S kakvim se problemima suočavaju Srbi i predstavnici u manjinskom vijeću i srpskim organizacijama Gline?
Po popisu iz 2011., Srba u Glini ima 2.549 što je 27,5 posto ukupnog broja stanovnika. Kako se ovdje vratilo starije stanovništvo, česte su sahrane, ali je sada mnogo urgentniji problem zapošljavanja. Posla nema, osim u državnim službama i nešto privatnih poduzeća, a to naročito važi za pripadnike srpske zajednice. Iako bi u državnim i javnim službama trebali biti zaposleni i pripadnici manjina, to se formalno rješava zapošljavanjem jednog manjinca. Dok se u državnim i javnim službama gleda podobnost, u privatnim firmama nema problema - tamo se gledaju stručnost i znanje. Zbog nedostatka posla, u zadnje vrijeme otišlo je preko 30 porodica i to mladih ljudi s djecom, što znači da se ne namjeravaju vraćati. Zato nestrpljivo očekujemo završetak izgradnje Doma za stare i nemoćne u gradu jer očekujemo da će se tu naći prostor za zapošljavanje. Situacija je u gradu manje-više ista; uvijek postoji dio ljudi kojima smeta ostvarivanje srpskih prava. Dok su školovanje i dio prava koja nam jamči Ustavni zakon bar dijelom konzumirana, osim zapošljavanja ili javne upotrebe jezika i pisma, veliki problem je komemoriranje srpskih žrtava, ali i naslijeđe rata 90-ih. Tako su našem vijeću koje, istina, ima prostor, lani sredstva za rad smanjena zbog obilježavanja 10. decembra, Dana ljudskih prava ispred Spomen, odnosno Hrvatskog doma, te pod suludim izgovorom da se nismo ogradili od Šešelja i njegovog svojevremenog paljenja hrvatske zastave. Dok smo nekad dobivali 90.000 ili 100.000 kuna, sad dobivamo 30.000, a to je dovoljno za hladni pogon i plaćanje obaveza. Zato pokušavamo riješiti financiranje naših aktivnosti, jer i pored restrikcija nastavljamo s davanjem pravne pomoći. Nastojimo organizirati humanitarne akcije i na druge načine pomagati pripadnicima naše zajednice i drugima kojima je pomoć potrebna.
Kakva je suradnja sa županijskim vijećem, SPC-om i drugim predstavnicima Srba na ovim prostorima?
Suradnja je dobra s vijećem Sisačko-moslavačke županije i sa zamjenikom gradonačelnika Đurom Stojićem koji dolazi iz srpskih redova. On je uvijek prisutan u razgovorima i svim sastancima s gradskim vlastima. SPC je uključena u velik dio aktivnosti, ali i tu se može proširiti prostor za veće uključivanje. Što se tiče obrazovanja, već osam godina je omogućeno školovanje po C modelu i te satove pohađa oko 25 učenika. Nažalost, na njih ne idu sva srpska djeca jer sve zavisi od roditelja kod kojih je još uvijek prisutan strah i stav da na taj način eksponiraju djecu. A posjećenost vjeronauke je kao i kod modela C - zapravo, ostvarenje naših prava u velikoj mjeri zavisi od nas.
Nedavno ste organizirali komemoraciju za žrtve ustaških pokolja u Glini u maju i tokom ljeta 1941.? Da li je bilo reakcija?
Nove gradske vlasti iskazale su volju da sudjeluju u tome; došao je predsjednik Gradskog vijeća, ali nije bilo previše stanovništva, osim starijih ljudi koji su dolazili i ranije. Nije bilo problema s komemoriranjem na kosturnici na mjesnom groblju, ali nije dopuštena komemoracija na mjestu gdje je bila pravoslavna crkva u kojoj se tokom ljeta 1941. desio masakr i na čijem mjestu je sagrađen spomen dom koji je dobio ime Hrvatski.
Županijska ste koordinatorica u za SNV-ov projekt pomaganja bivšim nosiocima stanarskog prava - korisnicima stambenog zbrinjavanja. Kako se odvija taj proces?
Javljaju mi se ljudi koji smatraju da su im po nekoj osnovi zakinuta prava. Rješavamo probleme s dokumentima kod neriješenih zahtjeva, a bilježi se pomak u kontaktima s uredom državne uprave.
