Kako su stanovnici donjolapačke općine preživjeli zimu?
Dobro, iako je bilo previše kiše. Nasreću, nije bilo puno snijega koji je inače, kad nas odsječe, naš najveći problem: padao je u svega dva navrata u neznatnim količinama. Bilo je teže preživjeti koronu, s kojom se, kao i drugdje, još nosimo, posebno s nezadovoljstvom ljudi i svojevrsnom psihozom temeljenom na tome što ljudi ne mogu upražnjavati svoje svakodnevne navike i što je kretanje ograničeno. Jasno, epidemiološke mjere imaju velik utjecaj na plasman proizvoda ovdašnjih OPG-ova, pogotovu janjaca. Nema, naime, većih Obradović okupljanja i manifestacija kojima je pečena janjetina bila popratni dio. Kako je s time bilo lani, slično će biti, čini se, i ove godine.
Kakav je inače generalno život u vašoj sredini, s epidemijom ili bez nje?
Rade samo trgovine i djelatnosti vezane uz šumarstvo i poljoprivredu, ponajviše OPG-ovi koji se mahom javljaju na sve natječaje i za sve poticaje i mjere, od onih namijenjenih sredinama s manjinskim stanovništvom do onih koje raspisuje Agencija za plaćanje u poljoprivredi i LAG Lika. Više od 40 takvih gospodarstava povuklo je projektna sredstva, a neki su prošli i s dva projekta. Aktivni su proizvođači, pa je jasna njihova zainteresiranost za te mjere. Nažalost, neki ih ne doživljavaju na pravi način, pa ostaju po strani, pasivni. Dakle, mjere ruralnog razvoja 6.1, 6.2 i 6.3 poljoprivrednici prilično uspješno konzumiraju, baš kao i sama Općina tzv. sedmice, odnosno mjere vezane uz obnovu komunalne i društvene infrastrukture. Radili smo tako strategiju turističkog razvoja, obnavljali nerazvrstanu cestu za selo Podkraj, a početkom aprila dovršavamo i mrtvačnicu. Unatoč svemu, i dalje smo za mnogo toga osuđeni na veća urbana središta: prije korone smo bili više orijentirani na Bihać udaljen 35 kilometara, a sada smo silom prilika, radi zatvorenih međudržavnih granica, usmjereniji prema inače teže dostupnom Gospiću ili Zadru.
Svojedobno se Donji Lapac, radi uništavanja ploča s dvojezičnim natpisima, prometnuo u medijsku temu?
To je već zaboravljena priča, sve je sada normalno, a dvojezične su ploče na institucijama i ulazima u mjesto. Osim toga, kad su bile šarane i skidane, sve bismo rješavali u par sati, jer smo svjesni da nam je borba za ekonomski opstanak zajednička, a kad budemo siti, bit će vremena za kulturu, jezik, tradiciju i ostale 'nadgradnje'.
Je li iz donjolapačkog kraja upućena pomoć stradalima u banijskom potresu?
Nekoliko mladića odavde, mahom članova DVD-a, otišlo je odmah na Baniju pomoći, a sa sobom su nosili i donacije koje su dijelili po terenu prema slobodnoj procjeni. Bili su naprosto frapirani niskim cijenama koje su nakupci nudili tamošnjim ljudima za stoku, ali, naravno, presretni što sami nisu prisiljeni rješavati se vlastitih grla na takav grozan, navrat-nanos način. I mi smo kao općinska vlast uplatili određena sredstva na račun Crvenoga križa i u državni fond za pomoć stradalima.
Jeste li započeli s pripremama za lokalne izbore?
Nismo još i to zahvaljujući koroni: kafane su zatvorene, pa nema susreta uživo, priča i osobnih uvjeravanja koja su sastavni dio kampanja, kao i odlasci na tržnicu ili po njivama. Osim toga, ovi su krajevi sve pustiji i zato ovdje nema novih lica s novim ambicijama. No to, nažalost, nije samo naš problem, nego i cijele Like. Dodatno, mladi su nezainteresirani za politiku jer je za mnoge ona na neki način kriminalizirana. U tome zna biti istine, ali se znade i pretjerivati, jer po mnogima se neki dužnosnik ničim drugim ne smije baviti, odnosno mora biti prava sirotinja želi li biti ugledan u društvu. Osobno sam pokušao mladima koji su ostali pružiti priliku i dati im prostora u politici, ali nije bilo nekog odziva.
Što će pokazati predstojeći popis stanovništva?
Znamo što: 2011. je u Donjem Lapcu popisano 2113 osoba, a bojim se da će ih najesen biti najmanje osam stotina manje. Istina, imamo od 80 do 90 učenika u osnovnoj školi, a igraonicu pohađa i do tridesetak mališana, no pitanje je do kada će mlade obitelji ostajati ovdje, u Lici!?! Mislim da je krajnje vrijeme da se svi zajedno ozbiljno trgnemo.
