Kada bi većinsko starije stanovništvo po zaboravljenim, ruralnim općinama Hrvatske pitali, što je najpotrebnije u njihovim dislociranim mjestima, uglavnom bi odgovorili otprilike ovim redom; doktor, apoteka i trgovina.
Takve općine imaju jednu ili više trgovina - što je daleko premalo. Većinom u njima egzistira i minimalna liječnička pomoć, s dva liječnika u dvije smjene, ponegdje i s tri-četiri liječnika. No poneka mjesta godinama, pa čak i decenijama nemaju ljekarne koje u današnje vrijeme dobrim dijelom posluju po principu ekonomske isplativosti. U općinama bez apoteka građani moraju po neophodne lijekove putovati po nekoliko desetina kilometara. S obzirom da takve općine karakteriziraju vrlo reducirani javni prijevoz ili apsolutna prometna izoliranost, pribavljanje propisane medicinske terapije za starije i bolesne građane postaje još teže. Srećom, posljednjih godina na tim prostorima djeluju razni socijalni programi u okviru kojih se pomaže starijim korisnicima, ali i u tim slučajevima lijekovi do krajnjih pacijenata stižu iz drugih općina i gradova.
Kad krenem na posao, kupim lijekove u Ogulinu, plaćam ih i donosim u ambulantu gdje ih preuzimaju pacijenti. Često mi je auto pun lijekova, kaže Milica Zaklamar
Građani Plaškog i Saborskog već skoro tri desetljeća muku muče bez ljekarne. Najbliža adresa apoteke Plaščanima i Saborcima je u Josipdolu i Ogulinu. No uskoro bi, sudeći po najavama nadležnih u Općini Plaški i na razini Karlovačke županije, ovakva situacija mogla biti promijenjena. Kako saznajemo, do nove godine ili najkasnije do proljeća, planirano je otvoriti ljekarnu u Plaškom. Prostor osigurava Općina, a Županija bi trebala pomoći u poslovanju.
Dejan Mihajlović, dožupan Karlovačke županije iz srpskih redova, ističe da će prema budućoj ljekarni u Plaškom gravitirati oko 3.000 građana Plaškog i Saborskog.
- Imamo situaciju da medicinska sestra iz Ogulina nosi lijekove. Po naručenim receptima, u ogulinskoj apoteci preuzima i kupuje lijekove te ih onda dijeli pacijentima u Plaškom gdje je zaposlena. Nažalost, Plaški se uglavnom percipira kao srpsko mjesto i ovakva situacija općine bez apoteke evo, traje još od Oluje. Međutim, nije važno kako se koja ulica zove, već kako žive ljudi u toj ulici. Dogovorili smo s Gradskim ljekarnama Ogulin i Županijom kao osnivačem, da ovaj dugogodišnji problem bude riješen. Prostor imamo, no ostaje još uvijek otvoreno pitanje hoće li apoteku u Plaškom otvoriti privatnik ili Gradske ljekarne - kaže Mihajlović i napominje da je najveći problem nedostatak magistre farmacije koja bi radila u Plaškom.
- Nedostatak radne snage problem je u svim zanimanjima, od krovopokrivača, tesara i zidara do liječnika. Tako je većim mjestima, pa što onda možemo očekivati za Plaški? Naći ćemo neko rješenje, bitno je da smo pokrenuli taj postupak pa će pitanje ljekarne u Plaškom biti uskoro riješeno - obećava Mihajlović. Poručuje da postojanje apoteke u nekom mjestu spada u minimalne uvjete kako bi ljudi na tom prostoru živjeli, ali i odlučili se tamo naseliti ili vratiti.
Unutrašnjost buduće ljekarne (Foto: Karlovačka županija)
S vijestima da Plaški dobiva apoteku posebno je sretna i medicinska sestra Milica Zaklamar koja živi u Ogulinu, a radi u Plaškom. Svih ovih godina nakon Oluje, svaki dan dovozi građanima, većinom starije životne dobi, njihove lijekove.
- Dočekali smo da Plaški dobije apoteku, barem pred kraj mog radnog vijeka. Elektronski šaljemo narudžbe iz Plaškog u ogulinsku ljekarnu. Tamo ih slažu po imenima te navode i koliko košta svaka narudžba. Kad krenem na posao, kupim sve te lijekove u Ogulinu, plaćam ih i donosim u ambulantu gdje ih preuzimaju pacijenti. Često mi je auto pun lijekova. Prosječno uzimam lijekove za četrdeset ljudi dnevno. Iako to ne moram raditi, tu uslugu shvaćam kao svoj posao. Otkad radim u Plaškom, od 1995. godine tako funkcioniram - govori za Novosti medicinska sestra Milica koja za dvije i pol godine ide u mirovinu.
- Osim mene, starijim mještanima Plaškog lijekovi stižu preko patronažne sestre i zaposlenika u programu kućne njege. Srećom, solidarnost i humanost još uvijek žive u ovim našim malim, zaboravljenim mjestima. Obaveza svakodnevnog preuzimanja lijekova i transporta do korisnika jest dodatni posao i odgovornost ali jednostavno osjećam da moram pomoći. Moje kolegice, medicinske sestre u većim mjestima rade "gospodski posao" ali ja se ne bih mijenjala s njima. Kada su mi jednom prilikom ponudili posao u Ogulinu, odbila sam i rekla da u Plaškom ostajem do mirovine - navodi medicinska sestra Milica koju u Plaškom mještani vole i cijene.
- Više puta sam znala reći da mi je toga dosta, ali uvijek se onda zapitam, kako bi naši pacijenti starije dobi došli do svojih lijekova - jer treba doći od Plaškog do Ogulina. Kada učenici ne idu u školu, samo srijedom autobus vozi do Ogulina. Putovanje vlakom je nesigurno zbog nepouzdanog voznog reda, dugog čekanja i kašnjenja. Također, ljudima se ne isplati plaćati taksi prijevoz samo zbog lijekova - objašnjava Milica Zaklamar položaj starijih pacijenata u mjestu bez ljekarne.
- Nažalost, sve je oko nas većinom biznis pa tako i postojanje apoteke u nekom mjestu. Sve se gleda kroz ekonomsku isplativost. Ako nema profita, nema ni usluge. Našim pacijentima i lokalnoj zajednici nova ljekarna će jako puno pomoći. Trebala bi raditi dva ili tri puta tjedno, ali i to će našim pacijentima biti velika pomoć. Ponovo ću i ja povremeno uskakati kad netko ostane bez medikamenata, ali konačno će pacijenti biti opskrbljeni lijekovima u svome mjestu - kaže medicinska sestra Milica.
