Primjer objave poruka koje je prvi kandidat za poziciju glavnog državnog odvjetnika, trenutno na funkciji suca Visokog kaznenog suda Ivan Turudić razmjenjivao s bivšom zastupnicom i državnom tajnicom, a trenutno USKOK-ovom optuženicom Josipom Rimac (Pleslić), jasno ilustrira koliko mediji danas znače Hrvatskoj.
Objavljene poruke su ušle u sudski spis, tvrdi USKOK nasuprot odvjetniku optužene koji je jučer rekao da nisu. Bez obzira iz njih se može iščitati u najmanju ruku moralni posrtaj suca željnog nove visoke funkcije, a odavno sklonog druženju s blago rečeno suspektnim osobama. Da nema medija, svi ti Turudićevi sastanci, noćna druženja sa Zdravkom Mamićem, laganja pred saborskim odborom o spisu bratića Mire Vrlje i gugutanja s optuženicom preko WhatsAppa ostali bi zbuksani u USKOK-ovim, odnosno sudskim ladicama, čekajući bolje vrijeme za objavu. "Bolje vrijeme", kao što znamo, obično se poklapa s političkim padom glavnih aktera, kada se za njihovu sudbinu brine isključivo familija, dok ih dojučerašnje kolege nogama guraju još dublje u živo blato.
Promjenom Kaznenog zakona, kako ju je zamislio premijer Plenković, istrage bi se provodile pod strogom paskom tužilaštva koje svima ako se ogriješe o nove odredbe i usude se javnosti doturiti koji detalj iz istrage prijeti kaznom zatvora od tri godine. Osim ako, kako je dan uoči novinarskog prosvjeda prošle srijede u organizaciji HND-a promijenjeno u prijedlogu, nije u pitanju javni interes. Kako se u Hrvatskoj određuje javni interes i kako izgleda njegovo provođenje u praksi svima je pokazao primjer policijskog inspektora Josipa Vrbića koji je medijima proslijedio fotografije s premetačine kuće Nadana Vidoševića. Dobronamjerno je poslao slike sa svim onim silnim prepariranim životinjama i umjetninama koje je predsjednik HGK-a poslagao u tajnom bunkeru svoje luksuzne vile i time si uništio život. Čim se doznalo da je to on učinio, automatski je ostao bez posla, dobio kaznenu prijavu i uništio si egzistenciju. Sedam godina trebalo mu je da pravosudne institucije priznaju da je bio u pravu, ali to više nikoga osim njega nije zanimalo. Oslobođen je za zloupotrebe dužnosti, ali osuđen zbog neovlaštenog držanja municije za pištolj i lovačku pušku. Presudio mu je, već pogađate, isti ovaj Turudić koji se danas ničega ne sjeća, a i ono čega se sjeća slabo mu služi na čast.
Kao što je poznato – otkrio je Jutarnji list – nesuđeni glavni državni tužitelj izjavio je mrtav-hladan na saborskom Odboru za pravosuđe, gdje je ispitan zajedno s ostalim kandidatima, da se iz suđenja u predmetu protiv bratića mu Mire Vrlje izuzeo nakon mjesec i pol dana, a ne nakon dvjesto dana, kako stoji u sudskoj dokumentaciji. Nije ga to zabrinulo, kazao je da se ne sjeća, baš kao što se ne sjeća da je s Josipom Rimac održavao znatno bliže odnose nego što je rekao 2020. za N1, par dana nakon što je ova privedena. "Ma ne, nismo prijatelji. Nije to bila ciljana kava, mi smo bili u istom prostoru, u istom kafiću, pozdravili smo se i to je to", tada je kazao, da bi se iz poruka doznalo da su se redovno sastajali i po kavama i na sudu.
Sada se opet pravda da se ne sjeća, jer tko bi se sjećao što je bilo prije devet godina. Istine radi, nije bilo devet, nego četiri godine, ali odavno je vrijeme – posebno kod Turudića – relativan pojam.
Tek kad su poruke objavljene, za cijeli slučaj zainteresirao se Vrhovni sud. Osnovna uloga medija je da budu korektiv vlasti. Ako "Lex AP" zaživi, puno toga u Hrvatskoj neće biti isto. Pitajte Josipa Vrbića.
