Srpska žrtva iz rata u Hrvatskoj, ubijena u Splitu 1992. godine, koja je identificirana na Institutu za sudsku medicinu u Beogradu, zove se Ivan Nedeljković, iz mjesta Šljivovo, općina Krupanj, saopćio je Dokumentaciono-informativni centar "Veritas", a prenijela agencija Srna.

"Veritas" napominje da je u hrvatskom listu "Slobodna Dalmacija" od 7. februara 2004. godine navedeno da je Nedeljkovića ubio policajac Milan Vuković tako što je u njega iz svog službenog pištolja ispalio šest metaka prostrijelivši mu grudi, obje natkoljenice i potkoljenicu desne noge.

Zbog tog ubistva Vuković je u junu 1999. pred Županijskim sudom u Splitu osuđen na šest godina zatvora, da bi mu u oktobru iste godine Vrhovni sud tu kaznu povećao za dvije godine, ali mu je u decembru iste godine za Božić, po odluci predsjednika države, kazna umanjena za godinu dana.

Od ukupno sedam godina, ubica Vuković je odslužio pet i po godina, jer je u decembru 2004. pušten na uvjetni otpust.

"Veritas" je, kako su objasnili, objavio ime ove žrtve zbog zalaganja za princip da svaka žrtva, bez obzira kojoj je strani za života pripadala, mora imati ime koje se mora javno navesti i kada se identificraju i sahranjuju njeni posmrtni ostaci.

Prema podacima "Veritasa", radi se o Ivanu Nedeljkovića, rođen 20. septembra 1956., godine u mjestu Šljivova, općina Krupanj, otac mu se zvao Dušan.

O njegovom ubistvu pisala je "Slobodna Dalmacija" u broju od od 24. septembra 1992. u članku pod naslovom "Zločin! A kazna?", gdje piše da je Ivan Nedeljković star 36 godina, Srbin, koji je već oko šest godina kod mnogih u Podstrani i okolnim mjestima doslovno za koru kruha radio u njihovim poljima, ubijen krajem avgusta kod hotela "Lav" u napuštenom kombiju koji mu je izgleda bio dom.

U istom tekstu piše da je Ivan izrešetan iz vatrenog oružja, a da je tada počinilac bio nepoznat, dok u tekstu od 7. februara 2006. godine navodi se da ga je ubio policajac Milan Vuković.

Komisija za nestala lica Vlade Srbije je saopćila da je na Institutu za sudsku medicinu u Beogradu, uz prisustvo članova porodice, obavljena identifikacija posmrtnih ostataka jedne žrtve srpske nacionalnosti, stradale tokom oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, čiji posmrtni ostaci su dan ranije preuzeti od Instituta za nestale osobe BiH.

U saopćenju Komisije se navodi i da je žrtva stradala 1992. u Splitu, da su njeni posmrtni ostaci prvobitno bili pokopani na groblju Lovrinac u tom gradu, a 1993. godine u razmjeni predani BiH i ponovo kao NN pokopani na groblju u Trebinju, odakle su, nakon ekshumacije radi uzimanja referentnih uzoraka za DNK, premješteni u mrtvačnicu u Nevesinju, ali nije naveden i identitet žrtve.

"Veritas" napominje da se još uvijek u hrvatskim medijima piše o neriješenim ubistvima bračnog para Gašparević, Đorđa (37), po zanimanju pravnika i Vesne (37), profesorice engleskog, koji su likvidirani 7. februara 1992. godine. Njih je naoružana grupa ubica izvela iz njihove kuće u Žrnovnici kraj Splita, a njihova izrešetana tijela pronađena su dan kasnije na obližnjem smetlištu. Piše se, navodi "Veritas" i o slučaju ekonomiste Špire Pokrajca (50) iz Splita ubijenog 12. decembra 1991. godine hicem iz vatrenog oružja.

Počev od 2001. godine iz zajedničkih, masovnih i pojedinačnih grobnica, uključujući i ekshumacije u organizaciji samih porodica, ekshumirano je ukupno 1.635 posmrtnih ostatka Srba sa područja Hrvatske i bivše Republike Srpske Krajine. To uključuje i one koji su živjeli i ratovali na hrvatskoj strani /1.524 u Hrvatskoj, 91 u BiH i 20 u Srbiji/, od čega je do sada identificirano 1.263 posmrtnih ostataka, dok ih još 372 čeka na identifikaciju, svi s područja Hrvatske.

Trenutno se na "Veritasovom" spisku nestalih nalazi još 1.565 osoba srpske nacionalnosti koji su nestali u periodu 1991–1995. godine na području Hrvatske i bivše Republike Srpske Krajine, među kojima je 1.124 civila, od čega 443 žene.

"Veritas" trenutno raspolaže podacima za više desetina poznatih mjesta ukopa sa 163 posmrtna ostatka na području Hrvatske, pokopanih uglavnom pod oznakom “nepoznat”, koji i 27 godina po prestanku rata, isključivo zbog opstrukcije hrvatske strane, čekaju na ekshumaciju i identifikaciju.