Da li se kod hrvatsko-srpskog sukoba od 1991. do 1995. radi o agresiji Srbije ili građanskom ratu unutar bivše Jugoslavije pokušali su na online tribini Privrednika i VSNM Zagreba "Trideset godina od rata u Hrvatskoj: Da li je moglo biti drugačije?" odgovoriti Ozren Žunec s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Vladimir Petrović s Instituta za savremenu istoriju u Beogradu.
- Svih ovih godina, obje strane branile su čvrsto svoje stavove, ali je lani došlo do promjena jer su hrvatski državni predstavnici bili na komemoracijama stradalim srpskim civilima. Dakle, sada pokušavamo razumjeti drugoga kao ljudsko biće slično nama - rekao je Žunec, ističući da bi historiografija, i sociologija trebale promijeniti diskurse dviju strana.
- Rat se nije mogao izbjeći, iako se mogu postaviti pitanja što se moglo drugačije dogoditi. Svi smo dionici iste kulture, bili smo dosta dugo u zajedničkoj državi i naučili se na sve što čini život jedne zemlje - rekao je Žunec. Istaknuo je snažan udio srpske zajednice koja je u 19. i 20. vijeku stvarala modernu Hrvatsku.
- JNA je imala ideologiju unitarizma i smatrala je da treba spriječiti sve pomake građanskom društvu u Hrvatskoj i Sloveniji, zbog čega se morala svrstati uz Slobodana Miloševića. Od početka 80-ih je otvoreno srpsko pitanje, a u Hrvatskoj su smatrali da se zemlja pokušava preurediti nepovoljno za Hrvate. Srbi prije 1991. teško mogu govoriti o nekom pritisku hrvatske većine, a dio Srba imao je stav da ostane u miru s Hrvatima - naglasio je Žunec.
- Srpski nacionalizam bazirao se na kosovskom mitu, ali i iskapanjima iz jama žrtava iz 1941. uz tugovanje kao da su žrtve pale tek 90-ih. Govorilo se "gdje su grobovi, tu su Srbi", a grobovi su postajali aktivna mjesta politike uz povezivanje s mrtvima iz prethodnih ratova. Hrvatski ratni ciljevi bili su obazrivije postavljeni - obrana AVNOJ-evske teritorije i nada da će se riješiti Srba kao remetilačkog faktora - podvukao je Žunec, ističući da su zaraćene strane željele poklapanje političkih i etničkih granica.
- Kakav je saldo ovog rata? Porazan. Područja gdje su živjeli Srbi sad su pusta, mladi napuštaju Hrvatsku, dok je na srpskoj strani još veliki broj izbjeglica. Saldo je najporazniji za srpsku zajednicu koja je svedena na jednu trećinu, a novi popis pokazat će teže posljedice - zaključio je Žunec.
- Srpsko-hrvatski odnosi su stariji od Jugoslavije, a postojale su i druge republike, što je stvaralo mnogo veći haos - naglasio je Petrović, ističući da su bila moguća četiri scenarija, ali da su izabrani rat i raspad. Mogao se desiti mirni raspad, ali i da se Jugoslavija sačuva u ratu. Osim što je Ustavom iz 1990. bio derogiran položaj Srba, vođeni su pregovori hoće li Jugoslavija biti labava konfederacija, moderna federacija ili asimetrična federacija, ali je nakon sukoba u Pakracu i Plitvicama svatko već donio odluku pa su pregovori bili predstava. Na saveznoj razini nije bilo demokratizacije jer to nisu željele političke republičke elite.
- Rat nije bio dogovoren, iako su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević djelovali kao spojene posude i jedan drugog hranili nacionalizmom, uz suradnju u sukobu u BiH. U Srbiji su smatrali da treba da izvuče što veće granice jer je unela državnost u Jugoslaviju. Nismo uspeli da izgradimo empatiju prema žrtvama, već se odričemo odgovornost i to smo ostavili u nasleđe - naglasio je Petrović.
