Anegdotu o pokojnom Milanu Piroćancu, poznatom srpskom političaru iz doba dinastije Obrenović, i glasovitom engleskom državniku Williamu Gladstoneu, koji je kao ministar-predsjednik uveo mnoge reforme na britanskom otoku, jedne novine koriste za zanimljivu priču o tome kakva smo mi zapravo država. Dakle, rečenom Piroćancu mnogi su govorili da je slika i prilika Gladstonea na što im je Piroćanac uvijek odgovarao: "Koliko ste vi Englezi, toliko sam i ja Gladstone…"
Novine zatim pišu: "U našem političkom životu zapali smo u tešku pogrešku, da vlastite prilike gledamo kroz lupu velikog svijeta. Nikako si ne možemo utuviti u glavu da mi nismo nikakva Engleska, Francuska, Amerika ili već koja slična zemlja, nego da smo država Srba, Hrvata i Slovenaca i da se nalazimo još u povojima našeg državnog i narodnog života. Mi se, poput žene, volimo vidjeti u ogledalu kao naročito veliki i lijepi… Baveći se politikom naši ljudi si utuve u glavu neke strane uzore, pa nas godinama gnjave s njima, viču i galame zašto i kod nas nije tako kao u svijetu."
Prvi april je, znate, dan kad mogu i smiju i mala djeca varati odrasle ljude! Sada je, međutim, i Prvi maj postao Prvi april! To tvrde jedne zagrebačke novine, potkrepljujući svoju tvrdnju ovom obavijesti iz Narodnih Novina od 25. 4: "Svim državnim službenicima koji nisu do sada prevedeni ili pak nisu dobili o svom prevođenju odgovarajuća rješenja imaju se isplatiti prinadležnosti po starom zakonu i bez avansa…" Zašto državni službenici nisu prevedeni i zašto o tomu nisu dobili odgovarajuća rješenja – to se s pravom pita novinar, aludirajući pritom na državnu birokraciju.
"Radujte se činovnici! Umjesto plaće, koju ste prema službenom obećanju trebali dobiti 1. maja i u što ste trebali vjerovati, dobit ćete je nekog drugog mjeseca ili tko zna kada… A avans? Zakasnili ste i za njega. Kako će to dugo trajati, zna samo sveti Birokracius. I da, ovo više nije prvoaprilska šala, već prvomajska stvarnost", piše novinar.
Zanimljiv portret zagrebačke inteligencije daju novine kroz ovu priču: "Pred neki dan stoje dva mlada gospodina, vrlo otmjeno odjevena, po izgledu pripadnici tobožnje inteligencije, pred plakatom koji poziva na skupštinu g. Ljube Davidovića. Jedan od njih pita drugoga: 'Kakva je to stranka Ljube Davidovića? Je l' on radićevac ili radikal?' Vidi se da ni jedan, ni drugi nemaju pojma o našem političkom životu…
To su oni koji nemaju smisla ni za što drugo osim za plandovanje… Fućka im se za književnost, osim pornografije iz Budimpešte, fućka im se za kazalište, a od likovne umjetnosti zanimaju ih samo francuske fotografije akta… Troše novac na šampanjac, na slike golih žena, na šimi-cipele, dok istodobno književne revije propadaju, a novine čitaju samo mljekarice i konobari. A ovi paraziti? Oni izigravaju inteligenciju, a ne znaju ni ime države u kojoj žive…"
