Kakvo je stanje unutar srpske zajednice Nove Gradiške i samoga grada?

Uglavnom slično kao i prethodnih godina: zajednica opstaje, čak je i nešto aktivnija, no takav doprinos daje sve manje ljudi i to uglavnom onih starije dobi. Sva događanja i dalje organizira tek nekoliko pojedinaca, unatoč toga što smo prije epidemije korone formirali Prosvjetin pododbor s pjevačkom sekcijom.

O Novoj Gradiški se znalo pisati i radi divljanja po pravoslavnim grobljima u okolici: kako se danas nosite s takvim vandalizmom?

Kad do toga dođe, počinitelji i dalje ostanu nepoznati, no pozitivan je pomak što su u komunikaciji s policijom na gradsko groblje postavljene kamere, pa se nadamo da će takav videonadzor odvraćati nasilnike od namjere da devastiraju grobove. Uostalom, pretpostavlja se da su se takvi činovi dešavali radi pritisaka određenih grupacija na gradske vlasti, radi toga što su kraj ulaza u Gradsko poglavarstvo postavile ploču umjesto one koja je stajala na mjestu stare pravoslavne crkve, srušene 1941. Takvo spomen-obilježje smetalo je dijelu braniteljskih udruga, pa je ploča s latiničnim i ćiriličnim natpisom uklonjena nakon niza prijetnji i protesta. Neovisno o tome što njihov izgovor da je takva ploča - s obzirom na to da je spomeničkog karaktera a ne službena natpisna ploča – u suprotnosti s Ustavnim zakonom o pravima manjina uopće ne drži vodu. Štoviše, iste te grupacije osporile su i činjenicu s ploče da je pravoslavni hram miniran 1992., tvrdeći da se njezinim iznošenjem okrivljuje cijeli hrvatski narod. Zapravo se tim spomen-obilježjem željelo tek podsjetiti sadašnje i buduće generacije da je na tom mjestu stajao pravoslavni hram koji je srušen 1941. i miniran 1992. godine.

Kakav je današnji položaj SPC-a u gradu i okolici?

Prije nekoliko godina ovdašnja je parohija na temelju ugovora o zamjeni s Gradom dobila zemljište za gradnju novoga hrama, kojem su prije tri godine postavljeni temelji. Nastavak gradnje omogućit će se novcem od prodaje kuće koju je Crkva dobila nakon jedne ostavinske rasprave.

Što planira VSNM-a nakon ukidanja većine epidemioloških mjera?

Korona nam je donijela dosta štete, pa je i nekoliko vijećnika umrlo radi Covida 19, iako smo aktivnosti smanjili što zbog njihove dobi i zabrane okupljanja, a što stoga što su naše prostorije ionako premalene za propisane razmake. Budući da se jedan naš sugrađanin bavi etnografijom, iznio je ideju o radionici zlatoveza za žene, koje su ovdje značajan dio aktivne populacije. Inače sugrađanima nastojimo obogatiti život dodatnim sadržajima, uz ostalo i stoga da im skrećemo pozornost s crnih stvari koje se zbivaju. No s obzirom na to da nas je u Vijeću i Prosvjetinu pododboru premalo za neku vlastitu priču, surađujemo s drugim organizacijama Grada i Županije. Premalo nas je da bismo se dijelili, pa nastojimo iznaći načine da ljudi budu što aktivniji u svojoj zajednici. U tome će nam puno pomoći budući dom u Okučanima, gdje će se na 350 kvadrata površine smjestiti uredi, sala s kuhinjom i dvorane, pa će biti lakše organizirati plesne probe za sve pododbore Prosvjete koji djeluju u Županiji. Naime, nedostatak adekvatnog prostora bio je, uz korona-ograničenja, glavni razlog neformiranja novih folklornih grupa. Naša vizija iskoristivosti tog prostora vezana je uz Prosvjetu, manjinska vijeća i daljnji razvoj civilnih udruženja naše zajednice, ali će on biti otvoren svim ljudima dobre volje, neovisno o njihovoj nacionalnoj ili drugoj pripadnosti.

Što mislite o SNV-ovoj političkoj akademiji?

Pozdravljam taj projekt, smatram ga jednim od najboljih jer znam koliko mi je takva akademija pomogla u dosadašnjem radu i povezivanju s pripadnicima zajednice iz drugih krajeva Hrvatske, ali i usvajanju novih znanja te dobivanju specifičnih uvida u neke političke procese. I najnoviji modul, na temu životnih prilika Srba u regiji, kvalitetno je odrađen, s gostima iz BiH, Crne Gore i Kosova; zaključak je da je jedino kosovskim Srbima gore nego nama, ostalima je uglavnom bolje u manjoj ili većoj mjeri. Bilo mi je posebno zanimljivo predavanje potpredsjednika Gradske skupština Mostara o položaju i životu ljudi srpske nacionalnosti u federaciji susjedne države, dakle izvan Republike Srpske; čini mi se to gotovo identičnim opisom našeg života ovdje, u zapadnoj Slavoniji, sa sličnom političkom situacijom te zamalo istim postupcima i manipulacijama. Samo što je riječ o Bosni i Hercegovini, a ne o Hrvatskoj.