Prije 26 godina formalno je završen proces mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Iako proglašena jednom od najuspješnijih mirovnih misija, danas se u medijima tek sporadično spominje, rekla je zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov i dodala da se doprinos pripadnika srpske zajednice Mirnoj reintegraciji ne spominje ni u tragovima. Smatra da bi se trebala spominjati zajednička ideja uspostavljanja trajnog mira.
"U to vrijeme, u eksperimentu mirne reintegracije, koji nikad do tada nije oproban na ovaj način, kao svojevrsni preduvjeti prethodili su potpisivanje Erdutskog sporazuma 12. novembra 1995., ali i Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a od 15. januara 1996. kojom je uspostavljena Prijelazna uprava UN-a na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznata pod nazivom UNTAES.
Ne smije se zanemariti važno Pismo namjere Vlade Republike Hrvatske za završetak mirne reintegracije od 13. januara 1997. upućeno Vijeću sigurnosti UN-a, kojim se, među ostalim, pripadnicima srpske zajednice na području obuhvaćenom mirnom reintegracijom garantira mir, sigurnost te brojna prava, ponajprije na kulturnu i prosvjetnu autonomiju i osnivanje institucija manjinske samouprave čiji legitimitet pojedine nazadne politike i danas pokušavaju osporiti", navela je Jeckov.
Ocijenila je da posebnu pažnju treba posvetiti operativcima koji su s hrvatske i srpske strane omogućili da proces mirne reintegracije bude proveden. Bez njih i njihove opredijeljenosti za mir, teško bi se krenulo u taj zahtjevan poduhvat, smatra zastupnica.
"Potezi tadašnjeg rukovodstva naše stranke i njihovo učešće u Mirnoj reintegraciji jasno i nedvosmisleno pokazuju kako je mir naše opredjeljenje i konstitutivni element politike SDSS-a. I danas, 26 godina poslije, politiku SDSS-a pojedinci i njihove novonastale stranke osporavaju, nazivaju nas najpogrdnijim imenima, time pokazujući svoju nespremnost priznati da je SDSS dao svoj doprinos Mirnoj reintegraciji i da i dalje želimo mir i normalan život bez nasilja zbog nacionalne ili neke druge različitosti", pobrojala je Jeckov.
Zaključila je da je u ono doba bilo razumnih i hrabrih ljudi, vođenih razumnim civilizacijskim vrijednostima trajnog mira koji su na svojim leđima iznijeli sav teret procesa Mirne reintegracije.
