Godine 1957. ilustrirana je i izdana ‘Ježeva kućica’ Branka Ćopića. Generacije koje sve do danas čitaju priču o Ježurki Ježiću. Malo više od 100 godina nakon rođenja Ćopića, priča je dobila nastavak.

Pakračanka Ljiljana Babac napisala je drugi dio Ježeve kućice. Kada je objavila taj svoj uradak, na društvenim je mrežama izazvala veliko zanimanje javnosti. No skromna autorica kaže kako u ovoj priči nije bitna ona.

- Važan je moj rad, a meni je drago što je on razdragao mnoga srca - kaže autorica.

Zašto baš Ćopić? Ljiljana objašnjava kako joj je oduvijek bilo žao što Ježeva kućica nema nastavak. A u tom nastavku Ježurka Ježić, baš kao i u prvom Ćopićevom originalu, skromnošću uči svoje šumske prijatelje pravim životnim vrijednostima.

Još je nešto što spaja Ljiljanu i Ćopića, a to je Pakrac u kojem je pisac proveo dio radnog vijeka kao učitelj. Branko Ćopić nije samo dječji pisac, njegovi likovi itekako su aktualni. U njima mnogi od nas mogu prepoznati sebe i ljude iz okruženja, a situacije u kojima se Ćopićevi likovi nalaze životne su situacije svih nas.