U ovoj državi može sve propasti, uključujući Agrokor, samo je Milan Bandić siguran posao. Tako bi, parafraziramo li filmske ‘Maratonce’, mogao glasiti rezime lokalnih izbora na kojima je Bandić u Zagrebu osvojio svoj šesti gradonačelnički mandat. Nisu mu naškodile ni brojne optužbe za korupciju i nepotizam, ni činjenica da je dvaput bio pritvoren i da uskoro ponovno mora odgovarati na optužnicu. Gotovo da ne postoji ovdašnji političar koji bi, poput Bandića, tijekom godina bio predmetom tisuća ispisanih novinskih stranica i nebrojenih analiza društvenih eksperata koji su, svaki iz svog stručnog kuta, pokušavali objasniti suštinu njegove dugogodišnje vladavine. Dakako, s njima ili bez njih Bandić je nastavio delati za Zagreb. Pa čemu onda dugujemo fenomen zvan Milan Bandić?

Na prijevremenim izborima 2000. godine kao član SDP-a izabran je za gradonačelnika na sjednici Skupštine Grada Zagreba. Odmah potom izabrao je modus operandi kojem je do danas ostao vjeran: najavio je borbu za rješavanje problema malog čovjeka i revitalizaciju tradicionalnog obrtništva i malog i srednjeg poduzetništva za otvaranje novih radnih mjesta. Odonda do danas svjedoci smo rapidnog nestajanja obrtništva u Zagrebu…

Bandić je politički osjećajniji, izvorno govori jezik ‘demokratskog čovjeka’, za razliku od svoje oporbe koja ponekad kao da želi biti na tragu onoga što Foucault naziva ‘neoliberalna guvernmentalnost’ – ističe Tonči Kursar

Te 2000. nastaje i prva afera u njegovu mandatu: Grad Zagreb i Croatia Bus d.d. sklopili su ugovor o zamjeni zemljišta kojim je, kako su pisali mediji, Grad oštećen za 3,8 milijuna kuna, no gradonačelniku nije pala ni dlaka s glave.

Na redovnim lokalnim izborima u lipnju 2001. od ukupno 276.359 birača izašlih na glasanje Bandić je dobio 73.560 glasova, čime je po drugi put izabran za gradonačelnika. Godinu poslije pripit je izazvao lakšu prometnu nezgodu, zbog čega je zaradio policijsku prijavu i potom podnio ostavku na dužnost. U travnju 2002. gradonačelnicom je imenovana Vlasta Pavić, a Bandić postaje njezinim zamjenikom, no stvarno i dalje vlada gradom.

Potom 2004. slijedi afera Zagrepčanka: otkriveno je da je Bandić potrošio 15 milijuna eura za kupnju zemljišta te tvrtke premda su na njemu bile zabilježbe nekoliko desetaka drugih tvrtki kojima je Zagrepčanka ostala dužna. Slučaj je, na Bandićevo zadovoljstvo, razriješen 2006., kad je Općinski sud donio odluku kojom Grad postaje vlasnikom spornog zemljišta.

Svoje treće izbore Bandić je dobio 2005., pritom najavivši reformu gradske uprave, borbu protiv birokracije i nerada (nastaje li tada njegova uzrečica ‘Idemo delati’?), dovršetak Sveučilišne bolnice, gradnju metroa i tunela kroz Medvednicu. Niti je bolnica dovršena, niti je metro izgrađen, o tunelu da i ne govorimo.

Godine 2006. Bandić je najavio preuređenje zagrebačkog Cvjetnog trga i izgradnju trgovačko-stambenog centra čiji je investitor bio kontroverzni Tomislav Horvatinčić. Nekoliko godina kasnije deseci hiljada građana prosvjedovali su i tijelima pokušali – bezuspješno, kako će se pokazati – obraniti javni prostor u Varšavskoj ulici. Gradonačelnika se pak 2007. istraživalo zbog razmjene zemljišta na raskrižju Maksimirske ulice i Avenije Gojka Šuška za zemljište u Sesvetskom Kraljevcu.

U kojem će se trenutku Bandić morati baviti pravosudnim sporovima ovisi, između ostalog, o tome kad će biti nacionalni izbori i tko će sastavljati vladu nakon njih. U svakom slučaju, mi ćemo mu biti kontrola i kritika kakvu nikad nije imao – kaže Tomislav Tomašević

Gradonačelnici se od 2009. biraju neposredno, a u Zagrebu je pobijedio, pogađate, Milan Bandić i tako osvojio četvrti mandat. Potkraj te godine kandidirao se, mimo volje svoje stranke, za predsjednika države, potom je izbačen iz SDP-a i u drugom je krugu izgubio od Ive Josipovića. Afere su ga i dalje pratile: te 2009. pripisivalo mu se pogodovanje u izgradnji dvaju montažnih WC-a (afera ‘Zlatni WC-i’) za 1,55 milijuna kuna na autobusnom stajalištu u Dubravi, čiji je izvođač bila tvrtka Tigra u vlasništvu njegova kuma Milana Penave.

Potom je 2011. izbila afera ‘Nadstrešnice’, a godinu poslije Bandića se sumnjičilo za nenamjensko trošenje novca pri gradnji fontana. U majci svih afera, nazvanoj ‘Agram’ iz 2014., sumnjiči ga se da je oštetio gradski proračun i da je neplaćanjem poreza na donacije primljene u predsjedničkoj kampanji 2010. osiromašio državnu kasu za najmanje dvadesetak milijuna kuna. Stoga je dvaput, u jesen 2014. i u ožujku 2015., boravio u pritvoru, a Grad su vodile njegove zamjenice Sandra Švaljek i Vesna Kusin.

Nakon izlaska iz pritvora opet je živnuo: u rujnu 2015. na aktualnom satu Gradske skupštine poručio je da može umrijeti kad napravi četiri fontane na livadi u Ulici Hrvatske bratske zajednice, te da će zbog toga drugi napraviti harakiri. Fontane su, naravno, izgrađene, kao i ona na Britanskom trgu, a samo nebo zna planira li se još koja.

Sredinom veljače 2015. protiv Bandića je podignuta optužnica u slučaju ‘Štandovi’: sumnjiči ga se da je s dvoje suoptuženika pogodovao udruzi U ime obitelji Željke Markić, priskrbivši joj nezakonitu korist od najmanje 308.000 kuna vezanih uz prikupljanje potpisa za referendumsku inicijativu ‘Birajmo zastupnike imenom i prezimenom’. Gradonačelnika je ovaj put spasila operacija bruha…

Naveli smo samo najvažnije i medijski najrazvikanije Bandićeve afere, iz kojih pažljivom statističaru neće promaknuti činjenica da je Bandić od preuzimanja gradonačelničke dužnosti 2000. do danas u prosjeku svakih godinu i pol dana proizvodio jednu, ne baš malu aferu.

Dominik Etlinger, tajnik zagrebačke gradske organizacije SDP-a, zastupnik u dosadašnjoj Gradskoj skupštini i žestoki gradonačelnikov kritičar, smatra da je Bandić već samom činjenicom što je dobio šesti mandat zaredom fenomen i kao takav značajan lik u hrvatskoj politici. Za ilustraciju, kaže Etlinger, Bandić vlada još od doba kad je Barack Obama bio zastupnik u skupštini savezne države Illinois, a u međuvremenu je i on postao bivši američki predsjednik. No Bandić svoju dugovječnost zahvaljuje i lošem stanju u državi, koje je iskoristio kako bi se u svom šesnaestosatnom dnevnom ‘delanju’ prikazao kao zastupnik mnogih socijalno ugroženih građana, od onih s ruba grada do zagrebačkih umirovljenika. Svi su oni odavno njegovi vjerni glasači.

- Činjenica je da on ima mnogo interesno vezanih birača, ali nije fer reći da su svi njegovi birači interesno vezani - kaže Etlinger.

Potom nam je ispričao jednu skupštinsku anegdotu koja vjerno opisuje Bandićev pristup.

- Mladi ste, naučit ćete. Vi biste odmah sve svima dali. Ljudima treba davati pomalo, ako im date sve odmah, onda će zaboraviti na to i neće vam valorizirati učinjeno. Ako im dajete pomalo, nikad vas neće zaboraviti i uvijek će vas voljeti - prepričava Etlinger Bandićeve riječi.

Mnogi zagrebačkom gradonačelniku spočitavaju nepostojanje jasnog političkog stava: za njega kažu da nema obilježja ni ljevice ni desnice. Naš sugovornik smatra da Bandić neutralizira bilo kakvu ideologiju.

- Tita neutralizira križem, križ neutralizira pokojim socijalističkim citatom, a zapravo je obilježje njegova političkog djelovanja i ideologije upravo problem društva koje se dijeli na privilegirane pojedince kojima je bez obzira na zakone i pravila sve dopušteno i na one koji zbog tih privilegiranih imaju problema prilikom obavljanja neki uobičajenih stvari i radnji - ističe Etlinger.

- On vjeruje u taj klijentelistički modus djelovanja, drži svoje prijatelje i kumove blizu sebe u Holdingu i drugim, prije svega građevinskim i poduzećima za gospodarenje otpadom. S druge strane istina je da će na nekom antifašističkom događaju veličati Tita, ali će se i prilično nespretno, a možda i s namjerom, u kontekstu zadobivanja buduće skupštinske većine, iz njegovih riječi u medijima iščitati da bi se Titov trg ipak mogao preimenovati. Ne bježi dakle od ideologije, ali u svojim kontradiktornim izjavama neutralizira te učinke. To je isto fenomen, jer bi se nekom drugom to zamjerilo - zaključuje Etlinger.

Profesora zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Tončija Kursara pitamo u čemu on vidi Bandićev politički uspjeh, možda u tome što se doima i ponaša kao čovjek iz naroda.

- Bandić je pobijedio šesti put zaredom i to je svakako dojmljivo. Tu uspješnost upravo treba tražiti u činjenici da ga se percipira, kako ste već rekli, kao ‘čovjeka iz naroda’, zapravo ‘jednog od nas’. Mnogi naši liberali, političari i intelektualci, nemaju učinkovit odgovor na ‘čovjeka iz naroda’. Što je uopće taj ‘čovjek’ za demokraciju? Ovdje bi trebalo zaviriti u Platonovu ‘Državu’, gdje se kaže da je takav ‘demokratski čovjek’ zapravo ‘šareni čovjek’, kao što je i uređenje u kojem živi, dakle demokracija - kaže za ‘Novosti’ Kursar.

Domeće da Bandića njegovi protivnici prikazuju kao nekoga kojega je vrijeme pregazilo i tko je ogrezao u nebrojenim moralno i zakonski spornim radnjama.

- Štoviše, ovi su izbori aktualizirali pitanje političara koji imaju ozbiljne probleme sa zakonom, ali su, neovisno o tome, pobijedili na izborima. Opet nam Platon može biti određeni orijentir jer pokazuje da u demokraciji takvi ‘ostaju i vrzu se u javnosti, da to nitko i ne mari’. Dapače, ‘ide takav okolo kao kakav junak’. Kako se pokazuje, demokracija i danas u najmanju ruku tolerira ovako nešto, odnosno kako Platon kaže, oko toga ‘nipošto nije sitničava’. Sve u svemu, Bandić je politički osjećajniji, izvorno govori jezik ‘demokratskog čovjeka’, za razliku od svoje oporbe koja ponekad kao da želi biti na tragu onoga što Foucault naziva ‘neoliberalna guvernmentalnost’ - kaže Kursar.

Ipak, kako zaključuje, dugogodišnja Bandićeva vladavina stvara i nemalu nervozu, pa mnogi počinju sumnjati u političku kulturu svojih sugrađana…

- Možda im stanovitu utjehu može pružiti činjenica da Milan Bandić nije odlučio biti samo predstavnikom nižih klasa nego i onih koje naši politički komentatori zovu ‘ljudima respektabilnih karijera’. Marx bi rekao da je on tako postao ‘dobrotvor svih klasa’. Temeljni problem ovakvih ‘dobrotvora’ jest to što ‘nikome ne može dati, a da od drugih ne uzima’. Iako Bandić dugo krši ovaj ‘zakon’, to ipak ne može još dugo trajati - zaključuje Kursar.

Na tragu njegovih riječi je i Tomislav Tomašević iz političke platforme Zagreb je naš! koja će uz njega imati još tri zastupnika u novom sazivu Gradske skupštine.

- Što će Bandić raditi i u kojem će se trenutku morati baviti pravosudnim sporovima ovisi, između ostalog, i o tome kad će se održati nacionalni izbori i tko će sastavljati vladu nakon njih. U svakom slučaju, mi ćemo mu biti kontrola i kritika kakvu nikad nije imao, a budući da ne očekujem stabilnu većinu u Skupštini, vjerujem da Bandić neće završiti gradonačelnički mandat do kraja - kaže za ‘Novosti’ Tomašević.

Zagreb je naš! upravo je nastao kao reakcija na Bandićevu jaku klijentelističku mrežu, a sam gradonačelnik koristi i ogroman gradski proračun za svoju kampanju. Pa ipak, kako je moguće da u posljednjih 17 godina u milijunskom Zagrebu nije bilo nikoga tko bi ozbiljno ugrozio Bandićev položaj?

- Za Bandića na svakim izborima glasa otprilike isti broj ljudi. Problem je što kandidati velikih stranaka ne mogu mobilizirati veći broj birača da izađu na izbore i glasaju za njih jer su praktički do jučer s Bandićem tikve sadili, pa nisu vjerodostojni - ističe Tomašević.

U međuvremenu, Bandić je ponovno najavio veliki projekt Zagreba na Savi. Najavio je on ranije i puno drugih stvari, poput otvorenja poznatih kavana Corso i Medulić, što se nikad nije dogodilo. Šesti mandat započeo je prijedlogom izgradnje ‘Spomenika domovini’ i spomenika Franji Tuđmanu, koji bi bili postavljeni na Trnju. Ravnoteže radi, najavio je i postavljanje ‘Spomenika holokaustu’. Ako ga neka od afera ne dođe funkcije, ići će i dalje ‘okolo kao kakav junak’ i vladati – zanavek!