Tokom prve polovine 2020. godine, Hrvatska je predsjedala Vijećem Evropske unije i za to vrijeme - obilježeno epidemijom korone i brojnim restriktivnim mjerama - ostvarila je tek nešto više od polovine planiranih aktivnosti iz programa predsjedanja, pokazala je nezavisna analiza uspješnosti hrvatskog predsjedanja, koju je za Gong pripremio profesor s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Igor Vidačak.
Nakon završetka šestomjesečnog hrvatskog predsjedanja i objave službenog izvještaja Vlade RH, opravdano se postavljaju pitanja o kriterijima i pokazateljima za mjerenje uspješnosti Hrvatske u toj važnoj zadaći usred jedne od najvećih kriza kroz koju je Unija prošla od svog osnivanja, naglašava se u uvodu analize. Svrha analize bila je doprinijeti objektivnoj i nepristranoj raspravi o uspješnosti predsjedanja Vijećem EU te potaknuti aktivnije uključivanje civilnog društva, medija i šire javnosti u praćenje uspješnosti upravljanja evropskim poslovima u Hrvatskoj, naglašava autor.
Ocjenu o polovičnom uspjehu autor potkrepljuje podatkom da je tek za 99 od ukupno 174 planirane aktivnosti, koje su za potrebe ove analize izdvojene iz programa predsjedanja, ocijenjeno da su ostvarene u skladu sa zacrtanom formulacijom. ‘Zbog svih ograničenja u metodologiji istraživanja, ali i s obzirom na jedinstvene izvanredne okolnosti u kojima se predsjedanje događalo, ovaj učinak od 56,9 posto ostvarenih mjera treba uzeti sa zadrškom i promatrati ga kao poticaj za otvaranje rasprave o modelima praćenja učinaka te kvalitete sudjelovanja hrvatskih predstavnika u radu Vijeća EU i njegovih pripremnih tijela u predstojećem razdoblju‘, ističe autor.
‘Netransparentnost upravljanja europskim poslovima i zatvorenost međuinstitucionalnih pregovora u redovnom zakonodavnom postupku na razini EU veliki je uteg u komunikaciji napretka i postignuća hrvatskog šestomjesečnog predsjedanja Vijećem EU. Zato je jedan od ciljeva ove analize bio pružiti što više relevantnih izvora informacija o radu Vijeća te potaknuti veći interes organizacija civilnog društva te ostalih predstavnika zainteresirane javnosti za samostalnim istraživanjima o temama koje su važne za sektore u kojima djeluju te za aktivniju komunikaciju s nadležnim ministarstvima o europskim pitanjima‘, stoji u analizi.
Osim toga, autor pokazuje da je za manje od pet posto akata planiranih u radnom programu Evropske komisije postignut dogovor u Vijeću pod hrvatskim vodstvom. ‘U usporedbi s rumunjskim i finskim predsjedništvom Vijeća, napredak u usuglašavanju stavova u redovnom zakonodavnom postupku je očekivano slabiji, a dinamika međuinstitucionalnih pregovora znatno usporena ponajprije zbog pandemijske krize, ali i kašnjenja u iznalaženju sporazuma o višegodišnjem financijskom okviru EU.‘
‘Pozitivnim se može ocijeniti napredak u politici proširenja EU, usuglašavanju stajališta Vijeća o konferenciji o budućnosti EU, ali inicijative za ponovnim pokretanjem pregovora o pristupanju Vijeća Registru transparentnosti EU. S druge strane, slabosti u radu hrvatskog predsjedanja su ponajprije vezane uz teme poput vladavine prava odnosno odbijanja višestrukih zahtjeva za stavljanjem teme vladavine prava u Mađarskoj na dnevni red Vijeća – što je značajni odmak od postupanja Finske gdje je vladavina prava bila jedan od ključnih prioriteta. Općenito slab napredak u usuglašavanju sektorskih zakonodavnih prijedloga koji se tiču budućeg višegodišnjeg financijskog okvira stavlja veliki pritisak na njemačko predsjedanje koje će morati finalizirati ključne zakonodavne akte o kojima ovisi nesmetan nastavak financiranja projekata iz EU fondova u državama članicama nakon 2020.‘, zaključuje se u analizi.
Analiza je, između ostalog, ponovno iznijela na vidjelo neprimjerenu tajnost i zatvorenost procesa međuinstitucionalnih pregovora u redovnom zakonodavnom postupku EU, što je u suprotnosti s presudama Europskog suda, ali i brojnim preporukama Evropskog ombudsmana.
Ipak, izražava se očekivanje da su svi nadležni organi državne uprave tokom predsjedanja Vijećem osnažili kapacitete za participativno kreiranje javnih politika i da će se barem dio dobre evropske prakse i stilova upravljanja kojima su bili izloženi preliti i na hrvatsku javnu upravu, kao potencijalno najveći dobitak od iskustva šestomjesečnog predsjedanja.
