Kao što je i najavio u medijima, Nikola Jaman, jedan od ključnih svjedoka na suđenju Branimiru Glavašu za ubojstva srpskih civila 1991. godine, u utorak je na Županijskom sudu u Zagrebu promijenio iskaz i prozvao Glavaša kao krivca za zločine u slučajevima ‘Garaža’ i ‘Selotejp’.
Za razliku od suđenja 2006. godine, kada je tvrdio da je on bio formalni zapovjednik tzv. Zaštitne štete i da Glavaš nije zapovijedao ubojstva i mučenja civila, na ponovljenom suđenju izmijenio je raniji iskaz i kazao da je Glavaš bio glavni u Osijeku. ‘Prihvaćam da sam bio zapovjednik, ali i meni i svima nama zapovijedao je Branimir Glavaš koji je bio alfa i omega svega u Osijeku. To zna cijeli Osijek’, kazao je Jaman, priznajući da je prošli put lagao i da mu je proradila savjest s obzirom da je teško bolestan. Glavaš je na suđenju uložio prigovor, kazavši da Jaman laže.
Svjedočeći o događanjima iz 12. srpnja i 31. kolovoza 1991. godine, rekao je da ne zna što se događalo u srpnju, ali da za kolovoz misli da se odnosi na ubijene srpske civile Čedomira Vučkovića i Đorđa Petkovića. ‘Poznata mi je priča da je Čedo Vučković preskočio ogradu od 2,5 metra i da je pokušao ubiti Glavaša, s tim da je Glavaš u to doba bio zapovjednik svih postrojbi koje smo imali za djelovanje u dijelu Osijeka’, kazao je i nastavio: ‘U tri popodne došao sam u Sekretarijat po određenu narudžbu za oružje jer sam bio i djelomično zapovjednik. S napisanim potrebama sam odlazio u Austriju i nabavljao oružje, municiju i razne stvari. To popodne sam bio s Glavašom i dogovorili smo što treba. Išao sam spavati da se odmorim jer sam po noći trebao ići u Njemačku i dolazio bih drugog dana, vraćao bih se odmah navečer oko osam ili devet sati. Zato sam bio kod njega da mi kaže potrebe. Negdje oko pola 10, nakon što sam se probudio, došao sam po popis, otišao sam tamo i vidio sam čovjeka gdje leži. Vidio sam svijetlo-plavu košulju, ležao je bočno. Otišao sam po papir kod Franje. Izlazim vani, na stepenicama izlazi jedan dečko i kaže poslao me po nešto zapovjednik. Pokupio sam ga vani, on je otišao kod svog zapovjednika, a ja sam svojim putem. Desetak metara sam prošao pa mi je stražar rekao: ‘Zapovjedniče, dogodilo se ubojstvo. Jedan preskočio ogradu, išao ubit Glavaša…”, kazao je Jaman.
Na konstataciju Glavaševog branitelja Veljka Miljevića da je promijenio iskaz, jer je na sudu 2006. rekao da je tada bio u Njemačkoj, Jaman je otvoreno rekao ne samo da je lagao, nego da je baš on dao ideju Glavašu oko lažnog svjedočenja. ‘Datum se ne slaže jer ni ja ni Glavaš nismo bili tad u Njemačkoj. Dogovorili smo se kad je doputovao Glavaš. Ja sam ga čekao na aerodromu’, na što je Glavaš zatražio od suda da pogleda film u kojem se vidi struktura zapovjedništva te čete kao i da je u spis već predao putovnicu u kojoj se vidi da je 2. rujna avionom doletio iz Klagenfurta u Hrvatsku.
Nakon ročišta, pred sudom je došlo do verbalnog okršaja između Nikole Jamana s jedne, te Branimira Glavaša i sina mu Filipa s druge strane oko toga tko je kome i koliko puta bio u bolnici i na svadbi. Glavaš stariji tvrdio je da mu se Jaman sveti zato što mu nije sredio odštetu od 100.000 kuna zbog poplave koju ovaj nije prijavio, dok je Miljević cijeli Jamanov iskaz nazvao ‘potpunim fijaskom’. ‘U spisu postoje iscrpni iskazi barem 15 svjedoka koji su te večeri bili tamo i nitko nije vidio Jamana na licu mjesta’, istaknuo je Miljević, naglasivši da se za davanje lažnog iskaza goni po službenoj dužnosti.
Jaman je prije nekoliko tjedana u emisiji Provjereno na Novoj TV kazao da je lagao da je on bio ključni zapovjednik zaštitne čete kako bi se Glavaša oslobodilo optužbi. ‘Reći ću da sam bio zapovjednik, da je moj zamjenik bio Josip Fehir, a da je glavni zapovjednik svega bio Branimir Glavaš. I to ne samo u zaštitnoj četi, nego je bio zapovjednik i alfa i omega cijeloga grada. On je drmao cijelim gradom, između ostalog i nad policijom pokušavao i nad Trećom brigadom, nad ostalima, i tako dalje’, kazao je Jaman.
Na prvom suđenju u slučajevima ‘Garaža’ i ‘Selotejp’ Glavaš i ostali osuđeni su na višegodišnje zatvorske kazne, ali je pravomoćnu presudu ukinuo Ustavni sud. Glavaš je do tada odradio i većinu osmogodišnje kazne u zatvorima u BiH gdje je otišao uoči izricanja prve presude.
Podsjetimo, u kolovozu 1991. dvojica srpskih civila u Osijeku ispitivana su i mučena. Jedan je ubijen, a drugi je odveden u hladnjaču i nakon toga nestao. Na slučaj ‘Garaža’ upozorio je nekadašnji zaštićeni svjedok Krunoslav Fehir koji se Branimirovoj osječkoj bojnoj pridružio još u tinejdžerskim danima. Ispričao je da je čuvao dvojicu civila. U zgradu Sekretarijata narodne obrane doveo ih je pripadnik čete Zoran Brekalo i kazao da su teroristi. Tamo su Čedomir Vučković i Đorđe Petković bili ispitivani i mučeni. Fehir je kazao da je Brekalo tjerao Vučkovića da pije kiselinu iz akumulatora. Nakon toga su izašli iz garaže iz koje je teturajući uspio izaći i Vučković u kojeg je Fehir ispalio nekoliko hitaca u njegovom smjeru. ‘Ne s namjerom da osobu ubijem, nego da je spriječim u daljnjem bježanju. Jer su mene ovdje ostavili kao maloljetnika, samoga’, kazao je Fehir, ispričavši da su odmah potom dotrčali pripadnici čete s Glavašem. ‘Pogledao je tijelo, pogledao je u mene. Bilo nas je tu desetak. Tada sam saznao da je znao da je i drugi unutra, osim što sam vidio osobne karte kod njega u njegovoj ladici toga dana. On je rekao kao: ‘Ok, gdje je drugi?’. Pogledao je u mene, ja sam rekao da se nalazi u prostoriji garaže, što je i bilo tako. On je rekao onako hladno: ‘Sad ga treba likvidirati jer je sve ovo vidio. Treba likvidirati osobu”, rekao je Fehir za Provjereno, što je Glavaš demantirao.
Tih dana u javnost je puštena priča preko Slobodnog tjednika da je Vučković bio opasni atentator koji je preskočio ogradu od 2,5 metra s namjerom da ubije Glavaša. Fehir je godinama živio misleći da je on ubio Vučkovića, ali je obdukcija pokazala da je umro od posljedica ispijene kiseline, a utvrđeno je da i da nije bio nikakav terorist, nego običan civil. Đorđa Petkovića su, pak, odvezli u hladnjači i vodi se kao nestala osoba. Sumnja se da je ubijen, kao i deseci drugih nestalih Srba iz tog vremena, i bačen u Dravu. ‘Sada sam potegao pitanje moga prijatelja Đorđa Petkovića. Znate što su radili? Ubili ga i zakopali. Tvrdili su da su ga stavili u furgon i da je on ispao iz furgona u vožnji i da je pobjegao’, kazao je Jaman.