U povratničkoj emisiji Gorana Milića na HRT-u, koja opisuje razlike između današnjeg vremena i razdoblja Jugoslavije, najbolji dio počinje u 38. minuti. Dok Zdravko Tomac ulazi u kadar, Milić ga najavljuje kao ‘visokog dužnosnika Komunističke partije’ iz Jugoslavije, postavljajući mu pitanje kako su tako umješno kontrolirali medije. ‘Nitko nije mogao biti u medijima na visokim pozicijama da ga Partija nije postavila’, počinje Tomac, opisujući kako je Partija redovito intervenirala u medijski sadržaj, smjenjujući sve koji nisu slušali naputke.

O finesama ‘diktature’ tako razglabaju njezin provoditelj i tadašnji medijski propagator, jedan od najpoznatijih novinara bivše Jugoslavije. To je sukus sadržaja četverodijelne emisije ‘Tada & sada’, u kojoj je ovo ‘tada’ upregnuto samo zato da se mjeri po tupim HDZ-ovim, odnosno HTV-ovim kriterijima vremena ‘sadašnjeg’. Predstavnik socijalističkog establišmenta, uz pomoć privilegiranih pripadnika bivšeg i sadašnjeg sustava, tendenciozno razotkriva pošasti Jugoslavije, poput inflacije, redukcija struje, kolektivne šutnje o postratnim zločinima ili zdravstvenog sustava koji ‘nije bio tako dobar kao što se misli’. Vlasnik privatne klinike kaže da je pravo na besplatno zdravstvo bila ‘komunistička mantra’, a HDZ-ov liječnik, inače nositelj devize da ‘onaj tko ima više, imat će bolju skrb’, ističe da je danas puno bolji sustav jer ‘više nema tuberkuloze’.

Nabacani prilozi praćeni su Milićevim seciranjem (tuđih) medijskih uradaka iz onog vremena. Tako primjećuje da nitko nije pisao o gladnima sve do smrti Tita. On osobno nije mogao; nepristojno je i morbidno za objedom pričati o gladi koju uzrokuje domaćin, dakle Tito, a poslije njegovog odlaska nije valjda stigao jer ga je mrski režim poslao za dopisnika u New York i postavio za profesora novinarstva na Beogradskom sveučilištu, baš kao što će ga onaj Tuđmanov postaviti na etnički očišćen HTV gdje će, s vremena na vrijeme, upražnjavati nacionalističke opaske o Srbima, i baš kao što će početkom devedesetih iz istih pobuda u listovima obavještajnog podzemlja znati posumnjati da su ‘srpski teroristi’ počinili prvi napad, onaj iz 1993., na Blizance u New Yorku.

Kako bi ukazao na glad u socijalizmu, Milić u ‘Tada & sada’ kaže da do desete godine nikada nije objedovao dva jaja, uvijek jedno. Riješen valjda da više nikada u životu ne oskudijeva, u naknadnim decenijama priklonio se svakom vladalačkom stolu, otkrivši tako koku koja nese zlatna jaja.