BSK Bijelo Brdo, nogometna ekipa s krajnjeg istoka Hrvatske, iz istoimenog sela s manje od dvije tisuće stanovnika u općini Erdut, već je petu sezonu u "drugom razredu" hrvatskog ligaškog nogometa, tek jedan mali korak od elite, kao pravo malo čudo od kluba. U novu sezonu koja je, kao i uvijek puna ambicija, Bjelobrđani nisu ušli najbolje; nakon uvodnih poraza od Hrvatskog dragovoljca i vodećeg Rudeša izborili su domaći bod protiv "komšija" iz Vukovara te hvataju zalet za bolji nastavak prvenstva. U pozadini ove priče je klupski predsjednik Jovo Vuković, slavonski poduzetnik i bivši saborski zastupnik. Vuković je klub, koji je osnovan davne 1935., preuzeo još 2000. godine i doveo ga do neslućenih visina nakon što je tavorio u nižim županijskim ligama. U trenucima kad je Vuković, kao bivši igrač kluba, odlučio u njega ulagati rad, znanje i naravno novac, radilo se o klubu bez ikakve infrastrukture. Bijelo Brdo se takmičilo u Drugoj županijskoj osječko-baranjskoj ligi – daleko od statusa koji ima sada. Nakon pune 22 godine, ambiciozni predsjednik nije se umorio, dapače i dalje kuje planove kojima je samo nebo limit.

Rano se ste povezali s BSK-om?

Moja povezanost s klubom seže još od malih nogu, kao dijete sam igrao za klub. Godine 2000. preuzeo sam klub koji je u tom trenutku bio u najnižoj ligi takmičenja - u 2. županijskoj ligi. Tada bukvalno ništa od infrastrukture nismo imali. Igrači su imali svlačionice u dvorani Osnovne škole u Bijelom Brdu. Od tada je počela borba svih mojih suradnika, mene kao i svih dobrih ljudi, donatora i sponzora bez kojih danas ne bismo postojali. Ja jesam na čelu kluba, ali sam samo "primus inter pares" jer velik broj ljudi pomaže i učestvuje u radu i ja sam im zahvalan na svemu.

Studioznost, strpljivost u radu te ljubav prema nogometu i povezanost s lokalnom zajednicom brzo su počeli donositi rezultate?

Nekoliko godina kasnije, 2005., započeli smo slagati mozaik infrastrukturne priče da bi 2010. sagradili i otvorili stadion. Učinili smo to uz pomoć Opštine Erdut, koja je učestvovala u 40 do 50 posto ukupnog iznosa, a ostatak su podmirili donatori i sponzori. Iste te godine svečano smo otvorili stadion pokojni predsjednik HNS-a Vlatko Marković, opštinski načelnik Opštine Erdut Jugoslav Vesić i moja malenkost. Već smo tada bili u rezultatskom usponu, te smo godine iz 2. županijske lige prešli u 1. županijsku ligu, zatim u 4. ligu. Iz godine u godinu penjali smo se rang za rangom. Sljedeće 2011. ušli smo u 3. ligu Istok i natjecali se sa klubovima iz Slavonije, ali i Varaždina te Čakovca. Te smo godine postigli izniman uspjeh; mislim da to nije ostvario nitko u hrvatskim nogometnim ligama - osvojili smo trećeligaško prvenstvo sa 27 bodova prednosti, bez ijednog poraza. Kuriozitet je to da smo napravili veću prednost pred drugoplasiranim, nego što je zadnje plasirani uopšte imao bodova.

 

Moderan stadion

"Onaj koji pokori samog sebe, taj je najveći ratnik" - davno je rekao Konfućije, a Vaš tim i Vi poveli ste se za mudrošću starog kineskog filozofa?

Tada su svi očekivali da ćemo možda htjeti u Drugu ligu, ali ja sam smatrao da nismo spremni infrastrukturno, logistički ni financijski. Punih sedam sezona igrali smo u Trećoj HNL koja je u to vrijeme bila vrhunac amaterskog nogometa u Slavoniji, ali i u cijeloj Hrvatskoj. Tada je konačno došla prijelomna sezona 2017./2018. i 2. HNL se popunjavala s četiri trećeligaša bez kvalifikacija. Dvije su ekipe ulazile iz našeg "Istoka", po jedna iz "lige Sjever" i "lige Jug". Sjeo sam zajedno sa svojim ljudima i donio odluku da želimo ući u Drugu ligu. Osjetio sam - sad ili nikad, a zadnjih četiri-pet godina pokazale su da sam bio u pravu. Imali smo tada nekih "porođajnih muka", naravno, ali evo nas i dalje tu, već pet sezona se takmičimo u tom rangu. Prošla je sezona sigurno bila najnapetija za nas jer je došlo do reorganizacije lige. Sad u ovoj nominalno drugoj i po novome jedinstvenoj ligi, ima 12 klubova, naziv joj je Prva HNL (ona elitna sada je SuperSport HNL, op.a.).

Niste na tome stali. Dapače.

U međuvremenu smo 2019. krenuli u kompletnu rekonstrukciju travnjaka i svih objekata – tribina i svlačionica. Zahvaljujem se Hrvatskom nogometnom savezu (HNS-u) koji nam je donirao kompletan umjetni travnjak i naravno Osječko-baranjskoj županiji. Moram napomenuti da je samo jedan takav travnjak bio predviđen za istočnu Hrvatsku i mi smo ga uspjeli dobiti. To je, dakako, bio plod rada kompletnog kluba i mojeg rada. Također, dobili smo pomoć lokalne zajednice i raznih sponzora te sam svima zaista zahvalan. Bio je to prilično velik zahvat i ne bismo ga uspjeli odraditi bez spomenute podrške. S rekonstrukcijom stadiona završili smo krajem 2019. i sad imamo vrhunske uvjete – 1.050 sjedala pod krovom i sve druge uvjete koji zadovoljavaju propisane standarde. Moram se pohvaliti da smo u Kupu Hrvatske već ugostili mnoge "veće" klubove kao što su Varaždin, Lokomotiva, Inter Zaprešić, Cibalia...Kao šlag na torti došlo nam je lanjsko gostovanje Dinama u Kupu kada smo izgubili 2 naprama 3. Časno smo se borili, ali, naravno, Dinamo je Dinamo i bila nam je čast igrati protiv njih pred našim punim stadionom. Imamo šansu i ove godine da to ostvarimo protiv Marsonije u pretkolu Kupa. Nama je i ove godine cilj da uđemo među 16 najboljih.

Predani rad na svim nogometnim pitanjima kao i susretljivost prema kolegama su donijeli još jedno priznanje?

U životu za mene postoji samo jedno – postoji dobar i loš čovek, dobar i loš nogometaš, dobar i loš radnik. Strašno volim sve svoje, a sve tuđe poštujem. Sa svim klubovima imamo maksimalno korektnu suradnju

Taj moj rad prepoznali su kolege drugoligaši te su me ispred II. lige delegirali da u ih predstavljam skupštini HNS-a u Zagrebu. Pokušavam sa svima održavati korektne odnose. U životu za mene postoji samo jedno - postoji dobar i loš čovek, dobar i loš nogometaš, dobar i loš radnik. Sve je ostalo privatna stvar. Znam tko sam, što sam i svako to zna; strašno volim sve svoje, a sve tuđe poštujem maksimalno do gornjih granica. Sa svim klubovima imamo maksimalno korektnu suradnju, nemamo nikakvih problema ni s kim i ni s čim.

Osim dobrih rezultata, Bijelo Brdo iznjedrilo je i dobre nogometaše koje u klubu sami stvarate?

Kod nas su stasali čak i hrvatski reprezentativci. Najbolji primjer je Borna Barišić, koji se ne bi ni bavio nogometom da nije bilo Bijelog Brda. Tu je i Jakov Filipović koji sad igra u Bjelorusiji u BATE Borisovu. Vedran Dalić je igrao za Inter Zaprešić, a sada je u Poljskoj u klubu Zaglebie Sosnowiec. "Mali" Marko Dabro je otišao od nas u Lokomotivu i sad igra u Pekingu. Međutim, daleko najzvučniji transfer iz našeg kluba dogodio se ove godine. Bjelokošćanin Roman Mory došao je k nama kad je imao 18 godina. On je momak koji je imao teško djetinjstvo u Obali Bjelokosti. Mlad se brinuo za brata, sestru i majku, a mi smo mu pomagali. Bio je izuzetno dobar radnik i igrač, a ove godine su ga pozvali iz Moskve u Himki. Dali smo ga na posudbu jer smo smatrali da više kod nas ne može napredovati. Već nakon deset dana zaigrao je u prvoj ekipi protiv Zenita i svaku utakmicu je igrao od početka. Vjerojatno ćemo dobiti nekakav otkup nagodinu, možda i ranije. Drago mi je zbog njega jer je dobio solidnu platu za uzdržavanje porodice, a i mi ćemo nešto od toga dobiti. Koliko će to biti, znaju više menadžeri nego ja jer mi tek počinjemo na taj način poslovati. Bit ću zadovoljan ako dobijemo 40 - 50 posto od uloženog, a i to je puno jer dosad nismo dobijali ništa. Inače, HNS je potpisao dobar sponzorski ugovor s T-comom i SuperSportom. Od tog sponzorstva naša liga dobija jedan dio što je svakako bolje nego prije.

 

Idemo polako

Troškovi odigravanja lige su veliki, koliki je zapravo budžet malog drugoligaša iz malog Bijelog Brda?

Svaki klub ima različit budžet, ali snalazimo se na razne načine. Imamo autobus moje tvrtke koji stalno "džaba" vozi. To je jedan vid sponzorstva i nije jedini. Imamo različite sponzore i donatore, surađujemo s puno kooperanata. Imamo reklame na stadionu pa tu također nešto uprihodimo. Naročito moram istaknuti suradnju s Nogometnim savezom Osječko-baranjske županije i njegovim predsjednikom.

Kakvi su kratkoročni planovi kluba?

Sad se igra liga sa 12 klubova, za dvije godine igrat će se liga 10, tako da je sve to vrlo zahtjevno. Ta je rekonstrukcija dobra jer je kvaliteta veća; u ovoj ligi 12 svatko svakog može dobiti i domaći teren nikom ništa ne znači. Liga je izjednačena, dobila je na kvaliteti.

Start nove sezone nije bio idealan?

Ne volim kukati za prolivenim mlijekom, tako je kako je, imali smo puno prilika i nismo zabili, suparnici su triput pucali na gol i zabili, no život ide dalje. Bit ćemo bolji u nastavku prvenstva, siguran sam. Često me pitaju za ambicije. One su vezane uz stalno napredovanje, a ne stagnaciju. No, taj napredak ne smije biti ostvaren pod svaku cijenu. Otvoreni smo za sve moguće sponzore, donatore i ulagače ali samo kad je to na kvalitetnoj osnovi. Nikad nikom ne bih prepustio upravljačka prava klubom. Prava na "ekonomiju" može dobiti svatko tko je zainteresiran, ali upravljačka ne. To je priča koja traje dvadeset i kusur godina i emotivno sam s njom povezan. Da netko sa strane preuzme klub, bude godinu dana i zatim ode, to mi je neprihvatljivo. S nama je lako surađivati jer klub nema nikakvih dugova i repova. Ostajemo otvoreni za kvalitetne, potentne i ozbiljne ulagače, a nekakav "ples za jedno ljeto" ne dolazi u obzir.

Može li se Bijelom Brdu desiti da visoko poletite i nisko padnete?

S nama je lako surađivati jer klub nema nikakvih dugova i repova. Ostajemo otvoreni za ozbiljne ulagače, a nekakav "ples za jedno ljeto" ne dolazi u obzir

Ne može! U svakom segmentu priče idemo polako. Bili smo sedam godina u trećoj ligi. Triput smo bili prvi, jedanput drugi, jedanput treći. Imali smo niz prilika da uđemo u drugu ligu, ali nismo imali "matematiku" da budemo stabilni drugoligaš. Ne želim od sebe praviti "izletnika" pa se vraćati nazad. Kad se vratiš nazad, pad je bolan i teško se opet popeti, a to ne želim. Moram spomenuti jedan vrlo bitan detalj, a to je škola nogometa. To je ono što mene veseli, na to sam uvjetno rečeno, ponosan zajedno s mojim prijateljima i sponzorima. Ekonomska situacija u istočnoj Hrvatskoj, svima je jasno, veoma je teška i ne možemo se uspoređivati sa Zagrebom ili Dalmacijom. Mi ipak u našoj školi imamo 200-tinjak polaznika, ovisno o kategoriji, koji ne plaćaju nikakvu članarinu. Snalazimo se, uspio sam naći jednog sponzora, dobit ćemo nekoliko garnitura opreme za mlađe kategorije. Raspolažemo s jednim kombijem, jedan je moje firme, a jedan smo dobili od načelnika opštine na korištenje. Odvozimo i dovozimo djecu na treninge, utakmice, pokrivamo područje radijusa 40 kilometara i djeca ništa ne plaćaju. Djeci je odlično, interesantno im je, dobri su uvjeti, treniraju pod rasvjetom...Toliko su djeca "unutra" da se "bore" tko će sakupljati lopte tokom utakmica prve ekipe.

Nogometaši BSK-a slave gol protiv Dinama Zagreb ( Foto: Davor Javorović/PIXSELL)

Nogomet i biznis nisu sve. Bavite se još nečim?

Bavim se i lokalnom politikom, smatram da je bitno raditi s djecom da ih se "makne s ulice". Ako ih maknemo 30 od njih 130, već smo puno napravili. U školi nogometa imamo pet-šest trenera, djeca su zadovoljna, a ja se trudim da na neki način sve to financijski zaokružimo. Od lokalne zajednice dobijemo određeni iznos koji čini oko 20 posto ukupnog budžeta, više se i ne može. Mi pripadamo Opštini Erdut, a ja sam član Vijeća. Općina ima četiri nogometna kluba, ima puno udruga, svi moraju raditi i živjeti, tako da sam svjestan da je nemoguće dobiti više. Iskreno, zadovoljan s onim što dobijemo. Nije to, naravno, dovoljno niti usporedivo s budžetima nekih drugih klubova. Nama pomaže naša županija, tu je i naše "Sportsko rekreativno društvo Srba iz Hrvatske", čiji smo članovi. Jednostavno, trudimo se napraviti sve da normalno funkcioniramo koliko to skromne prilike dopuštaju. Ponovit ću - nikome ništa nismo dužni, a to je najvažnije.

 

Orden zasluga za narod

Svakome je san zaigrati u elitnoj prvoj ligi; kad se tako nešto može i može li se uopće očekivati prvoligaški nogomet u Bijelom Brdu?

Čim nađemo korektnog i konkretnog sponzora. Ja sam spreman sutra razgovarati, ali postoje neka pravila. Da bismo došli do ovog nivoa takmičenja uložena je dosta novaca koja je svih ovih godina ulagana postepeno. To ne želim prokockati za bilo kakav cirkus koji bismo napravili da uđemo u prvu ligu i budemo "kanta za napucavanje". To ne dolazi u obzir. Mi ćemo se truditi da se održimo u ovoj ligi, a ako se neko pojavi, tim bolje. I dalje ćemo stvarati igrače. Sad su nam došla dva mlada 18-godišnja Nigerijca, potentni su i dobri. Možda s njima nešto napravimo za godinu, dvije. I sad u ovoj momčadi imamo dva, tri dobra igrača koja mogu kucati na vrata prve lige. Vidjet ćemo, pokazat će vrijeme, ako od transfera nešto zaradimo, bit ću zadovoljan i dalje skroman. Nezadovoljan čovjek je bolestan čovek.

Za tako malu sredinu, tako "velik" klub je vrlo velika i važna stvar?

On znači puno za naše mještane, za sredinu u kojoj nema dvije hiljade stanovnika. Puno znači i iz razloga što smo postali klub internacionalnog karaktera. Nama je stadion uvijek ispunjen, ljudi dolaze, gledaju. S druge strane, klub učestvuje u svim manifestacijama, nastojimo da uvijek pomognemo, pogotovo kad je neka bolest u pitanju, uvijek smo solidarni. Što se tiče HNS-a, involviran sam u "strukture" unazad 20 godina. Imao sam korektne odnose s bivšim predsjednicima Vlatkom Markovićem, Davorom Šukerom kao i sa sadašnjim predsjednikom Marijanom Kustićem. Travnjak koji smo dobili od HNS košta stotine hiljada eura. Čitava istočna Hrvatska ga je htjela, to što ga BSK dobio, veliko je postignuće jer je ta odluka bila jednoglasna. S ljudima iz HNS-a može se raditi, dogovarati no moraš biti korektan, ne možeš biti megaloman. Kako to naš narod kaže – ne treba "tražiti hleba preko pogače". Realan i normalan čovek, a ja se to trudim biti, uvijek će dobiti pomoć iz "centrale"...

Uz BSK Bijelo Brdo vezan je jedan kuriozitet?

Time se još nismo hvalili, a možda bismo trebali i više isticati. BSK je 1943. odigrao zadnju utakmicu u vrijeme 2. svjetskog rata i tad je kompletna momčad otišla u partizane. Vratila su se samo njih dvojica dok ih je čak petnaestak poginulo u borbi. O tom svjedoči spomen ploča ispred ulaza na naš stadion. Ponosni smo i na to što su nekadašnji Orden zasluga za narod, jedan od najvrednijih u to vrijeme, dobila još samo tri kluba iz bivše Jugoslavije – to su NK Oriovac, HNK Hajduk Split, NK Mrčajevci i – naravno – Bijelo Brdo!