Koliko vam znači što ste dobili srebrnu plaketu beogradskih "Večernjih novosti", priznanje koje se dodjeljuje za humanost i podvige pojedincima, kolektivima i udruženjima građana?
Ona i meni, a i mojim kolegama s kojima organiziram i učestvujem u akcijama SNV-a, znači svojevrsno priznanje za sav rad i vrijeme koje smo dali za pomoć našim sugrađanima s područja Gline, pogotovo što ni kolege ni ja nismo imali nikakva očekivanja. Samo smo radili i radimo svoj posao.
Koje SNV-ove programe pomoći provodite na području Gline?
Od svih programa, tu je prvenstveno pravna pomoć u koju nisam direktno uključena, ali sam svojevrsni kontakt u smislu upućivanja ljudi na pravni odjel ako su u pitanju pravni problemi. Tu je i program prijevoza ljudi "Od vrata do vrata", raspodjela građevinskog materijala i, ako treba, pomoć u hrani, iako je taj dio od države dosta dobro organiziran za ljude koji su u kontejnerima i koji dobivaju kuhane obroke. Ljudi nisu gladni, ima i dosta garderobe, tako da je, što se tiče pomoći, fokus na pravnoj pomoći i građevinskom materijalu. Pravnom savjetniku u prosjeku se mjesečno obrati 50 do 80 ljudi; neki put ljudi dobiju savjet na ulici kad sretnu pravnika, ali sada je službeno evidentirano 70 ljudi koji dolaze sa svim problemima, od žalbi i pomoći u ispunjavaju obrazaca, pomoći oko podnošenja zahtjeva za obnovu i rješavanja imovinsko pravnih odnosa. U projekt "Od vrata do vrata" na području Gline službeno je uključeno 85 korisnika koji žive po često zabitim i udaljenim selima. Grad Glina je teritorijalno velika cjelina, a javni prijevoz ne postoji tako da bi stanovnicima sela, često starijima i bolesnima, bilo jako teško da odu kod liječnika ili obave neki posao u samom gradu. Što se tiče podjele materijala, ona se odvija redovito. Nabavljamo svu popratnu i evidentiramo podijeljeno; do sada su podijeljene veće količine materijala koje je nabavio SNV, a evidentno je da će pomoć u materijalu biti potrebna i narednih godina.
Da li je s novom godinom napokon krenula obnova ili su se barem pojačala uvjerljiva obećanja o obnovi?
Građevinski materijal o kojem govorimo, namijenjen je za pomoćne zgrade i pokrivanje kontejnera koji prokišnjavanju, kao i pravljenje nadstrešnica da ulazi u kuće budu koliko-toliko zaštićeni od sunca, kiše i vremenskih nepogoda. Ja sam od početka nakon potresa stavljala naglasak da svi koji žele pomoći, dostavljaju građevinski materijal, znajući kako je bila ostvarena obnova poslije rata, kad su obnavljane samo kuće ali ne i gospodarski objekti. I sad će se obnavljati samo kuće, a zanemarene su gospodarske zgrade i popratni objekti koji su itekako potrebni na svakom imanju. Što se obnove od države tiče, na području Gline obavljale su se nekonstrukcijske obnove, odnosno popravci na kućama koje su imale zelene naljepnice – popravci dimnjaka ili sređivanje krovova. Kuće sa žutim naljepnicama nisu ni taknute. Nema promjena ni u brojnom stanju; tko je nakon potresa otišao, otišao je i nije se vratio, a tko je ostao, ostao je. Neki najavljuju da će također otići, ali to će vrijeme pokazati.
Možete li reći da je splasnuo donatorski zamah i koliko je tu doprinijela ukrajinska izbjeglička kriza?
Mislim da jeste, ali to bi se desilo i da nema Ukrajinaca. Svi znamo kako to ide nakon nesreća; dignemo se svi, a onda se priča polako smiruje i povlači, bivajući prepuštena udruženjima. S obzirom na broj izbjeglica, Postoji mogućnost da netko od njih dođe u Glinu; mjesta i prostora ima.
Izuzevši činjenicu da su još mnogi ljudi u kontejnerima, koliko je normaliziran život u gradu?
Gradske službe rade najnormalnije i sve odrađuju koliko mogu, prijevoz učenika i organizacija nastave su jako dobro riješeni, nema nikakvih smetnji. Pogoni i dalje rade, kako oni u proizvodnji zdrave hrane, tako i Šerifove pilane; ljudi imaju posla. Počela je i obnova doma za starije osobe koji je otvoren prije nekoliko godina, tako da će i stariji ljudi, kad obnova završi imati odgovarajuću njegu preko dana. Pored svega mogu reći da sam optimistična u mjesecima koji dolaze, pogotovo što su ukinute protuepidemijske mjere. Znam da su neke stvari trajale duže nego što bi trebalo, ali uvijek vjerujem da će na kraju sve biti dobro.
