavković za Novosti.
Vesna Hercigonja, predsjednica virovitičke Udruge antifašista i antifašističkih boraca, kaže da ulica s takvim imenima nije ni smjelo biti. Jedan od onih koji su se godinama zalagali da ova ulica promijeni ime je predsjednik županijske organizacije SDP-a Mate Vukušić.
- Desilo se nešto što se nije ni trebalo. Sada se pozivaju se na odluke Vrhovnog suda u sličnim slučajevima, što nije od jučer, na odluke Ustavnog suda, a ni to nije od jučer, kao i na temeljne vrijednosti Ustava RH. Pod tim mislim da ta ulica nikad nije ni smjela biti nazvana po čovjeku koji je sinonim za kvislinšku državu u službi nacističke Njemačke. To što vladajućima sve ove godine nije smetalo što jedna ulica nosi ime Pavelićevog Goebbelsa, govori o njima. Nazvati ulicu po čovjeku koji je bio jedan od ideologa NDH graniči sa zdravim razumom. U svakom slučaju, nakon ove tužne i sramotne epizode za Viroviticu može se jasno i glasno reći: dobro došli, dobro nam se vratili u Ulicu Mate Lovraka - kaže Vukušić.
Ustaški dužnosnik ulicu u Virovitici dobio je 27. veljače 1992. odlukom tadašnje Skupštine općine Virovitica koju je potpisao predsjednik općine Anto Krišto (HDZ). Virovitica je jedan od dvadesetak gradova u Hrvatskoj čiji su čelnici odlučili baštiniti imena, pojave ili datume iz sramotnog dijela hrvatske povijesti. Prvu protestnu inicijativu Gradskom vijeću poslao je Staniša Žarković, bivši predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske županije. ‘Ime Mile Budaka neodvojivo je vezano za najstrašnije razdoblje novije hrvatske, ali i srpske, židovske i romske povijesti. Osoba je to koja je osobno stvarala okvir za provođenje genocida, a onda ga kao istaknuti dužnosnik ustaškog režima i provodila. Kako graditi europsku kuću na tim temeljima? Kako graditi dobre međunacionalne odnose, vladavinu prava i zaštitu nacionalnih i vjerskih manjina ako Virovitica kroz imenovanje ulice slavi onoga tko je riječju i djelom zatirao sve te vrijednosti našeg društva?’ pitao je Žarković.
Siniša Prpić (HSPD) je prigodom imenovanja novih ulica podsjetio na ovu virovitičku sramotu. ‘Sada je prilika da ispravimo taj propust. Zaboravili ste u novim prijedlozima doktoricu Tereziju Salaj Rakić, pedijatricu koji je tako puno dala virovitičkom zdravstvu i našem zdravlju da je zaslužila ulicu u Virovitici. Prigoda je da skinemo table s imenom Mile Budak i umjesto njega ulicu nazovemo po velikoj liječnici koja se, svojim humanim radom, iskazala i u Domovinskom ratu’, predložio je Prpić, izazvavši neumjesna dobacivanja HDZ-ovih vijećnika. Prošlog ljeta, nakon smrti Olivera Dragojevića, stigao je i treći formalni prijedlog: Josip Novogradec iz HSS-a predložio je da se Ulica Mile Budaka nazove po popularnom pjevaču iz Splita.
No gradonačelnik Ivica Kirin uvijek bi imao spreman odgovor. ‘Inicijativa za promjenu ulice ide onako kako je zakonom određeno: mjesni odbori i mještani. Dva puta smo im slali da se izjasne da li žele promjenu naziva ulice i ljudi su to odbili. Ulice mogu mijenjati oni koji tamo žive. Grad Virovitica poštuje proceduru’, govorio je Kirin.
Stanovnici ulice bili su protiv promjene imena, barem su tako javno govorili, jer bi morali mijenjati sve dokumente, što bi bio trošak od oko dvije tisuće kuna po domaćinstvu. Kirin tada nije prihvatio prijedlog da se zamjena dokumenata plati iz gradskog proračuna. No čini se da građani ipak nisu toliko kočili promjenu imena. Tamo je tek desetak kuća i iskrenim razgovorom sve se moglo riješiti. Po svemu sudeći, nije bilo dobre volje kod onih koji vode grad. Jer kako objasniti da sada najednom sve može, i odluka vijeća Mjesnog odbora i jednoglasje u Gradskom vijeću?
