Svi će završiti u paklu! – tim je riječima časna sestra Kornelija Kordić, upraviteljica Doma za djecu bez roditeljskog staranja ‘Ivan Pavao II’ iz Čitluka, u izjavi za dnevni list 24 sata javno zaprijetila djevojkama koje su progovorile o masovnom zlostavljanju djece pod njenim krovom. Četiri bivše štićenice doma u prošlotjednom su broju Novosti ispričale kako ih je tamo kao djevojčice u dobi od 10 do 15 godina seksualno zlostavljao fra Kornelije Kordić, upraviteljičin rođeni brat i jedan od suosnivača doma. Peta bivša štićenica, koja nije bila zlostavljana, potvrdila je njihovu priču. Djevojke su u Novostima svjedočile anonimno, zbog straha od osvete moćnog lokalnog fratra i crkvenih krugova, ali i zbog stigme koja prati žrtve. Na istup su se odlučile vrlo oprezno, stekavši povjerenje u novinara Novosti Hrvoja Šimičevića koji se posljednjih godinu dana ozbiljno i strpljivo bavio ovom osjetljivom temom. Raspolažući prvim iskazom, prikupljao je nove potvrde i dolazio do sve većeg broja žrtava. Novosti su se na objavu priče odlučile također vrlo oprezno, tek nakon što je više djevojaka, nezavisno jedna od druge, dalo iscrpna i podudarna svjedočanstva.

Dio njihovih iskaza, koji se odnosio na podatak da je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić bio još prije devet godina o svemu upoznat anonimnim pismom, potvrdili su i fra Kornelije Kordić, i biskup Perić, i fra Ivan Sesar, koji je u to vrijeme bio nadležni franjevački provincijal. Našem su novinaru iz Perićeve biskupije dopisom odgovorili da su fra Sesaru ‘predali stvar u pisanom obliku’ i o svemu dvaput obavijestili Svetu stolicu. Kako otkrivamo u novom broju Novosti, anonimno pismo nije bila jedina prijava koju je Crkva dobila. No sve je ostalo na tome. Crkva nije poduzela ništa da slučaj istraži niti ga je prijavila civilnim vlastima. Fratar Kornelije Kordić i nakon optužbi za zlostavljanje nastavio je boraviti među djecom čitlučkog doma i obavljati svećeničke dužnosti. Drugi su se svećenici, uključujući i samog biskupa Perića, nastavili pojavljivati u njegovom društvu. Čak ni tako jeziva sumnja, da je zloupotrijebio svećenički poziv i status patrona u domu kako bi napastvovao djecu bez roditelja, nije nimalo poljuljala njegov položaj u Crkvi i sredini u kojoj djeluje. Dapače, nakon što su optužbe zataškane, Općina Čitluk dodijelila mu je nagradu za životno djelo.

Čak ni tako jeziva sumnja, da je zloupotrijebio svećenički poziv i status patrona u domu kako bi napastvovao djecu bez roditelja, nije nimalo poljuljala fra Kornelijev položaj u Crkvi

Kad je Šimičevićev tekst objavljen počele su se javljati nove žrtve, ne samo Novostima, nego i nekim drugim hrvatskim medijima, pa je list 24 sata donio još jedno nezavisno svjedočanstvo koje potvrđuje zlostavljanje u domu. Hercegovačka franjevačka provincija, uz šuplju ogradu da nije ništa zataškavala, tek je sada slučaj za koji je odavno znala prijavila policiji. To je, ukratko, medijski put kojim su žrtve, neprepoznate i nezaštićene unutar Crkve, zatražile pravdu i konačno pokrenule sustav na djelovanje. Puno prije nego što su se odlučile na istupanje u medijima morale su proći osobni put osvještavanja i suočavanja s traumom koje su proživjele. Kad vidimo kakvim riječima im se danas javno prijeti, možemo naslutiti što su prolazile kao djevojčice. ‘Ne mogu vjerovati. Nakon svega što sam učinila za njih ovako mi vraćaju. Svi će završiti u paklu’, riječi su časne sestre Kornelije.

Fra Kornelije, njen brat koji je našem novinaru kazao da su u domu bila smještena svakakva ‘problematična djeca’, također je najprije upro prstom u jednu osobu koja se ‘pokazala izrazito nezahvalnom’, a onda je stiglo i otvoreno pismo njemu lojalnih bivših štićenica, koje je počinjalo s navođenjem inicijala šest djevojaka prozvanih da o fratru šire ‘besramne optužbe’. Fratar i potpisnice pisma nisu mogli nikako znati koje su osobe razgovarale s Novostima, no očito je ‘problematičnu djecu’ trebalo eksponiranjem zastrašiti kako se priča ne bi širila. ‘Motivi njihova napada frustracije su i njihova kriminalna prošlost’, stoji u pismu koje tadašnje maloljetnice optužuje za nedolično ponašanje i krađe. ‘Unatoč upozorenjima ostale su nepopravljive’, napominje se. Drugo takvo pismo sadržajem je bilo još gore, toliko da ga je medij koji ga je objavio ubrzo povukao. U drugom su pismu imenom i prezimenom bile navedene tri osobe, među njima dvije bivše časne sestre, kao domska ‘djeca s posebnim potrebama’ koja navodno stoje iza optužbi protiv fratra. Od tri prozvana imena, dva su bila nova u odnosu na inicijale iz prvog pisma, što pokazuje koliko su brojna ‘problematična djeca’ kojoj bi sada trebalo začepiti usta.

Moć fra Kornelija Kordića, danas 83-godišnjaka, počiva na sustavu koji je sa svojim sestrama izgradio tokom duge svećeničke karijere. Ona je naročito velika u sredini kao što je Čitluk, gdje je zauzimao i razne druge funkcije, poput one dopredsjednika ogranka Matice hrvatske. Ona proizlazi iz moći Crkve, koja se od njega ni na koji način nije distancirala, ali i iz osobne kontrole što su je on i sestra Kornelija uspostavljali nad svojim štićenicama, djevojčicama koje su odrastale bez roditelja. Sestra Kornelija i fra Kornelije ugrađivali su im svoj sistem vrijednosti i razlikovanja dobra i zla. Ono što su one osjećale kao zlo, morale su takvim imenovati same. ‘Pomoglo je nazvati stvari pravim imenom i suočiti se s pojmovima kao što su seksualno uznemiravanje, nasilje nad djecom i slično. U svemu tome najgora je ipak bila spoznaja da se to nekome i dalje dešava’, kazala je našem novinaru jedna od njih u prošlotjednom tekstu.

Ta djevojka spominje svoju odgovornost prema današnjoj djeci, jer policijska istraga pokrenuta je prekasno da bi ona i njene vršnjakinje dobile pravovremenu zaštitu. Iako su našle snage da progovore, njihov proces suočavanja i dalje traje, dok prate kako se javnost postavlja prema njihovom iskustvu, dok očekuju reakcije Crkve i vlasti, dok procjenjuju koliko se u društvu kojem su se obratile mogu osjećati prihvaćeno i sigurno. Utoliko je dobrodošla opomena Hrvatskog novinarskog društva medijima da više ne otkrivaju mogući identitet žrtava i ne objavljuju jednostrane napise u kojima ih se pokušava difamirati, jer ih se time zastrašuje i dodatno traumatizira.

Svojim istupom te su djevojke pokazale veliku hrabrost. Ovog puta nisu se obratile Crkvi, nego javnosti, očekujući od nje suosjećanje i podršku, a od vlasti zaštitu, istragu i pravdu. One trebaju znati da ih prijetnja časne sestre Kornelije Kordić da će završiti u paklu – izložene tužbama i javnom linču – više ne može doseći. Otišle su, spasile su se. Njihova je istina da su odrasle u domu koji je svoju misiju zloupotrijebio. Trebaju znati da je istina izašla na vidjelo, da je pakao za njih završio.