Republika Hrvatska mora isplatiti odštetu zbog neprovođenja učinkovite istrage smrti srpskog ratnog zarobljenika iz Vojno-istražnog centra "Lora", presudio je Ustavni sud u septembru ove godine. Prema dostupnim informacijama, Stojana Zubića (67) iz Kupresa pripadnici Hrvatske vojske zarobili su 6. aprila 1992. Od posljedica teških fizičkih povreda koje su mu nanijeli nepoznati počinitelji preminuo je 9. juna iste godine u Medicinskom centru Knin, jer je u međuvremenu bio razmijenjen.
Ustavnu tužbu podnio je početkom 2024. njegov sin jer nadležna tijela nisu poduzela nikakve radnje za pronalaženje počinitelja tog ratnog zločina. On se 2017. obratio Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu sa zahtjevom za dostavu podataka o pokretanju kaznenog postupka. Prema obrazloženju Ustavnog suda, država je imala obavezu pokrenuti i provesti istragu koja ispunjava procesne pretpostavke članka 21. Ustava RH.
"Bitna svrha takve istrage je osigurati djelotvornu primjenu domaćih zakona kojima je zaštićeno pravo na život i propisana zabrana mučenja i diskriminacije, te osigurati odgovornost počinitelja. U ovom predmetu istražne radnje započele su krajem prosinca 2017., a iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su domaće vlasti morale postati svjesne smrti prednika podnositelja u Kninu još u svibnju 2001."
Naime, tada je Zubićeva smrt iznesena u dopisu Saveznog ministarstva pravde SR Jugoslavije, ali istraga nije pokrenuta. Isto tako, Ustavni sud objašnjava da se ništa nije pomaknulo ni 2012., nakon zaprimanja izjave jednog svjedoka koji je bio zarobljen sa žrtvom. On je bio zarobljen za vrijeme napada na Kupres 6. aprila 1992. zajedno sa Stojanom Zubićem. Prema njegovoj izjavi, Stojana Zubića je jedan "naoružani Hrvat udario u trbuh i od toga je on brzo prokrvario pa je već dva dana posle izvršene razmene umro od posledica ovog udarca.
Razmjena je obavljena poslije 27 dana kod Žitnića i Pakovog Sela, kada je razmijenjeno 184 zarobljenih Srba sa zarobljenim Hrvatima", prenosi Ustavni sud dio izjave. S druge strane, ističe se da ni podnositelj zahtjeva nije prije 2017. poduzeo bilo kakve aktivnosti da domaće vlasti obavijesti o smrti svog pokojnog oca.
Pokušaj da teret dokazivanja bude prebačen na srodnika žrtve ni u ovom slučaju nije opravdan. Dinamika rasvjetljivanja događaja iz 1992. istragu, nakon toliko godina, nije dovela nikamo. Iz opsežnog pregleda nastojanja DORH-a i policije da prikupe što veći broj dokaza o boravku žrtve u "Lori", vidljivo je da se njegovo ime i okolnosti stradanja nisu našli u pregledanoj dokumentaciji.
Iz PU dubrovačke, PU šibensko-kninske i PU zadarske provjerili su da li je Stojan Zubić bio odveden i zatočen u neki drugi zatvor na ovim područjima, ali takvi podaci, tvrdi se, nisu pronađeni. Jedino SOA raspolaže podatkom da je žrtva zabilježena u evidenciji umrlih od 1986. do 1995. Medicinskog centra Knin od 9. juna 1992. Osim podatka iz prijemne knjige kninske bolnice o boravku i smrti Stojana Zubića od zadobivenih trauma, a za koje nije ni utvrđen uzrok nastanka, nikakve druge činjenice iz navoda njegovog sina nisu mogle biti potvrđene.
S obzirom na to da je prošlo više od trideset godina od "navodnog počinjenja djela", za Ustavni sud je vjerojatnost utvrđivanja istine značajno smanjena. Navedeno je da se standard žurnosti u ovakvim predmetima uvelike razlikuje od standarda koji se primjenjuje za nedavne događaje u kojima je "vrijeme često od presudne važnosti za očuvanje ključnih dokaza i za ispitivanje svjedoka, dok su njihova sjećanja još svježa i detaljna".
