Zoran Milanović bit će SDP-ov kandidat za drugi mandat na predsjedničkim izborima koji će se održati krajem ove godine. Nakon što ga je Glavni odbor te stranke potvrdio većinom glasova (dva člana su bila protiv, a dvije članice suzdržane), predsjednik SDP-a Peđa Grbin kazao je da su u stranci "svi bili suglasni da Zoran Milanović dijeli SDP-ove vrijednosti". Milanovića su podržali i Radimir Čačić, predsjednik Narodne stranke – Reformisti, kao i Hrvatska seljačka stranka (HSS) koju vodi Krešo Beljak. Ostatak centra i liberalne političke scene, poput stranke Glas Anke Mrak Taritaš ili IDS-a, još se nije o toj podršci odredio. Platforma Možemo! neće pak podržati Milanovića, jer za predsjedničku utrku imaju svoju kandidatkinju. Neće ga, očekivano, podržati ni Most, a kako trenutno stoje stvari, ni Domovinski pokret ni Hrvatski suverenisti, premda je Milanović određenim postupcima u aktualnom mandatu itekako zadužio desnicu, pa i onu krajnju koja nacionalizam i isključivost, u nedostatku suvislog programa, ističe kao glavni politički forte.

U drugom krugu prošlih predsjedničkih izbora početkom siječnja 2020. godine Milanović je, također kao kandidat SDP-a, pobijedio dotadašnju predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, osvojivši 52,66 posto glasova birača. Aktualni je predsjednik tada dobio 1.034.140 glasova, dok ih je potonja kandidatkinja osvojila 929.707, odnosno 47,3 posto. Milanovića su prije četiri i pol godine također podržali Čačićevi Reformisti i HSS, zatim Hrvatska stranka umirovljenika (HSU), Primorsko-goranski savez (PGS) i IDS na čelu s tadašnjim predsjednikom Borisom Miletićem. On je kazao da "predsjednički izbori mogu također biti početak kraja zadrtog, nazadnog nacionalizma, ali i suludog populizma koji je srozao ugled Hrvatske u svijetu i pozicionirao našu zemlju na samom začelju u Europi". Toj optimističnoj najavi treba pribrojati i još naivniji poziv tada viđenijih esdepeovaca biračima da zaustave klizanje Hrvatske udesno i još desnije i podrže Milanovića kao kandidata lijevog i desnog centra te, kako su to riječki članovi stranke definirali, "vraćanja građanske Hrvatske u institucije vlasti". Bila je to, istaknimo ponovno, naivna formulacija, jer je otada do danas Hrvatska skliznula debelo udesno i još desnije, dok smo po drugim parametrima, primjerice prema plaćama, i dalje na europskom začelju.

Pa ipak, najveću kontroverzu izazvala je podrška tadašnjeg predsjednika HDSSB-a Branimira Glavaša, koji je 2019. potpisom podržao Milanovićevu predsjedničku kandidaturu. Glavaš je pritom izjavio kako to "nije potpis za SDP ni za približavanje SDP-u, nego potpis za Zorana Milanovića kao kandidata za predsjednika Republike". Milanović se tada ogradio od Glavaševe podrške, kazavši da "on nije njegovo društvo". "Radi se o čovjeku koji je optužen za teške ratne zločine, i sud treba utvrditi pravorijek", izjavio je Milanović. Unatoč takvoj izjavi, Milanović mu je svejedno 2021. godine vratio ratna odlikovanja i čin general-bojnika, koje mu je još 2010. oduzeo tadašnji predsjednik Ivo Josipović. Razlog vraćanja brojnih ratnih odlikovanja bilo je ukidanje prvostupanjske presude Glavašu 2016., nakon čega je postupak vraćen na ponovno suđenje. Lanjskog listopada Glavaš je na ponovljenom suđenju nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora za ratne zločine nad srpskim civilima devedesetih godina u Osijeku.

Politički analitičar Jaroslav Pecnik upravo nedosljednost ističe kao glavnu Milanovićevu odliku u prvom predsjedničkom mandatu. Naš sugovornik, inače jedan od osnivača SDP-a početkom 1990-ih, zapitao se koje su to iste vrijednosti za koje se zalažu SDP i Milanović.

- Kao prvo, koje su uopće vrijednosti za koje se zalaže SDP, a za koje Milanović? Što u toj socijaldemokratskoj partiji uopće ima socijaldemokratskog? To je jedan liberalni bastard u službi modernog kapitalizma koji veze nema s onim za što se predstavlja. A Milanović nema što nije zastupao. Ono što je zastupao prije pet godina ili jučer, sve je to preko noći izdao, ali postupno. Prema cijelom nizu stvari o kojima je govorio naprosto se ponio kao da ništa o njima takvo nije rekao. I to u javnosti izgleda jako ružno. Svake dvije tri-godine promijeni stav, pa se vrati na prethodni, pa se prebaci na neki novi. Dakle, vrlo nedosljedno. Ono što je Lešek Kolakovski napisao – pohvala nedosljednosti - ističe Pecnik.

Od najava prije prošlih predsjedničkih izbora da će Milanović biti brana desnom nacionalizmu također nije ostalo ništa. Pecnik konstatira da smo upravo otklizali preko te brane daleko više nego što smo očekivali. Analitičar podsjeća da je Milanović, krenemo li od toga da je antifašist i posjećuje takve skupove kao državni dužnosnik, vrlo brzo prešao preko pozdrava "Za dom spremni", nije bio dosljedan ni po pitanju rata u Ukrajini, a problematična su svakako i njegova kontroverzna odlikovanja, poput dodjele počasnog čina brigadnog generala Đuri Matuzoviću, jednom od zapovjednika HVO-a kojem se sudi za ratne zločine, i već spomenuta reafirmacija Glavaša. Ovog proljeća izazvao je politički nered kad je prihvatio biti nositelj SDP-ove liste u Prvoj izbornoj jedinici za parlamentarne izbore i premijersku poziciju; ustavni stručnjaci su se usuglasili da to nije smio napraviti prije nego što je podnio ostavku na dužnost predsjednika države, što je kasnije potvrdio i Ustavni sud.

- I koje to, prema Peđi Grbinu, iste vrijednosti dijele – otklizavanje još više udesno ili igru s Domovinskim pokretom? Pa zar je to politika kandidata kojeg podržava socijaldemokratska stranka? Vjerojatno mnogi na desnici žale što Milanović ipak nije njihov - podvlači Pecnik.

Od nacionalnih manjina, novoizabrani saborski zastupnik bošnjačke manjine Armin Hodžić već je izjavio kako je uvjeren da 99 posto bošnjačke manjine neće podržati Milanovićevu kandidaturu. "Na posljednjim predsjedničkim izborima Zoran Milanović je imao veliku podršku bošnjačke nacionalne manjine, međutim, u svom mandatu kroz istupe o Srebrenici i općenito o odnosima u BiH, to je povjerenje debelo izgubio", kazao je Hodžić.

- Što se tiče općenito manjinskih zastupnika u Hrvatskoj, činjenica je da nemaju niti jedan razlog pozvati svoje birače da glasaju za Milanovića - smatra Pecnik.

Pitamo našeg sugovornika da li je primijetio da je predsjednik vodio kakvu smislenu politiku ili obraćanje prema nacionalnim manjinama.

- Koliko je bila smislena ili ne, ostaje pitanje, ali nekakvu je manjinsku politiku vodio prema Hrvatima u BiH. Ali je recimo sarajevske Hrvate ignorirao. Što se tiče manjina u Hrvatskoj, možda bi našao zajednički jezik tek s predstavnikom mađarske nacionalne manjine Robertom Jankovićem, koji njeguje dobre odnose s Viktorom Orbanom. Problem ostaje sa srpskom manjinom - kaže Pecnik.

I premda je, kako zaključuje Pecnik, pokušajem kandidature na parlamentarnim izborima pomogao SDP-u, Milanović je zapravo najviše sam izgubio. Koliko će mu to naštetiti na predstojećim predsjedničkim izborima, ostaje za vidjeti, pogotovo nakon što budu poznati i ostali predsjednički kandidati. Zasad je teško povjerovati da ga HDZ svojim protukandidatom može srušiti. Dakle, igra između Milanovića i premijera Andreja Plenkovića mogla bi se nastaviti. Nemali je broj onih koji se slažu s većinom onoga što aktualni predsjednik kaže, jer mnogo je toga upereno prema stranci na vlasti, što će mu se i dalje honorirati.