Nova politička platforma Zagreb je NAŠ! predstavljena je u utorak, 28. februara šetnjom od Poglavarstva do Paromlina, u čijim je ruševinama otvorena Bandićeva bista s kraticama svih stanaka koje su mu sekundirale u vlasti u posljednjih 16 godina, a to su HDZ, SDP, HNS, HSLS… Ciklometrom, koji je gurao Teodor Celakoski, izmjereno je da od središta gradske vlasti do derutnog Paromlina, tog simboličkog mjesta stagnacije i propadanja grada, ima samo tristotinjak metara, čime se htjelo reći da sadašnji gradonačelnik nije u stanju riješiti čak ni one probleme koji su mu doslovno pred nosom. Nakon toga novinarima su se obratili neki od članova platforme, među njima Tomislav Tomašević, Celakoski, Dražen Šimleša, Naima Balić i Danijela Dolenec.
Zagreb je NAŠ! želi okupiti građane, inicijative i progresivne političke stranke oko ideje pune participacije građana u odlučivanju o budućnosti grada Zagreba. Upravo je to u svom kratkom obraćanju istaknula politologinja Danijela Dolenec.
Kako je grad jedno od ključnih mjesta ekstrakcije profita od strane različitih frakcija kapitala, ne čudi što platforma inzistira na širokoj participaciji građana kao potencijalnoj brani od različitih komodifikacijskih nasrtaja – kaže Tonči Kursar
- Ne pristajemo na ideju, koja se pojavila pred ove izbore, da će biti dovoljno već to ako se jednog šefa zamijeni drugim, odnosno ne pristajemo na ideju da je dovoljno pouzdati se u napore samo jednog pojedinca, ma koji god on bio. Politika u svojoj osnovi znači da se nešto radi zajedno - kazala je.
Sociolog Dražen Šimleša istaknuo je da privatizacija komunalnih usluga, kao što su pročišćavanje otpadnih voda ili odvoz smeća, smanjuje kvalitetu života, poskupljuje te usluge i one u konačnici postaju lošije. On smatra da će ovi izbori biti svojevrstan referendum na kojem će se građani izjasniti o tome kako gradom treba upravljati u budućnosti.
Kulturna radnica Naima Balić prisjetila se svog rada u gradu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je bila na mjestu pročelnice za kulturu, obrazovanje i sport.
- Ništa se tada nije radilo na današnji način, dakle na način da o svemu odlučuje jedan čovjek okružen klijentelističkom mrežom, radilo se timski - rekla je i istaknula da je tada, u vrijeme rata, grad uspio financirati i izgraditi dvije gimnazije u Novom Zagrebu, gimnaziju ‘Lucijan Vranjanin’ na Malešnici, nekoliko vrtića itd.
Ukratko, svi govornici su istaknuli da će se zalagati za veću participaciju građana u odlučivanju na svim gradskim razinama, ali za sada nisu pobliže govorili o programu i na čemu će temeljiti samu kampanju. Prema riječima nekih aktera, lista je sada koncentrirana isključivo na lokalne izbore u svibnju, a unutar nje ima ideja da se preraste u stranku, ali to još nije artikulirano i odlučeno. Također, ističu da su otvoreni za suradnju sa svima na ljevici.
Zamolili smo Tončija Kursara, politologa i profesora na Fakultetu političkih znanosti, da nam prokomentira pojavu ove političke platforme.
- Na osnovi ograničenih informacija o inicijativi Zagreb je NAŠ!, a znajući nešto o javnom djelovanju nekih ljudi koji se tu spominju, može se reći da je još jedna frakcija ljevice vjerojatno zanemarila Gramscijevu sugestiju da prvo bude vodeća (hegemonijska), pa tek onda vladajuća politička snaga. Ovo ‘vladajuća’ treba u ovom slučaju shvatiti prilično relativno. Kako su akteri nove platforme uglavnom djelovali u civilnom sektoru, postalo je jasno da je ovaj nekad razmjerno povlašteni u međuvremenu pretvoren u marginalni politički prostor. Stoga su se, kao i neki drugi lijevi neortodoksni politički projekti u Europi, odlučili promijeniti formu i mjesto demokratskog angažmana. Doduše, usporedbe nisu previše zahvalne jer je kod nas izostala veća mobilizacija masa. Kako je grad jedno od ključnih mjesta ekstrakcije profita od strane različitih frakcija kapitala, ne čudi što projekt Zagreb je NAŠ! inzistira na širokoj participaciji građana kao potencijalnoj brani od različitih komodifikacijskih nasrtaja. Ipak, tek će vrijeme pokazati je li to moguće pretvoriti u efikasan politički program koji bi veći broj građana prihvatio kao svoj - kaže Kursar.
Osim već spomenutih, u platformi svoje mjesto vide, između ostalih, voditeljica kvartovske inicijative u Travnom Svjetlana Lugar, kemičar i znanstveni suradnik Nikola Biliškov, glumica i aktivistica Urša Raukar, redatelj Dario Juričan, spisateljica i filmska kritičarka Mima Simić, sociolog Paul Stubbs, odgajateljica u vrtiću i sindikalistica Iskra Mandarić, režiser Mario Kovač, aktivistica Jelena Miloš, sveučilišni profesor Mislav Žitko i mnogi drugi.
Jedna od prvih podrški novoj platformi stigla je od aktivista okupljenih u inicijativi Ne da(vi)mo Beograd, koji kažu da ‘demokratizacija i borba za javni interes predstavljaju okosnicu i našeg delovanja. U našem Beogradu svedoci smo da, i pored velikog pritiska stručne javnosti, kao i masovnih protesta građana na ulici povodom projekta Beograd na vodi, političke elite nastavljaju da sprovode interese njima bliske ekonomske klike, bez ikakvog sluha za želje i potrebe građana’. U saopćenju kojim beogradska inicijativa pozdravlja zagrebačku platformu piše i ovo: ‘Odluke gradskih i drugih čelnika davno su postale nedokučive i štetne, a prostor politike je pretvoren u tamni vilajet. Zajedničko iskustvo nam govori da se može uticati građanskim aktivizmom i da građanski pritisak može biti delotvoran, ali nam govori i to da takvo delovanje, u postavljenim uslovima, ima svoje granice. Principi po kojima se upravlja našim gradovima se moraju iz korena promeniti. Zato, korak po korak, grad po grad, povratićemo naše!’
