Crne HOS-ove zastave na čelu Kolone sjećanja u Vukovaru, a zatim prosvjedi seljaka učinili su devastiranu i uništenu Slavoniju političkim žarištem u kojem se kuje prevlast na desnici uoči izborne godine. O ofenzivi Domovinskog pokreta i defenzivi HDZ-a u toj regiji razgovarali smo sa političkim analitičarem iz Osijeka Jaroslavom Pecnikom.

Hrvatska desnica pred svake izbore ima svoje akcije kako bi podigla emocije i narod na noge. Kako će se ove najnovije odraziti na rezultate Domovinskog pokreta i HDZ-a?

Slavonija nije prvi put u političkom žarištu. Sjetimo se Glavaša i osnivanja njegovog HDSSB-a, kad su se odcijepili od HDZ-a. To je također započeto sa seljačkim prosvjedima. Priča se ponavlja, ali u mnogo dramatičnijem obliku jer je Slavonija sad ekonomski pala na koljena. I opet se problem seljaka zloupotrebljava i instrumentalizira. Cilj je pridobivanje glasova za Domovinski pokret kako bi postao glavna snaga u Slavoniji ili barem na njenom istoku u odnosu na HDZ. Očigledno će se pred izbore dizati tenzije kako bi se pokazalo da je HDZ taj koji uništava Slavoniju, koji ne misli hrvatski, koji misli briselski, i tu, moram priznati, imaju dosta jakih argumenata. Doista je pitanje zašto država nije ranije reagirala kad je saznala za afričku svinjsku kugu, zašto nije došlo do odstrela divljih svinja kod kojih se ona pojavila. Na brojna pitanja nema odgovora.

Seljački prosvjedi, šatoraši, masa oko Markove crkve sa plinskim bocama, to je modus operandi desnice. Sad radikalniji dio te desnice radi isto ono što su HDZ-ovci radili SDP-ovoj vladi. Tada je to HDZ-u bilo super, a sad su po novoj Plenkovićevoj teoriji u redove seljaka ubačeni ekstremisti. On je očito opsjednut teroristima nakon listopada 2020. i pucanja Bezuka na Banske dvore te neprestano inzistira na tome da se radi neka zavjera radikalne desnice protiv njega. Ali ne učestvuje u ovom prosvjedu samo desnica koju ne kontrolira HDZ, dakle Domovinski pokret, ovdje svoju ulogu ima i dobar dio HDZ-ovaca, a to nisu ovi koji javno pale stranačke iskaznice. To su HDZ-ovci o kojima se ne govori, koji nemaju baš bliske veze sa selom, koji su srcem i dušom za HDZ, ali ne bi glasali za Plenkovića jer on ne artikulira i ne zastupa ono što bi oni htjeli, pa ne bi škodilo da mu se pokažu zubi kako bi se uozbiljio i počeo ponašati onako kako istinski HDZ-ovci očekuju da se lider HDZ-a treba ponašati. Za njih su Penava i Anušić pravi, istinski HDZ.

 

HDZ je uzdrman

Plenkoviću je to udar desnice? Koliko su zapravo Penava i desnica blizu da budu relevantan, odnosno neizbježan faktor HDZ-u za sastavljanje vlade?

HDZ je svakako uzdrman. Veliko je pitanje kolika će biti izlaznost građana. Manja izlaznost uvijek ide u korist HDZ-u, koji će dobiti većinu na izborima, ali nedostatnu da komotno može formirati vladu. Naravno, HDZ se usavršio u kupovini zastupnika, u pridobivanju pojedinih političkih stranaka, ali kad se mora kupovati u velikom broju, tad je cijena visoka. Računa se da se oni mogu svađati i pljuvati, ali HDZ-ovci razumiju da Domovinski pokret želi imati što bolju startnu poziciju kako bi bili faktor bez kojih se neće moći složiti sljedeća vlada. Igraju igre da su žestoki protivnici, što i jeste istina. Tu ljubavi nema, ali interes nakon izbora može sve to pomiriti. I to znaju i Plenković i Penava. Pružanje ruke pomirenja Anušiću dokazuje da je Plenković u ozbiljnim problemima i da on to zna.

HDZ-ovci razumiju da DP želi imati što bolju startnu poziciju kako bi bili faktor bez kojih se neće moći složiti sljedeća vlada. Igraju igre da su žestoki protivnici, što i jeste istina. Tu ljubavi nema, ali interes nakon izbora može sve to pomiriti. To znaju i Plenković i Penava

Je li Plenković kupio Anušića da smiri situaciju bar u slavonskom HDZ-u pred izbore?

Plenković Anušića nije kupio, samo ga je pridobio. Interesi su obostrani, prešutni dogovor, obojica znaju svoje razloge. Anušić je pristao da mu se na neki način vežu ruke i jezik do izbora. Ne zaboravimo što je sve do jučer prigovarao Plenkoviću. Istina, nije to bilo nikad previše otvoreno, ali ipak je bilo potpuno jasno. Bio je jedan od rijetkih glasova kritike koji se čuo unutar HDZ-a. Anušić ima ambicije naslijediti Plenkovića, čija je ideja da ubrzo, možda i nakon izbora, nestane u Bruxellesu. Do prije nekoliko godina Anušić je bio načelnik Antunovca i već se probio u sam vrh hrvatske politike. Moramo priznati, nije intelektualno kapacitiran voditi HDZ, ali činjenica da je dragovoljac Domovinskog rata otvara mu politička vrata HDZ-a. Ta Anušićeva stavka iz ratne biografije izaziva strahopoštovanje i Plenkovića i Milanovića. Njemu je to prilika da se približi najvišim funkcijama sa kojih može kontrolirati sastavljanje izbornih lista kako bi uveo svoje ljude, što mu je u trenutku pripreme terena za najviše mjesto u stranci izuzetno bitno. Sjetimo se kako je završio slučaj ministrice Tramišak koja je bila Anušićev izbor. Nikad nije objašnjeno zašto je morala otići. S druge strane, sad Plenković ima u šakama čovjeka kojeg može okriviti za eventualno lošiji rezultat na izborima.

Zašto Plenković nije uspio izraženije kultivirati HDZ?

HDZ je izvorno stranka jakog nacionalističkog naboja. Plenković formalno zagovara demokršćanske vrijednosti i nastoji smjestiti HDZ u politički centar, ali HDZ je jaka, ljuta desnica, da ne kažem ekstremna, koja zapravo sa centrom i demokršćanstvom nema veze. Unutar HDZ-a stoluju neoustaštvo i jak nacionalizam. Kojekakve sramote radikalne desnice permanentno su prisutne u društvu. Sramote oko Jasenovca, Bleiburga, vrijednosti koje se zagovaraju u hrvatskoj vojsci, da ne kažemo da su domobrani i ustaše proglašeni hrvatskom vojskom. Plenković jako dobro zna kakav je raspored snaga u HDZ-u pa pravi trule kompromise: osnuje neko Vijeće za suočavanje sa prošlošću, pomakne ploču iz Jasenovca u Novsku... Što je napravio? Nemojmo se praviti budalama. Svi dobro znamo o čemu se radi.

Plenković nema hrabrosti povući odlučan politički potez. Pretpolitičko smo društvo u kojem demokratski sustav nije jasno razrađen. On postoji, on je formaliziran, ali nije usvojen kao vrijednost, samim time ne poštuju se institucije. Poštuje se lider, a ne zakon. Ne može se ustaški pozdrav donekle zabraniti ako se furamo na antifašizam i na to da smo 1945. bili na strani pobjednika. Plenković je obećao da će stranku voditi u demokršćanske vode i ona formalno to jeste, ali u stvarnosti ta stranka naprosto još uvijek živi tuđmanovske ideje, ideje koje se naprosto ne mogu tako javno prikazivati. Tu je i dalje stalno jak antisrbizam.

Logika HDZ-ovaca je: da, sad smo sa Pupovcem u koaliciji jer ga trebamo, ali sutra ćemo ga se lako odreći kad nam ne bude trebao. Plenković nije uspio kultivirati HDZ jer se ne može kultivirati masa poluprimitivnog, balkanskog mentaliteta, posebno ako taj vođa sam nije kultiviran. Pogledajmo samo kako se obraća javnosti i novinarima, to je slično načinu Aleksandra Vučića, samo što Vučić djeluje primitivnije i surovije. Na kraju, Plenković je samo političar koji se raduje Bruxellesu, a ne državnik. Političar je spreman na svaku vrstu trulih kompromisa, a državnik zna granice preko kojih se ne može i ne smije prijeći. Nosioci naših političkih funkcija na to nisu spremni jer su bez vlasti nitko i ništa.

Nikoga nije briga za Slavoniju, nego za startne pozicije za formiranje buduće vlade. Sjetimo se i Milanovića i njegovih biblijskih sadržaja da ako zaboravi Slavoniju, neka mu usahne desna ruka. Milanović je zaboravio što je rekao, desnica mu nije usahnula

Određenim političarima, prije svega iz lijevih stranaka, nije bilo mjesto ispod HOS-ovih zastava. No javnost je ostala i bez njihove kritike događaja u Vukovaru. Zašto su zašutjeli?

Protiv neoustaštva nitko se više ne bori, što zamjeram ljevici. Formirao se mentalni sklop koji je sveprisutan i na koji se više ne obraća pozornost. Najstrašnije što se moglo dogoditi je to da je neoustaštvo postalo normalno. Iskreni antifašisti koji su se našli u takvoj koloni naprosto su se morali ograditi. Pojedini političari ljevice koji su iskazali pijetet žrtvama u Vukovaru nisu smjeli prešutjeti crnilo kolone. Bio sam uvjeren da se takve stvari ne mogu desiti određenim političkim opcijama, ali Vukovar me demantirao. HOS na čelu kolone bio je čista provokacija. Svi znamo što je bio HOS i koju su ideologiju zastupali i zastupaju.

Vidimo i kako je Milanović reagirao na ustaška i HOS-ova obilježja u Vukovaru. Na HOS-ova obilježja u Novskoj reagirao je na pravi način i trebao je ostati dosljedan. Nakon treće ili desete reakcije naprosto bi se vidjelo da predsjednik države zagovara određene vrijednosti i da iza njih stoji. Kad je prvi put propustio reagirati, sljedeći put nema smisla reagirati. Ali i on je shvatio logiku i baš ga briga. Neoustaštvo je jedna vrsta pokretačke snage HDZ-a. Plenkoviću upravo takva situacija treba.

Hrvatski narod mora sam sa sobom na političkoj razini raščistiti da je ustaštvo zlo, da je Pavelić zlo, da je NDH zlo, a Jasenovac sramota hrvatskog naroda. Historiografski je sve jasno tko je tko i što je što. Bilo je pojedinačnih medijskih reakcija poslije ustaških obilježja u Koloni sjećanja, ali nedovoljno. Više je to bila registracija događaja, nego reakcija na njega. I uvijek se traži neka vrsta isprike, eto, Domovinski rat, pa žrtve, to su bili naši dečki... manipulacija do manipulacije sa Vukovarom. Poznajem velik broj ljudi koji recimo Glavašu ne zamjeraju što je "pobio one Srbe, to je bio rat", nego što je uništio privredu. Kao da se ne radi o ljudima koji su pobijeni na pravdi boga samo zato što su Srbi, to nekima ne smeta jer on se borio za Hrvatsku.

 

Kir je bio svijetla točka

Glavaš je ponovno nepravomoćno osuđen za ratni zločin. Moglo se pretpostaviti da će pobjeći u Bosnu i Hercegovinu, što mu je odsustvom djelovanja i dozvoljeno. Zar to nije porazno za hrvatsko pravosuđe i društvo?

Bitno je da je potvrđeno nepravomoćnom presudom da je ratni zločinac. Glavaš nije nikakav heroj, on je vodio borbu samo sa Srbima, sa selotejpom i žicom. Nikakvo on dobro nije napravio, samo zlo. Koliko sam pisao o njemu i koliko sam imao problema sa njim, Glavaš je obična kukavica. Njegov bijeg odgovara Plenkoviću. Samo mu je falila još jedna društvena afera i još jedan stožer za obranu "našeg generala, branitelja Slavonije". Najlakše ga je bilo pustiti da zbriše iz Hrvatske i tako je aktualna vlast skinula jedan problem sa leđa.

Već tri godine Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Osječko-baranjske traži podizanje spomenika ubijenom šefu osječke policije Josipu Reihl-Kiru, ali policija se tome protivi, dok Zagreb šuti. Spomenik traže branitelji, a ne recimo Srpsko narodno vijeće, zašto onda nema volje?

Reihl-Kir je jedna od rijetkih svijetlih točaka devedesetih godina na prostoru Slavonije, čovjek koji je vjerovao da može pokušati djelovati ka miru. Jedan dobar dio građana, pogotovo braniteljske populacije, spomenik Kiru shvatio bi kao provokaciju jer Kir "nije naš". A "nije naš" jer je bio za mir i nije bio HDZ-ovac.

Na kraju, u takvoj odanoj borbi za "nacionalne svetinje iz devedesetih", sa sudskim presudama za ratni zločin i potonućem u ekonomsku i socijalnu besperspektivnost, čija je Slavonija? Osijek je HDZ-ov, Vukovar drži Domovinski pokret...

Slavonijom vlada moć i utjecaj grupa koje se više mogu nazvati mafijaškima nego poduzetnicima i koje preko politike, HDZ-a i Domovinskog pokreta, ostvaruju svoje interese. Politika za njih odrađuje posao, a oni financiraju politiku. Ta nomenklatura sutra će biti čak i za SDP. Istina, nikad srcem i dušom jer su uvijek uz HDZ i desne opcije, ali radi interesa priklonit će se i SDP-u. Tragedija naše politike jeste upravo u tome da SDP ili bilo koja lijeva stranka pristaje na takva pravila igre i odnose. Nikoga nije briga za Slavoniju, nego za startne pozicije za formiranje buduće vlade. Cijenu ćemo, kao i uvijek, platiti mi građani i seljaci u teškom položaju koji prosvjeduju.

Kad govorim o seljacima, ne mislim na ove sa traktorima koji vrijede 100.000 eura i onda kažu da nemaju za paradajz. To su ljudi koji su tu došli po zadatku, a Slavonija će i dalje propadati. Iz Slavonije se više nema ni tko iseliti. Propao je sav silan novac poslan u Slavoniju, famozni projekt Slavonija. Sjetimo se i Milanovića i njegovih biblijskih sadržaja da ako zaboravi Slavoniju, neka mu usahne desna ruka. Milanović je zaboravio što je rekao, desnica mu nije usahnula. Položaj Slavonije će se popraviti tek kad shvatimo da Hrvatska ne ovisi samo o turizmu nego i o proizvodnji vlastite hrane.