Nekoliko je presudnih pitanja s kojima je ruska agresija na Ukrajinu suočila europsku i zapadnu ljevicu uopće. Prvo, kako su lijeve stranke, organizacije i intelektualci reagirali na rusku invaziju, i kako su je interpretirali. Drugo, koje su stavove oko konkretnih pitanja zauzeli, i zahtijeva li ova epohalna povijesna cezura preispitivanje nekih temeljnih uvjerenja europske ljevice. Treće, kako će se ljevica prilagoditi novoj stvarnosti mogućeg novog hladnog rata, u kojoj će sigurnosna pitanja i militarizacija izvjesno u drugi ili treći plan baciti sve od radničkih i ljudskih prava do zdravstva i kulture, a prostor za progresivne politike vjerojatno biti znatno smanjen. Ovaj će tekst ugrubo mapirati neke od pozicija europske ljevice i neuralgične točke diskusija o aktualnom ratu, bez ikakvih pretenzija na cjelovitost.

Osim rijetkih moralno odioznih ili otužno zalutalih organizacija i pojedinaca, ogromna većina ljevice agresiju je ocijenila neopravdanom i oštro osudila. Ipak, to slaganje je dijelom prividno, jer su prisutni sukobi oko uzroka rata i stava koji treba zauzeti. Putinova agresija je na ljevici izazvala određenu konfuziju, naizgled ili zaista osporila, dovela u pitanje ili makar za znatno vrijeme oslabila neka betonirana uvjerenja, poput postulata da su najveći neprijatelj i prijetnja svjetskom miru američki imperijalizam i globalni kapitalizam. Podjele naročito izaziva uloga NATO-a i moguća suodgovornost za eskalaciju sukoba, prije svega širenjem Saveza do ruskih granica. Jedan pol predstavljaju autori poput utjecajnog britanskog novinara Paula Masona, koji je po agresiji ustvrdio da ljevica mora nanovo pokrenuti debatu o NATO-u, prihvatiti ga te raditi na njegovoj demokratizaciji. Stručnjak za međunarodne odnose Daniel Marwecki je u tekstu "Bili smo u krivu" objavljenom na sajtu lijeve Zaklade Rosa Luxemburg ustvrdio kako je Putinova agresija u istočnoj Europi NATO već pretvorila u "antiimperijalistički obrambeni savez", a raspravu o ekspanziji NATO-a učinila suvišnom.

Podržavamo svaku inicijativu koja ide prema mirnom rješavanju sukoba. Ne slažemo se s onima koji tvrde da je slanje oružja i koncentracija NATO snaga na granici s Ukrajinom jedina opcija za smirivanje rata – kaže zastupnica RF-a Katarina Peović

Zatim su tu ugledni autori, i dalje vrlo kritični prema zapadu i NATO-u, koji ukazuju na kompleksnost povijesne pozadine te na spiralu ne uvijek promišljenih odluka još od 1990-ih do danas, od kojih je vjerojatno najpogubnija bila izostavljanje Rusije iz zajedničke europske sigurnosne arhitekture, kao i o posljedicama ekonomskog poniženja, o čemu je pisao ugledni marksistički ekonomski geograf David Harvey. Ništa od toga, ističe Harvey, nije i ne može biti opravdanje za Putinovu invaziju Ukrajine, koju je još jedan veliki kritičar NATO-a i američke politike Noam Chomsky usporedio s Hitlerovim i Staljinovim napadom na Poljsku, ili američkim na Irak. S druge (ili treće) strane, vulgarne verzije lijevih reakcija, slijedeći antiimperijalistički (ili "antiimperijalistički") impuls – možda u kombinaciji sa sentimentom prema Rusiji kao nasljednici SSSR-a te zasigurno ciničnom sljepoćom prema sigurnosnim potrebama i povijesnim iskustvima istočnoeuropskih zemalja – svode se na formalne osude Putinove agresije, koje u praksi ponekad više zvuče kao njeno opravdanje floskulama o NATO-ovom opkoljavanju Rusije. Inače marginalna Partija radikalne levice iz Srbije je većinu svog priopćenja o invaziji posvetila zločinima NATO-a i zapada, a napad Moskve na Ukrajinu je osudila, ali ga je proglasila i "sasvim očekivanim" uslijed širenja Saveza, uz niz putinovskih floskula o "marionetskoj" ukrajinskoj vladi, neonacizmu i teroru nad stanovnicima Donbasa. Može i mnogo gore: njemački hardcore lijevi listovi Junge Welt i Konkret su neposredno prije invazije pisali o Putinu koji "nameće mir" i o "NATO-ovoj agresiji protiv Rusije". Tu je i "argument" whataboutisma – "a što su Amerikanci radili": utjecajni movinar američkog portala Intercept Jeremy Scahill ustvrdio je da je NATO u bombardiranju Srbije i Crne Gore počinio "slična ili identična djela" kao Rusija u Ukrajini.

Većina reakcija s ljevice je negdje između: najveća lijeva stranka u Europskom parlamentu, Partija europske ljevice (PES) napad je proglasila "neizazvanom agresijom koja ničim ne može biti opravdana", ali je ocijenila i da novi rat "pokazuje destabilizirajuću prirodu NATO-a, čijoj se agresivnoj prisutnosti u Europi treba suprotstaviti". Sporno je, međutim, da li i u kojoj točki kritika NATO-a prelazi u relativiziranje agresije. Poljska parlamentarna lijeva stranka Razem napustila je Progresivnu internacionalu – međunarodnu organizaciju koju su pokrenuli progresivni američki think tank The Sanders Institute i europski pokret DiEM 25 Janisa Varufakisa i Srećka Horvata – smatrajući da PI u priopćenju (u kojem je pozvala i na raspuštanje NATO-a) nije bezrezervno osudila ruski imperijalizam i poduprla teritorijalni integritet Ukrajine. U Britaniji je šef laburista Keith Starmer jedanaestorici zastupnika zaprijetio izbacivanjem iz stranke ukoliko ne povuku potpise s prema NATO-u vrlo kritične izjave (sastavljene prije invazije) organizacije Stop the War. Sve se dodatno komplicira kada se s razine načela spustimo na konkretna pitanja kao što su sankcije Rusiji i oružana pomoć Ukrajini. Španjoski Podemos, La France Insoumise Jean-Luca Mélenchona i nekadašnji vođa britanskih laburista Jeremy Corbyn protive se slanju oružja. Pitanje Ukrajine izazvalo je i žestoke sukobe u njemačkoj Ljevici. Grupa zastupnika u Bundestagu predvođena tvrdom ljevičarkom Sahrom Wagenknecht uputila je otvoreno pismo kojim osuđuje agresiju, no bez oštrijih riječi o Putinu i uz opsežnu kritiku NATO-a i njemačke vlade. Partijski veteran Gregor Gysi zbog žestoko ih je napao riječima da ga zastrašuje "njihova potpuna bezosjećajnost prema napadačkom ratu, mrtvima, ranjenima i patnji" i da su u stanju tek njegovati stare slike neprijatelja – "NATO je zao, SAD je zao, Savezna vlada je zla i tu je za vas kraj". S druge se strane neki zalažu za naoružavanje Ukrajine.

Kada je potpuno neopravdana agresija započela, bilo je nužno dati potporu Ukrajini, a inzistiranje na osudi uloge NATO-a u parlamentu članice EU bi Putin i njegova klika sigurno koristili za relativizaciju agresije – govori zastupnica Možemo! Sandra Benčić

- Većina u Ljevici je donijela odluku da se protivi slanju oružja. Gysi argumentira da Ukrajina ima pravo na samoobranu, i da je licemjerno oduzeti joj pravo na naoružavanje vanjskom pomoći, ali da Njemačka zbog prošlosti ne bi trebala biti među zemljama koje šalju oružje. Nadalje, postoji pravo na samoobranu, ali pitanje je što je najbolji način da se zaustavi krvoproliće. Protuzračne rakete koje je Njemačka do sada poslala namijenjene su partizanskom ratu, što znači da riskiramo "sirijizaciju" Ukrajine i dugačak rat s milijunima mrtvih – govori za Novosti Ingar Solty, analitičar Rose Luxemburg iz Berlina.

Putinov rat i u Njemačkoj je otvorio pitanje kako bi se ljevica trebala postaviti prema NATO-u.

- Ideja o raspuštanju NATO-a uvijek je bila praćena idejom o zajedničkoj sigurnosnoj arhitekturi koja uključuje Rusiju. Ljevica se sada suočava s pitanjem da li za tako nešto još uvijek postoji povijesna šansa. Ukoliko dođe do nove blokovske konfrotacije, NATO će biti osnažen do te mjere da ideja napuštanja ili raspuštanja Saveza neće biti politički održiva. To će zahtijevati nova promišljanja međunarodne politike – zaključuje Solty.

Što se Hrvatske tiče, Radnička Fronta je u Saboru bila suzdržana oko Deklaracije o Ukrajini. Spomenuti dokument sadrži formulacije da je svaka država slobodna "da izabere ili promijeni svoje vlastite sigurnosne aranžmane", kao i da je Putinova agresija "ničim izazvana". RF je amandmanom predložio da se to promijeni u "potpuno neopravdana", no to je odbijeno. Zastupnica RF-a Katarina Peović razloge zbog kojih nije podržala saborsku Deklaraciju o Ukrajini obrazlaže riječima da se radi "o dokumentu koji se uklapa u aktualnu militarizaciju društva, jer u potpunosti ekskulpira i NATO ekspanzionizam i američki imperijalizam".

Ingar Solty (Foto: Privatna arhiva)

- Uz to – jasno je da i ovime kao i nizom drugih dokumenata i postupaka Vlada Andreja Plenkovića pokušava profitirati na ratu, a ne inzistirati na diplomaciji i smirivanju rata – ističe ona.

RF je glasao protiv saborske odluku o sudjelovanju HV-a u sklopu "ojačane budnosti" misije NATO-a u Mađarskoj, donesenoj nakon početka ruske agresije.

- Nisu sve zemlje NATO-a poslale svoje vojnike, niti oružje, niti je to nužno. Plenković i njegova vlada ovu ratnu situaciju svim sredstvima pokušavaju pretvoriti u izvanredno stanje, stoga i više nego druge zemlje potiču militarizaciju, naoružavanje, slanje oružanih snaga na granicu s Ukrajinom i slično. S druge strane, Plenković se silno čudi što NATO nije zaštitio Hrvatsku, što je bespilotna letjelica preko 45 minuta letjela iznad tri zemlje članice NATO-a, da bi pala u Hrvatskoj, u gusto naseljeni dio glavnog grada pored najveće studentske spavaonice, zbog čega se mogla desiti velika tragedija. NATO, potpuno suprotno svim mantrama koje čujemo u javnom prostoru, ne samo da nije reagirao da nas zaštiti već uopće ne pokazuje interes za ovaj ozbiljan incident. Kada smo ulazili u NATO rečeno nam je da ćemo biti sigurniji i da je to jeftinije od vlastite obrane. Sada vidimo da nismo sigurniji, a sredstva za obranu koja su u godini najveće epidemije od Prvog svjetskog rata značajno povećana nisu opravdala svoj cilj – održavanje sigurnosti – objašnjava Peović.

Podsjeća da je NATO vojni savez koji je, za razliku od Varšavskog pakta, nastavio s postojanjem i nakon nestanka svjetske blokovske podjele i da Finska i Švedska nisu ušle u NATO. Sada je Putin, dodaje, potaknuo militarizaciju i blokovsku podjelu svijeta snažnije nego su to priželjkivali dosadašnji zagovornici takve podjele. Što se tiče optužbi da se isticanjem NATO-ove uloge u eskalaciji krize u Ukrajini opravdava Putinova agresija, Peović kaže da je taj argument "na razini onoga da oni koji podržavaju cijepljenje podržavaju i politiku farmaceutskih kompanija – no znamo da to nije tako."

- Ako smo jasno osudili rusku agresiju na Ukrajinu, ako smatramo da je Putin agresor, ne znači da trebamo amnestirati američku vanjsku politiku i restauraciju blokovske podjele svijeta, koja traje desetljećima. Nisam sigurna da bilo tko relevantan na ljevici amnestira Putina ili ga opravdava, ne znam koja je to ljevica bila "apsolutno fokusirana" na američku hegemoniju i kapitalizam. Njemački Die Linke, britanski laburisti, Partija Europske ljevice, slovenska Levica – svi su više-manje slično reagirali – osudili su agresiju, ali nisu amnestirali američki i NATO imperijalizam. Ono što je Putin napravio danas je na žalost postalo opravdanje za sve, pa svi kritičari postojećeg stanja i dugogodišnji kritičari politike NATO-a i američkog intervencionizma postaju izloženi osudi. Jeremy Corbin je dobro dijagnosticirao tu poziciju rekavši da u ratnim stanjima najprije kao žrtva pada istina, ali i da su kritični disonantni glasovi u toj situaciji često glasovi budućnosti - obrazlaže svoje stavove Peović.

Katarina Peović (Foto: Bojan Mrđenović)

RF ne podržava slanje oružja Ukrajini i stranka je u Saboru glasala protiv te odluke.

- Podržavamo svaku inicijativu koja ide prema mirnom rješavanju sukoba. Ne slažemo se s onima koji tvrde da je slanje oružja i koncentracija NATO snaga na granici s Ukrajinom jedina opcija za smirivanje rata, niti da će to dovesti do smirivanja rata, već upravo suprotno - nastavlja zastupnica.

Po njenom mišljenju, ljevica u situaciji povećane militarizacije i smanjenog prostora za lijeve politike najviše može učiniti tako da "osim zagovora mira, borbe protiv militarizma kod kuće i imperijalizma širom svijeta, zajednički interes radnog naroda stavi ispred interesa političkih elita, kapitala i posebno njegove vojno-industrijske sile."

Saborska zastupnica platforme Možemo! Sandra Benčić ovako obrazlaže zbog čega je njihova stranka spomenutu Deklaraciju podržala.

- Deklaraciju o Ukrajini je HDZ komunicirao prema svim klubovima zastupnika dva tjedna prije početka ruske agresije. Tada smo bili protiv Deklaracije u kojoj je stajala rečenica o slobodi izbora sigurnosnih aranžmana. Ukazali smo da takva tvrdnja neće doprinijeti deeskalaciji već napetih odnosa Ukrajine i Rusije. Kada je potpuno neopravdana agresija započela, bilo je nužno dati potporu Ukrajini, a inzistiranje na osudi uloge NATO-a u parlamentu članice EU bi Putin i njegova klika sigurno koristili za opravdavanje i relativizaciju agresije. Dapače, to je cijelo vrijeme komunikacijska strategija proruskih političkih snaga - kaže Benčić, dodajući da je istovremeno zadnjih trideset godina "sigurno propuštena prilika za bližom sigurnosnom suradnjom EU i Rusije, umjesto jačanja samo ekonomskih veza."

O izglednoj militarizaciji Europe – vidljivoj i na primjeru novog njemačkog vojnog fonda "teškog" 100 milijardi eura – Benčić kaže da blokovska politika i militarizacija "sigurno nisu nešto što zelena ljevica podržava". Mnoge nedavne odluke, ističe, dugoročno utječu na osnovu EU kao projekta mira, a donose se pod pritiskom i dojmom trenutne ratne situacije. Po njenom mišljenju, EU sigurno treba zajedničku sigurnosnu i vanjsku politiku i politiku u kojoj nije u ovolikoj mjeri ovisna o SAD-u, no nedostaci se neće uspješno nadomjestiti pukim povećanjem ulaganja u vojsku – dapače moglo bi dati poticaj za nove utrke u naoružanju. Ulogu zelene ljevice Benčić vidi u tome da ne dođe do iracionalne militarizacije Europe, "kao što smo u doba terorističkih napada jasno govorili da antiterorističke mjere ne smiju biti opravdanje za ugrožavanje ljudskih prava". Što se tiče podrške misiji u Mađarskoj, podsjeća da platforma Možemo! odluke o sudjelovanju u NATO misijama do sada nije podržavala, osim u slučaju civilnog angažmana naših snaga. Pri ovoj odluci stranka je, kaže, u obzir uzela dva elementa.

Sandra Benčić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

- Rat u Ukrajini predstavlja veliki sigurnosni rizik za cijelu Europu, ali posebno za zemlje koje graniče s Ukrajinom te je solidarnost s nama susjednim državama očekivana i opravdana. Također, večer prije glasanja na Zagreb je pao dron veličine i težine borbenog aviona, pri čemu je samo sreća da nitko nije poginuo – objašnjava zastupnica.

Što se sankcije tiče, Benčić kaže da u Možemo! sankcije podupiru, jer je "ako ne želimo širiti sukob to jedini instrument pritiska na Rusiju da potraži izlaz iz agresije koju je pokrenula." O naoružavanju Ukrajine, ističe da se "u trenutku kad je neka država potpuno neopravdano napadnuta agresijom usmjerenom na civilne ciljeve, ona mora moći braniti. U tom je smislu slanje oružja za obranu je po nama opravdana mjera, ali samo ako je prate kontinuirani napori za uspostavu humanitarnih koridora, prihvat izbjeglica i otvaranje prostora za pregovore o prestanku vatre."

O kontroverzama oko dijela ljevice koji je do sada šutke prelazio preko Putinovog imperijalizma, ali i o gotovo lovu na vještice protiv svih koji se usuđuju kritizirati i zapad i NATO i optuživanju da su apologeti Putinove agresije, Benčić smatra kako je "dio političara koji se nazivaju ljevicom bio spreman žmiriti na sve brutalnosti i imperijalističke karakteristike Putinovog režima samo zato jer su ga vidjeli kao otpor zapadu."

- Međutim, Putinova politika ne znači otpor politici moći i imperijalizma, već pozicioniranje unutar te politike. Što se tiče slobodne kritike politika moći, one su nužne upravo danas da bi ukazali da takve politike uvijek i neminovno vode u otvorene sukobe i rat jer im oni trebaju kao raison d’etre. Ali isto tako odgovornost je sviju nas da se naše riječi ne koriste za opravdavanje zločina i agresije Rusije na Ukrajinu - zaključuje zastupnica.

Istočnoeuropski ljevičari nerijetko o aktualnom ratu imaju drugačije stavove od zapadnih. Aktivisti ukrajinske organizacije Socijalni pokret, povjesničar Taras Bilous i antropolog Volodimir Artjuh žestoko su kritizirali zapadnu ljevicu, smatrajući da gaji "antiimperijalizam za idiote", da mora promisliti fokusiranost na hegemoniju Sjedinjenih država, da je objašnjavanje agresije dominantno NATO-ovim potezima promašeno, i da zapadna ljevica istočnoeuropskim zemljama odriče pravo na vlastite stavove. Poljska anarhistica Zosia Brom je u tekstu "Jebeš ljevičarki westplaining" bila još jasnija: "Antifašizam znači zaštitu ljudi od pojedinaca sa strukturalnom moći. Trenutno je to Putin". Novosti su za komentar zamolile Ilju Budrajckisa, povjesničara i člana Ruskog socijalističkog pokreta čiju je hvaljenu knjigu o ruskim lijevim opozicionarima "Disidenti među disidentima" nedavno objavila ugledna londonska izdavačka kuća Verso.

- Razočaravajuće je kada ljevica kao da previđa ratne zločine i humanitarnu katastrofu. Još uvijek razmišljaju o ovom sukobu kao o geopolitičkom natjecanju i nastoje razumjeti Putinovu ili ukrajinsku poziciju. Ljudi koji pate pod bombama ne postavljaju takva pitanja, nego ona o tome kako što prije zaustaviti rat. Postoji udio odgovornosti NATO-a i SAD-a, ali odluku o invaziji nije donio Joe Biden, nego Putin. Pritom je rekao da je prisiljen na tu odluku, da nije imao drugog izbora. To je vrlo pogrešno objašnjenje. Ova kriminalna odluka je njegova lična odgovornost i ništa ga ne opravdava – kaže Budrajckis.

On ne podupire sankcije protiv ruskog naroda, niti vojnu pomoć NATO-a i militarizaciju istočne Europe uopće, ali – postoji "ali".

- Podupirem pravo ukrajinskog naroda na otpor. To je pravedna borba. Logično, iz toga slijedi da im treba oružje. Ako će to njima pomoći, možda možemo prihvatiti isporuke oružja Ukrajini - zaključuje povjesničar.