Svijet rada je prilagođen zdravstvenoj krizi, a s njime i Praznik rada koji ove godine ne može biti obilježen uz radničke povorke, sindikalne govore i tradicionalni prvomajski grah. Zato je Savez samostalnih sindikata Hrvatske organizirao prvi elektronski prosvjed pod sloganom ‘Radnicima hvala – ali prvo prava’. ‘Ova kriza još je jednom pokazala vrijednost svih radnika za funkcioniranje društva i naš svakodnevni život’, navodi se u priopćenju SSSH-a. Novosti donose portrete nekolicine radnica i radnika koji otvoreno govore o utjecaju krize na njihov rad i radna mjesta, otkrivaju svoje strepnje i nade, ali i dijelove privatnog života.

Marijan Novak, medicinski tehničar

Nakon što bi odradio svoju smjenu od 6.30 do 13.30 sati, pokrenuo bi kamion jedne privatne tvrtke i odlazio do Ine, gdje bi 320 utovarenih plinskih boca za domaćinstvo do navečer razvozio po benzinskim postajama. Trajalo je to punih 19 godina. Naš sugovornik Marijan Novak, zaposlen 30 godina na Klinici za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu, popunjavao je na taj način kućni budžet i sa suprugom medicinskom sestrom podizao troje djece. Njegov 35-satni radni tjedan u doba pandemije, prema internom dogovoru na njegovu odjelu, izgleda ovako: dva dana uzastopno radi u smjeni od 6.30 do 20 sati, potom se dva dana odmara, nakon čega preuzima noćnu smjenu i tako redom. Zbog kroničnog nedostatka medicinskih sestara i tehničara, kaže nam, radi se do iscrpljivanja.

- Krajnji je trenutak za važne promjene u zdravstvu. Gledajući mjesečni trošak terapije za jednog našeg pacijenta, bez dodatnog ulaganja u zdravstvo nemamo njegovu održivu budućnost - govori.

Educiran je za razrjeđivanje citostatika koji se koriste u kemoterapijama, a zbog štetnih para koje se pritom oslobađaju, kao i zbog drugih štetnih reagensa, naviknut je na nošenje zaštitne opreme. Ali teško se privikava na to da je u postojećim okolnostima pandemije – nedostaje. Ističe da mu ta činjenica, uz onu da bolničkom ambulantom dnevno prođe između 40 i 70 visoko imunokompromitiranih pacijenata, pričinjava dodatni stres.

- Lijepo je vidjeti na vijestima da stiže avion s desetinama tona opreme, ali kad dođete ujutro na posao, nemate masku već kopate po džepu jer znate da niste htjeli baciti onu jučerašnju koja vam je deset sati milila po licu i koju ste za svaki slučaj ostavili. Žalosti me to i ljuti - iskren je Novak.

Radi i prekovremeno, a posebno ga frustriraju najave da bi medicinarima kao dijelu javnog sektora nakon svega mogli – smanjiti plaće.

Gordana Miota Plešnik, učiteljica

Tuga za prošlim vremenima, ali i zdrav dišpet zbog činjenice da je čovječanstvo dozvolilo sunovrat u pandemijsku crnu rupu, kao i bojazan za budućnost mladih, osjećaji su koji prožimaju svakodnevicu Gordane Miote Plešnik, učiteljice razredne nastave u zagrebačkoj Osnovnoj školi Dragutina Domjanića. Nada se ipak da će svijet zakoračiti prema promjeni nabolje. Iza naše učiteljice je 28 godina radnoga staža. U uvjetima aktualne škole na daljinu posla je više nego obično: valjalo joj je ovladati digitalnim servisima u provođenju nastavnog plana, koje je dotad u redovnoj nastavi puno manje koristila. Razlike u pedagoškom radu u učionici i nastavi na daljinu su očite: ranim jutrom najprije odgleda televizijsku nastavu jer joj nije unaprijed poznato koje će sadržaje i na koji način predavati i objasniti online učiteljica, potom oko pola deset šalje mailom upute djeci i roditeljima u vezi sati i gradiva, što uključuje i listiće i zadaće za njezin 1. E razred, jer televizijska inačica škole ne obuhvaća sve sadržaje koji se po planu moraju proći.

- Svaki korak u radu trebam opisati pa mi se čini da obavljam dvostruku ulogu: osim poučavanja svojih učenika, poučavam i roditelje kako da, kao moja produžena ruka, gradivo na najbolji način prenesu djeci - govori učiteljica.

Nakon pauze, poslijepodne se već priprema za sljedeći dan. I to traje tri-četiri sata, potom na red dolaze online sjednice s ravnateljicom i razrednim vijećima (Zoom konferencije), što traje do kasno navečer. A između ili nakon obavljenog posla educira se dodatno na platformi za webinare: upoznaje se s novim digitalnim alatima kako bi joj pomogli pri sastavljanju zadataka, kvizova i interaktivnih igrica.

- U ovih šest tjedana stalno sam prisutna na računalu, osim pauze za ručak i potrebe da obavim nešto korisno za vlastitu obitelj. Rekla bih da stvarnog posla u razdoblju pandemije ima za 50 posto više. A plaća mi je ostala ista. Izgubila sam nadu da bi prosvjetari u cijelosti mogli konzumirati lanjskim štrajkom sizifovski izborena prava: prekrižila sam regres u srpnju, ne nadam se ni božićnici ni preostalim povećanjima osnovice za obračun plaće u ovoj godini - kaže nam.

Što se tiče fizičkog povratka đaka u učionice, stava je da se trebaju vratiti svi ili nitko pa postavlja logično pitanje: Zašto bi najniži razredi, zajedno s osobljem, bili pokusni kunići? Takav prijedlog je u suprotnosti s epidemiološkim mjerama, tim više što je među prvašićima nemoguće inzistirati na fizičkoj distanci. Smatra da će ova godina ipak završiti na daljinu – većina gradiva ionako je obrađena.

- I to za peticu, koju zaslužuju i roditelji, ali posebno učenici - ističe učiteljica.

Trafikantica

Rad do gotovo pred mirovinu u prodaji u jednom od Tiskovih kioska dovoljan je razlog da našoj trafikantici iz Slavonije, koja nas je zamolila da ostane anonimna, damo na ovom mjestu priliku da analizira ljudske duše ili ono što je od njih ostalo u doba pandemije. Mjere karantene negativno su, kaže s uvjerljivošću u glasu, djelovale na brojne građane, pa tako i na nju, posebno zbog činjenice da joj je radno mjesto postalo stresno životno polje. Osim zahtjeva koje joj nameće poslodavac, ni kupci često nisu uviđajni, još gore, postali su drskiji, neki čak i agresivni, pa i oni koji su prije mjera pokazivali određenu staloženost. Teško im se nositi sa sveopćom krizom, kaže ovaj put sa sjetom u glasu. A obim njezinog posla sada je duplo veći. Trafikama je prebačen i dio usluga koje inače upražnjavate u pošti i lutriji, što su kupci zbog otvorenog prostora kioska obilato iskoristili.

- Otkrivam kod ljudi sve više sebičnost i samoživost. Teško ćemo iz ovoga izaći kao bolji ljudi. Tražim vrline, tražim ih dok promatram ljude… - priča nam.

Radnopravni odnosi su nikakvi. Dosad je radila trosmjenski, ovisno o prodajnom mjestu na kojem je bila, veći dio bez potrebnih higijenskih uvjeta (toaleta i tekuće vode ) i bez prijeko potrebne pauze. A treba i istrpjeti kupce koji kašlju u njezinu pravcu, guraju glave u otvor trafike, prevrću rukama žvakaće i ostale proizvode.

- Kakvi će mi likovi danas doći? – pitam se jutrom dok idem na posao. Kad stignem kući, razmišljam jesam li donijela kakav virus djeci, mužu, roditeljima. Plaća mi je pala na minimalac. Otkako je proglašena pandemija firma mi je ukinula nekoliko stotina kuna stimulacije, a pitanje je hoćemo li sljedeći mjesec primiti neoporezivi dodatak koji dobivamo kao nagradu - nabraja.

A mjere zaštite i dalje valja provoditi: osobno kupuje zaštitne maske, dok je poslodavac tek odnedavno osigurao gelove za dezinfekciju i pleksiglas kao štit između nje i kupaca.

Davor Domin, vatrogasac

Ako sada prekinem vezu, znači da posao hitno zove – kaže nam mirno Davor Domin, zagrebački vatrogasac iza kojeg je 16 godina (su)života s vatrom i dimom. Uhvatili smo ga u 24-satnoj smjeni, u trajanju od sedam do sedam, nakon čega mu, jer su uspostavljene četiri vatrogasne smjene, slijedi tri dana odmora. Tim tempom radi od proglašenja epidemije. Nakon zagrebačkog potresa poput cirkuskog akrobata hoda uglavnom po krovovima zgrada. Sa zaštitnom maskom na licu i s rukavicama, opasan pokojim kilogramom viška zbog zaštitne opreme oko tijela, traži čvrstu krovnu gredu za koju će se vezati. Puno je napornije raditi u izvanrednim uvjetima, posebno kad treba osigurati fizičku dvometarsku distancu na krovu. Što je jako teško jer uvijek treba nešto dodati kolegi ili uz njegovu pomoć podignuti kakav predmet na krovištu, a treba paziti i gdje ugaziti. Krovovi su uvijek opasni, ne samo zbog visine, već i zbog mogućih iznenađenja u njihovoj konstrukciji.

- Nakon proglašenja pandemije i posebno nakon potresa imamo sigurno 300 posto više posla. O strahu ne razmišljam, možda je to i zbog adrenalina i želje da pomognemo. Nelagoda me u ovakvom vremenu uhvati kad se sjetim doma svoje obitelji. Taman sam dolazio u dnevnu smjenu u jutro potresa. Osjećaj trešnje je bio doista oduran. Još dok se treslo izvlačili smo vozila da se garaža ne bi urušila, čime bismo ostali bez alata za rad - kazuje nam.

Ne žali se na uvjete rada, no uvijek može i bolje, dodaje. Za uspjeh posla hvali vatrogasnu fleksibilnost, prilagođavanje trenutku, koji je daleko od prijašnjeg života. Prvi maj? Njegov će u svakom slučaju biti radni, nada se samo bez posebnih intervencija.

Jadranka Terze, pomoćna radnica

Dok govori o mladim pacijentima i njihovim roditeljima, čini se da je spremačica Jadranka Terze, koja punih 33 od ukupno 35 godina staža radi na Odjelu za dječje bolesti KBC-a Split, dio tih obiteljskih zajednica i da poznaje njihove dobro skrivene životne tajne.

- Svi mi na odjelu radimo sve – kaže i poput parole recitira: valja joj očistiti 12 soba i isto toliko drugih prostorija i toaleta, po potrebi nosi krv pacijenata do laboratorija, kao i rendgenske nalaze, pomaže sestrama pri prijevozu pacijenta do ultrazvuka ili na kakvu drugu pretragu, ako je pak pacijent nepokretan, pomaže u njegovu transportu jer na jednoj jedinici s 12 soba samo je jedna medicinska sestra. Pauzu uzme kad sama procijeni da je zgodan trenutak, a uglavnom je nezgodan pa koji put ne stigne ni jesti. A možda je, kako nam kaže, u godinama kad joj je sve teže raditi i sve je duplo stresnije.

- Smjena mi nakon pojave Covida-19 traje od 6 do 14 sati ili od 14 do 22 sata, radim 14 dana u komadu, toliko sam onda kući. Zaradim oko 3.600 kuna, bez subota i nedjelja. Zato mi radni vikendi itekako znače, mirnije je, tiše, imaš neki svoj tok rada, manje je napetosti i nervoze - govori nam.

Priča kako je u svom radnom vijeku svašta doživjela i vidjela, posebno kad je više od desetljeća radila na hematoonkologiji.

- Možete li zamisliti da smo moja kolegica i ja za to vrijeme jedan pun autobus djece, za koju se hoćete-nećete vežete, ispratile na onaj svijet - kaže s tugom u glasu.

Stisne čovjeka u grlu nakon ovakve ispovijedi, pa se sve drugo čini nevažnim. Čak i činjenica, koja je zapravo vrlo važna, da se na odjelu gdje leže tuberkulozna djeca, kao i ona s virusnim hepatitisom, štedi na zaštitnim rukavicama, tekućem sapunu i maskama.

Dostavljač Glova

Razvozi vlastitim dostavnim automobilom, plaću za puno radno vrijeme i doprinose (mirovinsko i zdravstveno) uplaćuje preko svoje firme. Mjesečno za 200 do 220 radnih sati za gorivo potroši od 1.600 do 2.000 kuna. Osobno snosi račun za sitnije, ali skupe kvarove na automobilu, zbog njegova neprestanog paljenja i gašenja. Kad poplaća sve troškove, zaradi mršavu plaću, nekih pet tisuća kuna. Ipak, to mu je jedini izvor prihoda. Glovo je aplikacija koja povezuje restorane i trgovine za koju rade gloveri – dostavljači. Naš sugovornik zamolio nas je, iz opravdanih razloga, za novinsku anonimnost.

- Da biste radili kao dostavljač, morate imati neku firmu koja će raditi s Glovom, koji nema nikakve obaveze prema vama: oni te firme zovu agregatori. Takve firme uzimaju od pet do deset posto zarade i ljude koji rade 10 do 12 sati prijave na dvosatno radno vrijeme - priča.

Start iznosi deset kuna, plus dobije dvije kune po kilometru. Za jednu narudžbu primjerice u krugu od pet kilometara zaradi 20 kuna. Ali u tri radna sata dogode se i dvije narudžbe, pri čemu treba prijeći tek kilometar, pa je zarada mršavih 25 kuna. Gotovo neisplativo.

- Kad sam počinjao raditi prije gotovo godinu dana, na zaradu ste dobivali, ako je ona u dva tjedna iznosila dvije tisuće kuna, 25 posto za troškove goriva. To je sada ukinuto, kao i bonusi na osnovicu koji su prije iznosili od 20 do 50 posto. Stoga ne vidim perspektivu u ovom poslu, čekam da prođe ova korona-kriza i da tražim dalje - kaže nam dostavljač.

Samo da još svijet konačno stane na svoje klimave noge.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.