Četvrt vijeka od mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske obilježeno je nepojavljivanjem "integrirane", srpske strane. Domaćin službenog obilježavanja bio je Grad Vukovar na čelu s gradonačelnikom Ivanom Penavom koji je samo nekoliko dana prije iz Statuta grada Vukovara izbacio mogućnost slobodne upotrebe srpskog jezika i ćiriličnog pisma kao jedno od prava proisteklih iz Erdutskog sporazuma i Pisma namjere, međunarodnih ugovora koji su otvorili vrata mirnom procesu reintegracije, jedne od najuspješnijih mirovnih misija UN-a.

Erdutski sporazum i Pismo namjere prvi su dokumenti koji su osiguravali današnji položaj i prava Srba u Hrvatskoj kao nacionalne manjine. Međutim, osigurana prava teško su se godinama probijala kroz političke i društvene obruče u stvarni život. Godinama nemoguća misija zapošljavanja Srba u državnu i javnu upravu i ekonomsko marginaliziranje područja naseljenog nacionalnim manjinama doveli su do raseljavanja autohtone srpske zajednice i do prostora ispražnjenih od života.

Pitanje je koliko bi zagarantirana prava uopće bila konzumirana da srpska zajednica nije u nekoliko navrata bila dio vladajućih koalicija na državnoj razini. Mir je bio narušavan i nacionalističkom retorikom desničarskih krugova koji su više priželjkivali minule ratove nego zajednički život i bolju budućnost. Zbog posljednjeg čina izbacivanja ćirilice iz Vukovara, politički predstavnici srpske zajednice odlučili su da se na obilježavanju neće pojaviti, ali je postavljanjem jumbo plakata "Mir bez rata – reintegracija hrvatskog Podunavlja" Srpsko narodno vijeće na simboličan način obilježilo ovaj jubilej mira.

Gradski odbor SDSS-a Vukovar u svom priopćenju Penavin skup obilježavanja četvrt vijeka mirne reintegracije i njegovog predstavljanja kao promotora mira, tolerancije i zajedničkog života ocijenio je licemjernim, dodajući da je skup bio planiran bez ijednog sudionika mirne reintegracije i aktualnog predstavnika Srba. Predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac za Novosti poručio je da su predstavnici srpske zajednice ravnopravno sudjelovali u izgradnji mira te provođenju politike mirne reintegracije i pomirenja te da su važna komponenta života u Vukovaru.

- O međusobnom uvažavanju i poštivanju ovisi hoćemo li i kako učvrstiti vrijednosti mira. Srpska zajednica privržena je miru i trajno inzistiramo da se vrijednosti mira ugrade u životnu svakodnevnicu Vukovara, istočne Slavonije i cijele Hrvatske, da vrijednosti mira budu važnije od ratnih politika i retorika. Nažalost to nije tako. Na ovogodišnjem obilježavanju u Vukovaru moglo se čuti kako one koji su doprinijeli mirnoj reintegraciji optužuju oni koji svakodnevno produžuju ratnu atmosferu, radeći protiv istinskog procesa izmirenja i učvršćenja vrijednosti mira u svijesti svih građana Republike Hrvatske - kaže Pupovac.

On pozdravlja obilježavanje 25. godišnjice mirne reintegracije, ali smatra da su "krugovi koji su organizirali ovogodišnji skup to učinili po mjeri i načinu onih koji ne vide svoje sugrađane kao ravnopravne i ne prihvaćaju njihovo mjesto u društvu u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Hrvatske".

- To naravno nije motiv zbog kojih bi se predstavnici SDSS-a trebali pojaviti na toj vrsti obilježavanja i slušati od Penave kako ne vole i ne poštuju hrvatsku zemlju, mjesto gdje žive. To je klasično širenje animoziteta prema pripadnicima srpske zajednice i pokušaj da se istakne da on više voli Hrvatsku nego netko drugi. Penava pri tome zaboravlja da se ljubav prema vlastitoj zemlji mjeri odsustvom mržnje, odsustvom proizvodnje nejednakosti, neravnopravnosti, odsustvom proizvođenja animoziteta i sukoba među ljudima. Po toj mjeri teško je reći da Penava kao gradonačelnik prihvaća sve građane i razumije Hrvatsku kao zemlju u kojoj žive svi njeni građani sa svim njenim razlikama u etničkom, vjerskom i lingvističkom smislu – ističe Pupovac. Dodaje da "SDSS nije bojkotirao proces mirne reintegracije niti bojkotira njezino obilježavanje, nego je slao poruku".

- Erdutski sporazum je između ostalog temelj za povratak izbjeglica, školsku autonomiju koja je nažalost još uvijek bez adekvatne registracije škola, kulturnu autonomiju s ograničenim jezičnim pravima i formiranje manjinskih samouprava, kao što su Srpsko narodno vijeće i Zajedničko veće opština, ali još uvijek bez adekvatnog statusa. Bez sudjelovanja u Vladi i vladajućoj koaliciji mnoga druga prava iz obnove, stambenog zbrinjavanja, povratka imovine, obnove komunalne infrastrukture, razvoja životnih sredina, funkcioniranje i daljnji razvoj manjinskih institucija i infrastrukture, bili bi veoma ograničeni - napominje Pupovac.

Završetak procesa mirne reintegracije obilježen je i prikazivanjem dokumentarnog filma "Biram Vukovar" u vukovarskom Europskom domu. Jedna od protagonistkinja, mirotvorkinja Biljana Gaća, ističe da se proces vraćanja teritorija bez ijednog izgubljenog života ne slavi jednako kao ostali državni praznici.

- Kao društvo ne slavimo mir ni približno jednako kao vojne operacije. Još jednom smo pokazali da ni u važnim danima za Vukovar ne možemo ostaviti politiku sa strane. Taj datum obilježavanja mirne reintegracije nije prikladan za slanje bilo kakvih političkih poruka. Ne podržavam trend smanjivanja prava srpskoj zajednici u Vukovaru koji potječe od gradonačelnika Penave, ali smatram da nedostaje dijaloga s obje strane - poručuje Gaća. Dodaje da mirna reintegracija ne bi uspjela da nisu sudjelovale obje strane, srpska i hrvatska, naravno i međunarodna zajednica.

- Tog bismo dana naprosto trebali biti zahvalni svima koji su sudjelovali u procesu mirne reintegracije, prije svega građanima koji su u to doba živjeli u Vukovaru. Da nije bilo tih tihih heroja koji su pristali na mirnu reintegraciju, ona ne bi uspjela. Zahvaljujući njima, njihovoj snazi i mudrosti, u to doba nije izgubljen ni jedan ljudski život i to naprosto nema cijenu. Na jednom takvom događaju pripadnici srpske zajednici bi trebali biti ne samo prisutni nego i suorganizatori. Tako da svi zajedno pošaljemo poruku mira barem novim, mladim naraštajima koji žive u Vukovaru - kaže Gaća.

Hrvoje Klasić, povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, ističe da bi se procesom mirne reintegracije trebali ponositi Hrvati i Srbi.

- Bojim se da se time ne ponosimo dovoljno ili se uopće ne ponosimo, što dokazuje da je dalje kult vojske i ratovanja bitniji na ovim prostorima. Žao mi je što se mirna reintegracija nije dogodila ranije, što je rat potrajao dugo, uzeo previše žrtava. Često mi se čini kao da ustvari nikome nije u potpunosti drago što se rat završio baš na taj način. Jedni osjećaju da se reintegracija nikada nije trebala dogoditi, a drugi da se trebala dogoditi vojnim putem kao i Oluja - smatra Klasić.

- Podupirem svaku poruku srpske zajednice koja proizlazi kao odgovor na nacionalizam ili na nepoštivanje zakona i Ustava. Smanjivanje prava srpskoj zajednici u Vukovaru ukidanjem ćirilice je svakako opravdan povod. Mislim da je veliki uspjeh mirne reintegracije srpska zajednica trebala obilježiti svojim paralelnim skupom. Po pitanju zabrane pozdrava "Za dom spremni", obnove kuća na Baniji ili obeštećenja Srba koji su devedesetih godina ostali bez svoje imovine, puno puta sam očekivao da će se politički predstavnici Srba postaviti oštrije prema vladajućima i možda izaći iz Vlade HDZ-a, ali to se nije dogodilo. Volio bih da predstavnici Srba u Zagrebu budu konzistentniji i čvršći u tim svojim takvim odlukama, a ne da šute o tome - ističe Klasić.