Dana 20. decembra prošle godine u Subotici preminuo je filozof, sociolog i doktor političkih nauka Boško Kovačević. Rođen je 5. novembra 1946. godine u Bačkom Sokolcu, u porodici koja je u taj kraj doselila iz Like. Kao sekretar Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine u Subotici pokrenuo je niz akcija, osnovao omladinske novine na srpskom i mađarskom jeziku, počeo izgradnju Doma omladine, pokrenuo karavan zimskih programa na selu zbog čega je 1972. godine dobio najvišu nagradu Saveza omladine Srbije.
Na Radničkom univerzitetu u Subotici zapošljava se 1973. godine, kao stručni suradnik za marksističko obrazovanje. Godine 1974. upisuje izvanredno Fakultet političkih nauka u Beogradu i završava ga s prosječnom ocjenom 9. Postdiplomske studije upisuje godinu dana kasnije. Na Radničkom univerzitetu pokrenuo je niz programskih sadržaja kao što su Marksistički centar mladih, Studijske grupe za inoviranje profesionalnih znanja, seminare za samoupravne funkcije i Subotički omladinski filmski forum (SOFF) na kojem su gostovali svi oni koji su znali "izazovno da misle i slobodno da govore".
Po završetku studija predaje na Višoj tehničkoj školi i na Građevinskom fakultetu u Subotici, kao i u političkoj školi "Josip Broz Tito" u Kumrovcu. Godine 1985. izabran je za predsjednika Općinskog komiteta SK, gdje je također poticao ideološki pluralizam, zalažući se za modernizaciju. Doba je to tzv. jogurt revolucije kojoj se Kovačević suprostavio, želeći da zaustavi procese destrukcije Jugoslavije, prekine političke čistke u Vojvodini i "zaustavi halabuku" i "pisanje Ustava na ulicama". Smatrao je da izvanredno stanje treba uvesti na Kosovu, protiv čega je bilo političko rukovodstvo Srbije. Pokušavao je da umanji sukobe između Slobodana Miloševića i Stipe Šuvara, za što nije naišao na razumijevanje saveznih partijskih struktura zbog čega je 1989. podnio ostavku i povukao se iz političkog života i odmah godinu kasnije doktorirao s temom "Dijalektika religijske i nacionalne svesti - na primeru Subotice i okoline".
Bio je aktivni učesnik sanacija rata na prostorima Jugoslavije i šire. Sudjelovao je u srpsko-hrvatskim razgovorima u Zagrebu i Beogradu u pokušaju saniranja sukoba, bio je organizator srpsko-mađarskih razgovora, kao i srpsko-albanskih razgovora. Jedan je od osnivača Saveza građana Subotice (SGS), koji je doprinio smanjenju nacionalnih tenzija u gradu. Osnivač je i Vojvođanskog foruma.
Predavao je Sociologiju i Poslovnu etiku na privatnom univerzitetu "Singidunum", na Fakultetu za ekologiju "Futura", bio je gostujući profesor na Fakulteta političkih nauka u Beogradu i Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu na temama političkog sistema, regionalizma i etnonacionalnih odnosa.
Govoreći na komemoraciji dr.sc. Milan Ivanović istaknuo je da je Kovačević bio ličnost mnogostrukih kvaliteta i djelovao uspješno na više društvenih područja. "Vrlo su važne analize društvenih procesa koje je Boško uradio, kao što su vrlo važne i društvene aktivnosti koje je pokretao i bio njihov realizator, prije svega kao politolog i sociolog. Svi objektivni odgovori na pitanja problematike društvenog razvoja u Srbiji (kao i u Hrvatskoj) temelje se na zajedničkom nazivniku: postojeće društvene paradigme nisu dorasle našoj stvarnosti. Zato je Srbiji (kao i Hrvatskoj) potreban novi pogled na realnost i nova društvena i politička paradigma - koji će trasirati nove političke, društvene i ekonomske smjerove u cilju završetka zakašnjelih i cijelo vrijeme pogrešno usmjeravanih procesa tranzicije u građansko društvo", kazao je Ivanović.
Za sebe je volio reći da je Sokolčanin, Subotičanin, Ličanin, Vojvođanin, Srbin, Jugosloven, Evropljanin, Građanin svijeta. Život je posvetio pokušaju da izgradi "dobro društvo" - pristojan i dostojanstven život za sve. Od važnijih knjiga izdvajamo "Trijumf ili obmana" 1990., "Raspad i rađanje" 1992., "Sunovrat i obzorja" 1994., "Etnicitet i civilitet" 1997. "Stvarnost i izgledi" 2012…
Lik i djelo prof. Boška Kovačevića ostat će nam, kako je rekao prof. Ivanović, u trajnom sjećanju kao i njegova principijelnost, razboritost u raspravama i dosljednost u izgradnji nove društvene paradigme.
