Odluku Komunističke Partije Hrvatske, donijetu 19. i 20. srpnja 1941. godine u šumi Abez kraj Vrginmosta, da bude podignut ustanak na Baniji i Kordunu, Vasilij Gaćeša počeo provoditi u djelo već sa 23. na 24. srpnja. Te noći je s ustanicima raspoređenima u tri grupe napao željezničku stanicu i zgradu općine u Banskom Grabovcu. U akciji je bila uništena žandarmerijska posada i oduzeto je 12 pušaka s municijom.
Dana 24. srpnja, Gaćeša je okupio prvu grupu banijskih partizana u Šamarici kod Jovina Groba. Oni su vodili brigu o životu izbjeglog naroda iz Vlahovića, Grabovca, Drenovca, Šušnjara i Luščana. U tu svrhu organizirali su rad pekara, mlinova, vodili su straže, uredili zemunice i osiguravali druge potrebe za život u šumi. Nekoliko dana kasnije ustaše su, ne samo radi odmazde, već kao dio smišljenog plana istrebljenja Srba, u Banskom Grabovcu masakrirali 1.285 ljudi, privedenih sa cijele Banije.
Obilježena je 80. godišnjica ovog svirepog zločina. Stotinjak antifašista iz raznih dijelova Hrvatske položili su vijence i zapalili svijeće na stratištu. Iako su uredno pozvani, nisu došli izaslanici predsjednika države, Vlade RH, Ministarstva obrane RH i Sabora RH, što nimalo nije umanjilo značaj ovog tradicionalnog okupljanja u Banskom Grabovcu.
- Niti jednom nisam propustila doći na ovaj dan u Banski Grabovac kako bih se poklonila nevinim žrtvama fašističkog i ustaškog režima. Ovdje srećem mnogo prijatelja i poznanika. Razgovaramo o svemu. Najviše o tragediji koja se ovdje dogodila, položimo pokoji cvijetak. Ovdje, pod ovim spomenikom kosti su moga oca i moje majke - kaže nam Milka Košpenda iz Gornje Bačuge.
Parastos žrtvama zločina služio je protojerej Saša Umičević, a organizatori, petrinjski antifašisti i Srpsko narodno vijeće, poštujući propisane mjere protiv širenja Covida-19, potrudili su se da sve protekne u najboljem redu, dostojanstveno i svečano, kao uostalom svake godine ispod stoljetnih hrastova na spomen području u Banskom Grabovcu.
Rade Vukobratović iz Luščana pojašnjava razloge svog dolaska.
- Ovo jako tužno mjesto. Nije to samo mjesto zločina, to je mjesto gdje i dan-danas leže kosti žrtava. Kad o tome razmišljam, obuzima me velika tuga. Sve su to naši Banijci. Siguran sam da oni, tamo negdje, s druge strane, vide da nisu pali uzalud i to me donekle tješi - kaže nam Vukobratović.
Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Franjo Habulin ne propušta obilježavanje strašnog zločina u Banskom Grabovcu.
- Ovdje smo da žrtvama odamo počast, da se podsjetimo na slavne dane NOB-a, ali isto tako da svima onima koji niti čuju niti vide ono što mi govorimo, svima koji su skloni revidiranju povijesti - jasno poručimo da su ovo i slična mjesta, grobnice i stratišta širom zemlje, jedina istina o ustaškom režimu i njihovim rasnim zakonima. I još nešto. Kad umre posljednji partizan i učesnik Narodnooslobodilačke vojske, sjećanje na žrtve ustaškog terora ne smije i neće izblijediti. Kad bi to izblijedilo, nestali bi i temelji na kojima je stvarana današnja Hrvatska, a to nećemo dopustiti - poručio je Franjo Habulin.
Đuru Košpendu iz Luščana samo bolest može spriječiti da propusti godišnjicu stradanja nevinih u Banskom Grabovcu.
- Kad se dogodio ovaj zločin, ja sam bio dijete od četiri godine. Svi moji stradali su ovdje - majka, otac, brat i baba. Veliku tugu za mene znači dolazak na ovo mjesto. Ovo je bio ustanički kraj pa su brojni mještani ovih sela stradali. Nekima se ni grob ne zna. Nema kuće iz koje netko nije stradao - govori nam Košpenda.
Na obilježavanje godišnjice ustaškog zločina u Banskom Grabovcu nisu došli samo mještani okolnih sela. Vijence i cvijeće položili su antifašisti iz Međimurja, Novske, Brezovice, predstavnici bošnjačke nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije i drugi.
Mira Kermek iz Čakovca, s dvoje svojih drugova antifašista, potegnula je čak iz Međimurja kako bi odala počast žrtvama.
- Prvi put sam ovdje. Sve što sam vidjela, čula i saznala, vrlo me potreslo. Naprosto ne mogu vjerovati da se tako nešto strašno uopće moglo dogoditi. Sjećanje na grabovačke žrtve ne smije izumrijeti, pa čak niti izblijediti. Moramo ga prenositi na mlađe generacije. Jako mi je drago što sam došla na ovo mjesto i o tome ću pričati svojim prijateljima antifašistima u Čakovcu. Iduće godine svakako dolazimo u mnogo većem broju - poručuje Mira Kermek.
- Nismo se mi ovdje okupili samo zbog te šačice hrabrih ustanika, već i zbog žrtava ovog kraja. Okupili smo se zbog 1.285 Srba s ovog područja, tadašnjeg kotara Gline, a danas većim dijelom područja grada Petrinje, kako ih ne bismo zaboravili i kako bismo prenosili znanje o njima iz generacije u generaciju. To bi mi činili i da su stradali od potresa, poplave ili gladi. Posebna nam je potreba da to činimo zato što su stradali od onih koji su po zločinačkom i genocidnom naumu krenuli u istrebljenje pripadnika srpskog naroda, Židova, Roma, antifašista i komunista. To moramo činiti kako oni koji žele sve to negirati ili potisnuti u zaborav, ne bi dobili priliku da relativiziraju karakter zločina ili ondašnjeg režima, da buduće generacije ne bi bile odgajane u duhu te relativizacije. Sve kako današnja djeca u školama, kroz medije ili druge načine s time ne bi poistovjećivala časnu želju svakog naroda za svojom slobodom - istaknuo je predsjednik SNV-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac, završavajući službeni dio obilježavanja grabovačke tragedije.
Video možete vidjeti klikom na fotografiju iznad teksta ili ovdje.
