Preko 40 udruga civilnog društva aktiviralo se zbog slučaja osječkog ginekologa Zlatka Topolovca, koji je u veljači nepravomoćno osuđen za silovanje pacijentice u ordinaciji KBC-a Osijek, nakon čega je nesmetano nastavio raditi u KBC-u Osijek sve do početka ovog mjeseca. Topolovec je 16. rujna dobio otkaz na pritisak medija, zbog druge pacijentice koja je priču o zlostavljanju za vrijeme ginekološkog pregleda ispričala za Novosti, a idući je dan uhapšen i odveden u istražni zatvor. Akcija "Prekinite štititi silovatelje!" održana je proteklog vikenda u 17 gradova, a aktivistkinje su tražile ostavke ministra zdravstva Vilija Beroša, ravnatelja KBC-a Osijek Krunoslava Šege i neimenovanih ljudi u Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK) koji su stopirali disciplinski postupak protiv Topolovca.
Ovaj dio aktivističkih zahtjeva u medijima je samo spomenut, pa zaobiđen bez daljnjeg praćenja, dok su mnogo ozbiljnije tretirani apeli za izmjene zdravstvenih propisa koji bi navodno trebali spriječiti ponavljanje ovakvih situacija, a koje je – paradoksalno – prvi javno plasirao sam ministar Beroš. To je šlag na kraju oportunizma u praćenju ove teme, obilježenog širokim prihvaćanjem izmišljotine da liječnik mora biti pravomoćno osuđen da bi snosio sankcije unutar zdravstva, ignoriranjem nevjerojatnih propusta ljudi na vrhu sistema i šutnjom selebriti feministkinja, ljudskopravaša i njihovih organizacija.
Slučaj je počeo još 2021. godine, kada je žena pod pseudonimom Iskra policiji prijavila da ju je Topolovec, inače specijalist ginekološke onkologije u KBC-u Osijek i profesor tamošnjeg Medicinskog fakulteta, silovao za vrijeme pregleda. Policija je odmah obavila istragu, no Županijski je sud tek nakon tri godine donio nepravomoćnu presudu kojom je Topolovca za silovanje i bludne radnje osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i jednako dugu zabranu rada s pacijenticama.
Prema dopisu koji nam je 29. rujna uputio HLK, protiv Topolovca je po službenoj dužnosti pokrenut postupak pred Povjerenstvom za medicinsku etiku i deontologiju, ali je odmah nakon informacije da se vodi kazneni postupak obustavljen do pravomoćnosti presude. Odluka je donesena iako u članku 4. Pravilnika o disciplinskom postupku HLK-a stoji da "kaznena i prekršajna odgovornost liječnika ili disciplinska odgovornost u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ne isključuje disciplinsku odgovornost liječnika pred HLK", a članak 15. da Sud HLK-a može – ali ne mora – zastati s postupkom do okončanja kaznenog postupka.
Samo raspad sistema može objasniti činjenicu da HLK optužbe za silovanje pacijentice nije smatrao vrijednim hitne reakcije, no za kompletnu sliku stanja u Komori valja spomenuti da je u tom trenu na poziciji predsjednika Visokog suda časti Komore bio Ivan Turudić, dok je predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku dr. Lada Zibar zaposlena u istoj bolnici i na istom fakultetu kao i dr. Topolovec.
Isti dan nam iz KBC-a Osijek odgovaraju da je "posve jasno da Klinički bolnički centar Osijek kao poslodavac sukladno pozitivnim propisima nije niti bio u mogućnosti primijeniti bilo kakvu proceduru prema imenovanom liječniku" i da MiZ nije imao primjedbi. To potvrđuje dopis u kojem ministarstvo 31. kolovoza tvrdi da je "imenovani liječnik sukladno zakonu i dalje u radnom odnosu s KBC-om Osijek te poslove iz svog djelokruga rada obavlja uz prisutnost članova tima". Članica tima je, naknadno se doznalo, medicinska sestra koja je liječniku subordinirana. Predsjednik Upravnog vijeća KBC-a Osijek je dužnosnik ministarstva Gordan Žanić.
Dva dana nakon što je profesor radnog prava Viktor Gotovac demistificirao ovu laž i objasnio notornu činjenicu da po ZOR-u disciplinski postupak pred tijelima poslodavca nije povezan s kaznenim postupcima i njihovim ishodima, Beroš je promijenio PR-strategiju, za sve okrivio zdravstvene propise i najavio izmjene. Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter pohvalila se time da je njezin ured od Beroša tražio istu stvar. Na zakone se potom obrušava i Centar za mir, pa i organizatorice Noćnog marša protiv nasilja nad ženama. Spin je funkcionirao kratko, do 12. rujna, kada o novom zlostavljanju javno govori žena koju je Topolovec pregledao 9. rujna; dan nakon toga ministar objavljuje da inkriminirani ginekolog više ne radi u bolnici, a idući se već svi hvale time da je zlostavljaču uručen otkaz i da je uhapšen. Sada zakoni, misteriozno, više nisu nikakav problem.
Svi su akteri ignoriranja optužbi za silovanje pacijentice i suučesnici u laži da su zlostavljača štitili sukladno zakonima prošli bez ikakvih posljedica, pa čak i bez ozbiljne javne polemike o tome kakve bi one trebale biti. To govori da je društvena kohezija oko problema zdravstva nemoguća čak i onda kada su defekti očigledni. Što se tek događa kada su u pitanju mane sustava za čije razumijevanje trebaju specijalistička znanja, vidjeli smo bezbroj puta, pa znamo da je stanje besperspektivno. U ovom slučaju nije pomoglo ni to što je višemjesečno tjeranje Topolovca na konac s hrvatskim institucijama na svojim leđima iznijela javnosti slabo poznata Udruga Adela iz Osijeka, dok su selebriti feministkinje bile potpuno nezainteresirane ili su se uključile u trenutku kada se i sam Beroš već trgnuo.
Zašto je onkološki ginekolog optužen za silovanje pacijentice i zaštićen unutar vitalnog resora nevrijedan odlučnijeg angažmana istaknutih hrvatskih feministkinja, pitanje je koje udruge za zaštitu žena sebi trebaju postaviti uzimajući u obzir klasnu pristranost i nerazumijevanje procedura u zdravstvu. I mnogi raniji slučajevi ginekološkog kriminala i nasilja pokazuju da je zdravstvo rijetko ili slabo meta kritike feminizma, a kada ipak jest, onda je ta kritika uperena na satelitske fenomene, poput novih ultrakonzervativnih pokreta koji realno nemaju utjecaj u resoru, umjesto na centre moći u zdravstvenoj administraciji i liječničkim organizacijama. Prema problemu patrijahalnosti (ili paternalizma) koji je u srži ovako postavljenog zdravstva još se uvijek hoda po jajima.
