Na pročelju zgrade Filozofskog fakulteta u Zagrebu odnedavno se koči velika plava lenta, podsjetnik na 350. obljetnicu zagrebačkog sveučilišta. No ta je poluokrugla cifra – a i nju smo dovodili činjenično u pitanje – slavljena lani, dok je protekli tjedan pak na redu bilo obilježavanje Dana FF-a. Ipak, vršitelj ga je dužnosti dekana Miljenko Šimpraga otkazao, a nekoliko dana ranije otkazao je i dugo iščekivanu sjednicu fakultetskog Vijeća. Onu prije godišnjih odmora, početkom ljeta, ako još pamtite, naprasno je bio prekinuo jer mu se nije dopalo oponentsko raspoloženje glavnine vijećnika.
Otkazivanjima tu nije kraj; praktično je na najvećem hrvatskom fakultetu otkazana i nastava. Odnosno, isti adlatus rektora Damira Borasa i prorektora Ante Čovića propisao je nastavu uživo samo za brucoše. Za ostale – sve po želji odsjeka i nastavnika, iako su preporuke govorile o zreloj mogućnosti da FF organizira epidemiološki propisnu nastavu uživo za sve studente. No privremeni dekan je riješen obustaviti sumnjive aktivnosti, maltene svaku općenito, jer bunt protiv njegova stila i sadržaja upravljanja ovom ustanovom potencijalno izvire odsvukud. Stoga je Studentski zbor bez njega, te njemu usprkos, obilježio Dan FF-a na svoj način, prigodnom tribinom zbog koje će Šimpraga naknadno predsjedniku zbora zaprijetiti tužbom. Održana je na otvorenom, na parkingu ispred fakulteta, pod onom razmjerno besmislenom svečarskom lentom.
Toj mašni kojom društvo iz rektorata umotava sebi FF za poklon još ćemo se vratiti, ali pogledajmo u međuvremenu ima li tamo što aktualnije od prošlogodišnje godišnjice. Dosta važnim, recimo, čini se daljnje određivanje sastava nove fakultetske uprave. Proces je u toku, naravno, barem formalno, a još tamo negdje u proljeće je bio zaustavljen – predloženici Vijeća nisu bili Borasu po volji. Otpala su tako dvojica, i nametnut je fakultetu treći, vanjski, profesor veterine, baš kao da se rektor odlučio na jednu banalnu, ali toksičnu gestu.
Šimpragina se privremenost može rastegnuti još godinu dana, pa dotad ipak slijedi nova runda igre predlaganja i odbijanja. Cinizam kojim uprava sveučilišta tretira FF izgleda kao da je nepotrošiv, i teško je s te strane očekivati išta doli nastavak sličnog iživljavanja. Šimpragu očekujemo i dalje na čelu fakulteta; nema veze što je troje pretendenata na funkciju dekana prije nekoliko dana predalo svoje kandidature. Tomislav Galović, sadašnji prodekan, slabo može računati na podršku Vijeća FF-a bez koje nema prolaza k rektoratu koji ima zadnju riječ. Neven Jovanović i Renata Geld imaju puno bolje izglede na Vijeću, ali ne i kod sveučilišne uprave. Ili je to makar za Jovanovića sigurno, zna li se da je on jedan od dvojice, uz Dragana Bagića, odbijenih u prošlom navratu.
Vijeće FF-a bi moralo o kandidatima glasati 28. listopada, ali samo ako tamo život opet poteče dalje. Miljenko Šimpraga je uspio pojedinim intervencijama za kratko vrijeme prouzročiti impresivne kontroverze, mada bi obustava vitalnih fakultetskih aktivnosti mogla nadmašiti sve dosad viđeno. Uz nastupno mu ometanje rada upravnih tijela, optužbe vijećnika da cenzurira internu komunikaciju i prijeti otkazima kolegama, naime, pisali smo i o propustu neraspisivanja jesenskog upisnog roka na preddiplomskim studijima. Tamo je ostalo više od stotinu mjesta, iliti preko 10 postotaka ukupne kvote, na 13 studijskih programa. Fakultet je time ujedno oštećen za prihod od više stotina tisuća kuna.
Ako pretpostavimo da se Šimpraga neće lako mrdnuti odatle gdje se uvalio, ostaje pitanje kako će FF djelovati u predstojećem razdoblju. Nipošto samo zbog pandemije, nego u prvom redu zbog upravljačkih manira klike iz rektorata, a otkud potječe i rečeni vršitelj dužnosti dekana, također prorektor. Najuputnije bi u tom smislu bilo prisjetiti se sudbine Hrvatskih studija, institucije koju su egzemplarno pregazili. U jednom trenu se tamo emancipirala nekolicina mlađih filozofa koji su stali na žulj Čoviću, i osveta je bila upravo strašna.
Hrvatski studiji pretvoreni su u depandansu rektorata za zbrinjavanje zaslužnog kadra, uz dragocjene saveznike iz klerikalnih voda. Sve je provedeno naočigled zgranutih studenata i države koja jednom rukom opominje vinovnike krize da su pretjerali, a drugom im drži svijeću. Ne treba posebno sumnjati da bi Čović i Boras laka srca tako podjarmili i FF, osim što bi proces izgledao – zbog veličine i samosvijesti ustanove – daleko traumatičnije. Naravno, imao bi i šire posljedice, jer su kapaciteti FF-a i HS-a gotovo nesumjerljivi. Uostalom, da ne zaboravimo, te dvije adrese vezuje baš etičko-sudbeni postupak nad Antom Čovićem i njegovom sumnjivom profesurom koji su HS-ovi filozofi inicirali, a FF proveo u djelo. No pitanje je koliko će se osovina Boras-Čović taktički odvažiti na tjeranje svojih bjesova do krajnosti. Višegodišnja njihova vladavina izazvala je već poveliki revolt i na ostatku Sveučilišta u Zagrebu.
Učestale negativne reakcije niza većih zagrebačkih fakulteta na poteze i držanje rektorata dovele su do preliminarnih najava moguće dezintegracije sveučilišta. Ta je klima dodatno naglasila poznatu činjenicu suštinske odrođenosti Senata Sveučilišta u Zagrebu u odnosu na izvorne ustanove senatora, tj. sveučilišne sastavnice. Sveučilištem, pa i njegovim senatom upravljaju silnice klijentelizma i nepotizma o kojima smo pisali više puta. Procesi dezintegracije zato su dijelom već jači od onih koji ukupnu instituciju još drže u komadu.
To je bio razlog i da Studentski zbor svoju tribinu na FF-u nazove "Sveučilište u ruševinama". Na tribini je od nastavnika s FF-a nastupila Elenmari Pletikos Olof, pročelnica Odsjeka za fonetiku i članica fakultetskog Vijeća. Spomenula je među ostalim i potkupljivost članova Senata Sveučilišta, te dala podršku studentskom zahtjevu za odlaskom uprave FF-a. A onda se začulo ponešto o konkretnim pojedinačnim svinjarijama akademskih silnika, onima koje čine svakodnevicu tog miljea. Jednoj asistentici s Odsjeka za psihologiju uručen je otkaz, iako je imala sve uvjete. Višestruko je nagrađivana za znanstvenu izvrsnost, dobila je za zapošljavanje i suglasnost Ministarstva znanosti, a odsjeku je svakako potrebna. Svejedno, njezin je jedini krimen, rekla je Pletikos Olof, bio taj što je bila asistentica proljetos suspendiranoj dekanici FF-a Vesni Vlahović Štetić. Istoj onoj koja je potpisala otvaranje etičkog postupka nad Antom Čovićem – da se opet malo vratimo na motive privatnog i osobnog interesa. Govorio je zanimljivo i Nils Paar, gost tribine s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. On je posvjedočio o stanju u Senatu Sveučilišta koji je napustio zbog suspenzije dekanice FF-a. Ispričao je da članovi tog tijela u pravilu šute i o lošem i o dobrom, često ne znajući o čemu točno odlučuju.
Dobar primjer bilo je njihovo krotko glasanje za povećanje sredstava za potrebe rektorata, mada o razlozima većih potreba nisu imali nikakve informacije. Naravno, takva odluka išla je ujedno direktno na štetu fakultetima koje predstavljaju i koji su ih poslali u mlin zapetljanih partikularnih koristi. Ne čude onda ni elektroničke sjednice kakve održavaju zbog korone i koje podrazumijevaju dizanje ruku bez pitanja i rasprave. Paar je tako ukazao na dodatnu suspenziju demokracije pod epidemijskim okolnostima. Doktrina šoka se u istom kontekstu primjenjuje na studente, ne samo nastavnike i fakultetske vijećnike, jer se ni moguća npr. blokada fakulteta ne može održati bez redovne nastave. Da bi zadržao kontrolu nad svim fakultetskim aktivnostima, rektorat očito neće prezati ni da sve te aktivnosti jednostavno ukine.
Obznanjeno je na tribini i da zbog toga u obzir dolazi skori štrajk nastavnika FF-a, ako se ništa bitno ne promijeni. I, dabome, ako se ubrzo iscrpe sve raspoložive institucionalne mogućnosti. E na to se moglo čuti i upit o točnom broju tih valjda bezmalo neiscrpnih institucionalnih mogućnosti. A onda je do nas dotreperio još i glas o kupnji one lente, koju je Šimpraga navodno naručio od Sveučilišta u Zagrebu i platio fakultetskim novcem. No totalna enigma ostaje već i pitanje koliko uopće može realno vrijediti jedan lanjski stijeg.
