Na psunjskoj visoravni postoji nekoliko visova, no jedan od njih zauzima istaknuto mjesto u zapadnoslavonskoj povijesti i borbi protiv fašizma na tom području. Riječ je o Begovači, što je ujedno i naslov knjige autora Gliše Savića
koja je prigodno promovirana na daruvarskoj proslavi Dana antifašističke borbe. Predstavljanje knjige organizirao je VSNM Grada Daruvara u suradnji s daruvarskim pododborom ‘Prosvjete’ i uz podršku dugogodišnjeg autorovog prijatelja i urednika Cvjetana Bojčića. Uvodničar na promociji je bio Nenad Šironja, predsjednik daruvarskog Vijeća, koji se osvrnuo na svakodnevne pokušaje prekrajanja povijesti, odnosno revizionizma.
- Ne treba živjeti u prošlosti, nego u sadašnjosti i to s pogledom na budućnosti. Postoji nekoliko opasnosti koje proizlaze iz revizionizma. Klasični revizionisti nisu toliko opasni koliko oni koji pokušavaju izjednačiti fašizam i nacizam, što su ideologije zla, s komunizmom koji je ideologija dobra. Naravno, trebamo znati razlučiti komunizam od staljinizma - kazao je Šironja.
Kroničar Glišo Savić naslov knjige rezervirao je za, kako on kaže, najljepši vis Psunja. Begovača nije bila obična partizanska baza, nego i mjesto na kojem su uspostavljeni brojne osnove za razvoj zapadnoslavonskog kraja na području društvenih i humanističkih znanosti. Autor je podsjetio na činjenicu da je na Begovači radila prva partizanska štamparija u kojoj je tiskan list ‘Slavonski partizan’ te organiziran prvi sanitet iz kojeg su se poslije iznjedrile bolnice u kojima su se liječili borci i civili. ‘Begovača’ je djelo koje govori o taktikama obrane, zaštiti naroda, partizanskom načinu ratovanja i mladima koji su žrtvovali svoje najbolje godine u borbi protiv fašizma. Knjiga dobiva na svojoj aktualnosti i zbog niza neistina o NOB-u koje se u posljednje vrijeme sve češće iznose u javnosti.
- Danas o antifašizmu govore bez spominjanja komunista i Tita, a to je kao da živom organizmu otkinete glavu i srce. Također je izmišljotina da je ustanak podignut isključivo u režiji pobunjenih Srba koji su bili protiv države samo zato što je ona hrvatska. Podaci koje sam prikupio govore da je bilo najviše boraca srpske nacionalnosti, ali potvrđuju i multinacionalni sastav odreda - istaknuo je Savić.
Knjiga se zbog stila pisanja može podijeliti u dva dijela. Prvi je faktografski i donosi niz činjenica i podataka, dok je autor u drugom dijelu pokušao čitateljima približiti borce, koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili u najboljim godinama, kao i njihovu motiviranost te duh drugarstva i zajedništva. Taj dio je pisan u romansiranom stilu, ali uz napomenu da su svi navodi istiniti.
- U ovoj knjizi nema glavnog junaka, nego velik broj malih ljudi vrijednih divljenja. Danas više nema živih boraca s Begovače, a ja sam se potrudio i iz raznih izvora pribavio njihova imena. Došao sam do brojke od 144 borca. To je moj doprinos očuvanju uspomene na te mlade ljude ili, kako se kaže, moj karanfil na njihov grob - zaključio je Savić.
