Po mnogočemu sudeći, parlamentarni izbori u Hrvatskoj dogodit će se prije onih europarlamentarnih, koji su zakazani za 9. lipnja 2024. godine. To znači da bi Sabor mogao biti raspušten u ožujku, a iz toga proizlazi da ulazimo u posljednjih šest mjeseci aktivnog vladanja sadašnje parlamentarne većine. Kad je riječ o kampanji stranke koja ide na izbore iz pozicije vlasti, uvijek se igra na kombinaciju neumjerenog hvaljenja postignućima u minulom mandatu i obećavanja kontinuiteta, bez nagovještavanja spektakularnih reformi i iskoraka – pogotovo u mirovinskom, poreznom i zdravstvenom sustavu – jer to bi se moglo tumačiti kao neizravno priznanje da se u protekle četiri godine nije napravilo dovoljno ili da se nije radilo dobro. HDZ će u tom smislu biti konzervativan: treba očekivati relativni oprez u pogledu najava i obećanja te punu predanost veličanju Andreja Plenkovića i njegovog dosadašnjeg nošenja s izazovima, kao i uzdizanje koncepta stabilnosti u najvišu političku i društvenu vrijednost. Borba protiv korupcije neće se spominjati, jer se u kući obješenog ne spominje uže.
Vanjskopolitički uspjesi
Vladajuća stranka isticat će da su u prošlom mandatu dosegnuti svi hrvatski strateški ciljevi u vanjskoj politici: četrnaest godina poslije ulaska u NATO i deset godina poslije pristupanja Europskoj uniji, Hrvatska je ove godine uvela euro i ušla u šengenski prostor. Ostalo je još članstvo u OECD-u, Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj, o čemu je Hrvatska otvorila pregovore. Eurozona i Schengen jesu ozbiljni uspjesi, no HDZ će preuveličavati njihovu važnost da bi se naglasio Plenkovićev utjecaj u Bruxellesu, da bi se uvjerilo javnost da su jačanje međunarodnog ugleda Hrvatske i nikad snažniji međunarodni položaj isključiva zasluga Andreja Plenkovića i njegovih diplomatskih vještina i osobnih kontakata. Stvara se predodžba da Hrvatska bez Plenkovića na premijerskoj dužnosti neće moći računati na onakvu financijsku i političku pomoć Europske unije kakvu uživa sa sadašnjim premijerom, što se, naravno, ne može potkrijepiti ničim konkretnim; ne može se jer se radi o svjesnom dovođenju ljudi u zabludu. To je u rangu spina koji i sam Plenković učestalo ponavlja, a prema kojem opozicija – za razliku od premijera – nije učinila ništa da Hrvatskoj donese iz Bruxellesa milijarde eura: opozicija, naime, i jest opozicija zbog toga što ne može zastupati hrvatske interese u pregovorima o raspodjeli budžeta Europske unije.
HDZ će se hvaliti brojevima i postocima: broj nezaposlenih rekordno je nizak, prosječna plaća porasla je sa 750 na 1150 eura, a prosječna mirovina za 37 posto... Standard hrvatskih građana, međutim, među najlošijima je u EU-u
Infrastrukturni projekti
Pelješki most, otvoren u ljeto prošle godine, zauzet će važno mjesto u HDZ-ovoj izbornoj kampanji, jer taj projekt omogućuje da se propagandno stopi domoljubna retorika o fizičkom spajanju krajnjeg juga s ostatkom Hrvatske, da se govori o ekonomskom oživljavanju dijela Dubrovačko-neretvanske županije i olakšavanju svakodnevnog života stanovnika tog kraja te da se opet naglasi važnost europskog novca za razvoj Hrvatske, a europskog novca ne bi bilo, barem ne u ovoj mjeri, da nije Plenkovićevog utjecaja u Bruxellesu. HDZ će se hvaliti i drugim krupnim infrastrukturnim zahvatima sufinanciranima iz EU-a i državnog proračuna te kreditnim zaduženjima, zahvatima koji su u različitim fazama realizacije: izgradnja i dogradnja brojnih škola i školskih dvorana da bi se u cijeloj zemlji nastava mogla odvijati u jednoj smjeni, Trg pravde u Zagrebu, ceste i brze ceste širom zemlje, od kojih će neke koštati i po 400 milijuna eura, nacionalni nogometni stadion u Zagrebu, dovršetak hrvatskog dijela Koridora Vc, proširenje lučkih kapaciteta u Rijeci, Zadru i Splitu, izgradnja nove bolnice u Rijeci...
Što se tiče budućnosti, HDZ već neko vrijeme obećava da je, nakon ere izgradnje autocesta, došlo doba za sveobuhvatnu modernizaciju željezničke mreže: već traju radovi na nekim od najvažnijih dionica u središnjoj Hrvatskoj. Poslijepotresna obnova na Baniji i u Zagrebu neće se previše spominjati, premda su se građevinski radovi na Baniji, za razliku od rubnih dijelova Zagreba, počeli zahuktavati, a ovu zimu nitko neće dočekati u kontejnerima, jer je konačno osiguran privremeni smještaj za sve čije su kuće srušene ili nesigurne za obitavanje.
Pelješki most sigurno će zauzeti važno mjesto u kampanji vladajućih (Foto: Grgo Jelavić/PIXSELL)
Ekonomska politika
Uvođenje eura i ulazak u Schengen zasad nisu imali pozitivne učinke na standard hrvatskih građana. Inflacija ne jenjava, naročito kad je riječ o cijenama hrane i osnovnih potrepština, a Vlada – mada veoma sklona intervencionizmu – još uvijek ne pronalazi način da obuzda rast cijena. HDZ će se hvaliti brojevima i postocima: broj nezaposlenih rekordno je nizak, prosječna plaća porasla je u sedam Plenkovićevih godina sa 750 na 1150 eura, minimalna plaća porasla je za 70 posto a prosječna mirovina za 37 posto, ovih dana dogodilo se i najveće – 8,5 posto – usklađivanje mirovina unatrag četvrt stoljeća, BDP raste po stopi između dva i tri posto, hrvatski kreditni rejting nikad nije bio viši, javni je dug otprilike na razini prosjeka Europske unije, državni budžet u prihvatljivom je deficitu... Standard hrvatskih građana, međutim, među najlošijima je u EU-u. Ekonomija je u prevelikoj mjeri ovisna o turizmu, odnosno o nestabilnom sektoru usluga, dok su industrijska i poljoprivredna proizvodnja u stagnaciji ili u ozbiljnom opadanju, a aktualna Vlada tokom svih ovih godina nije izišla ni sa kakvom razrađenom idejom o promjeni ekonomske strukture u korist domaće proizvodnje.
Paketi pomoći
Propagandni stroj HDZ-a nastojat će maksimalno iskoristiti činjenicu da je država u protekle četiri godine izdvojila blizu 7 milijardi eura za direktnu pomoć gospodarstvu, građanima i radnicima pogođenima Covid-krizom i energetskim poremećajima izazvanima ruskim napadom na Ukrajinu. Naravno da HDZ neće uoči izbora obustaviti pakete pomoći stanovništvu i dijelu poduzetnika, ponajprije limitiranjem ili subvencioniranjem cijena plina i struje. Vlada će ovih dana objaviti detalje novih mjera, koje vjerojatno neće ići onako široko kao u prethodnim krugovima subvencija, ali će i dalje biti dovoljno široke da ne pokvare HDZ-ove izborne kalkulacije. Građani će tu pomoć platiti indirektno, primjerice najavljenom dokapitalizacijom Hrvatske elektroprivrede od oko milijardu eura.
Izuzmemo li nastavak različitih oblika podilaženja braniteljskoj populaciji, Zakon o jeziku, koji bi najesen trebao biti izglasan u Saboru, zasad je najvidljiviji instrument zavođenja desnih birača
Borbeni avioni
Prva četiri ili prvih šest, od ukupno dvanaest, višenamjenskih borbenih aviona Rafale stići će u Hrvatsku iz Francuske u rano proljeće sljedeće godine. Radi se o rabljenim dvomotornim letjelicama za koje će biti plaćeno više od milijardu eura, što ne uključuje održavanje zrakoplova, radarske sustave i rakete kojima će biti naoružana eskadrila lovaca. "Tako snažno, moderno, suvremeno, sposobno ratno zrakoplovstvo, između Njemačke i Grčke, u ovom dijelu Europe, praktički neće imati nitko", izjavio je Plenković prošlog tjedna. Jasno je da će prvi avioni doći neposredno prije izbora i da će "najsnažnije ratno zrakoplovstvo u ovom dijelu Europe" biti jedan od glavnih HDZ-ovih aduta u privlačenju glasača. Smisao Rafalea jest i u tome da zamagle zapuštenost i neopremljenost Hrvatske vojske u segmentima koji su važniji za obrambene sposobnosti, poput zapadnih protuzračnih sustava srednjeg i dugog dometa, artiljerijske municije, modernih tenkova i ratnih brodova, te kašnjenje u početnim stadijima razvoja nove pješačke mehanizirane brigade srednje težine. No vojna nabava bit će područje u kojem se u kampanji neće škrtariti na obećanjima, jer traje agresija Rusije na Ukrajinu, jer europske zemlje povećavaju izdvajanja za obranu i jer je javnost općenito prihvatila geslo da sigurnost nema cijenu.
U proljeće u Hrvatsku stižu prvi avioni Rafale (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Sukob s Milanovićem
Očigledno je da premijer Plenković ne želi uspostaviti funkcionalnu kohabitaciju s predsjednikom Republike Milanovićem, koji je u prošlih nekoliko mjeseci u više navrata otvarao prostor za dogovore o imenovanjima u oružanim snagama i diplomaciji. Na kraju su se, silom prilika i preko posrednika, sporazumjeli o popunjavanju dijela vojnih funkcija, ali u diplomaciji nema pomaka i teško da će ih i biti. Plenkoviću treba sukob s Milanovićem, pri čemu ni Milanović ne bježi od nastavka konfrontacije koja mu ne nanosi štetu, jer šef HDZ-a tako šalje poruku svojoj stranci i svojim biračima da je čvrst i nepopustljiv u duelu s najljućim neprijateljem HDZ-a. Plenković, osim toga, inzistira na svađi s Milanovićem jer svjesno pretvara predsjednika države u šefa opozicije, ili u jedinog relevantnog opozicionara, a pritom mu predsjednik države neće biti takmac na parlamentarnim izborima. Smisao je u tome da se dodatno smanji vjerodostojnost i važnost onih koji jesu opozicija i koji će biti HDZ-ovi izborni suparnici.
Dokazivanje hrvatstva
Napumpavanje nacionalnih osjećaja i borbenog hrvatstva obavezna je figura HDZ-ovih izbornih kampanja, pa ni predstojeća neće proći bez toga. Bit će to daleko od rubno šovinističke i antisrpske retorike Karamarkovog HDZ-a, jer Plenković nije Karamarko i u koaliciji je sa SDSS-om, no nema sumnje da će se donekle zaoštriti stavovi prema Srbiji, Republici Srpskoj, pa i prema Crnoj Gori. Izuzmemo li nastavak različitih oblika podilaženja braniteljskoj populaciji, Zakon o jeziku, koji bi najesen trebao biti izglasan u Saboru, zasad je najvidljiviji instrument zavođenja desnih birača u ovom izbornom ciklusu. Teško da će se zaustaviti na tome, s tim da Plenković neće posegnuti ni za čime što bi moglo naškoditi njegovim karijernim ambicijama u institucijama Europske unije. Hoće, pak, pronalaziti proruske elemente unutar opozicije, što je neki vid europski poželjne kompenzacije za nižu razinu nacionalističke nabrijanosti.
