Ne samo da se suđenje Branimiru Glavašu ponavlja nakon što mu je 2015. srušena pravomoćna presuda iz 2010., nego će se i ponovljeno suđenje koje je započelo 2017. morati – ponoviti. Da će se suđenje Glavašu i suoptuženicima za protupravno uhićenje, mučenje i ubojstvo osječkih civila većinom srpske nacionalnosti ponoviti, potvrdili su Novostima iz Županijskog suda u Zagrebu. "S obzirom na izmjenu predsjednika vijeća, rasprava formalno kreće ispočetka", odgovorili su na naš upit. Slučaj je sredinom siječnja dodijeljen sudačkom vijeću na čelu sa sucem Draženom Kevrićem. Državno odvjetništvo potvrdilo nam je da još nije obaviješteno o novom sastavu vijeća, što znači da i dalje nije zakazan prvi termin za ročište.
Prvostupanjsko suđenje s novim arbitrima održat će se zbog činjenice da je prethodna predsjednica vijeća Tanja Pavelin imenovana na Visoki kazneni sud, koji je osnovan početkom 2021. godine. Prije toga, od studenoga 2019. do ožujka 2020. održana su tek dva ročišta. Po informacijama Centra za suočavanje s prošlošću Documenta, od ožujka prošle godine pa do uspostave Visokog kaznenog suda ništa se u ovom slučaju nije desilo.
U tome periodu procesne neaktivnosti, kad su rasprave za druga kaznena djela diljem Hrvatske održavane unatoč pandemiji, proteklo je trostruko više vremena od tri mjeseca koja su po Zakonu o kaznenom postupku maksimalan rok za sazivanje ročišta. Najveći dio procedure na suđenju Glavašu – od saslušanja svjedoka do usvajanja materijalnih i personalnih dokaza – bio je prije toga proveden. Po pravnicima upoznatima s ovim procesom, pravorijek je vjerojatno mogao biti donesen pod ravnanjem dotadašnjeg vijeća.
Od studenoga 2019. do ožujka 2020. održana su tek dva ročišta. Po informacijama udruge Documenta, od ožujka prošle godine pa do uspostave Visokog kaznenog suda ništa se u ovom slučaju nije desilo
Još krajem 2019. godine Pavelin je određena da bude sutkinja Visokog kaznenog suda. O tome su tada javnost obavijestili mediji i organizacije za ljudska prava, upravo svjesni scenarija koji se na kraju desio. Iako je prema prvotnom planu Visoki kazneni sud trebao biti osnovan u siječnju 2020., on je uspostavljen točno godinu poslije. "Proces protiv Glavaša završit će se bez zastoja", glasio je krajem 2019. optimistični i u tome trenutku realni naslov Jutarnjeg lista, povodom odluke da se zbog ocjene ustavnosti osnivanja Visokog kaznenog suda prolongira njegovo formiranje. Premisa je bila da će sutkinja u ovom slučaju imati vremena staviti završnu točku na presudu. Zašto suđenje nije okončano ili barem nastavljeno prije preseljenja predsjednice vijeća i zašto čelništvo Županijskog suda, predvođeno Ivanom Turudićem, nije slučaj delegiralo nekom drugom sucu prije ovih događaja, ostaje nepoznanica.
Centar za suočavanje s prošlošću Documenta predložio je još u studenome 2019. Ministarstvu pravosuđa donošenje posebne uredbe kojom će sve novoimenovane suce prije prelaska na Visoki kazneni sud obavezati na dovršavanje započetih postupaka koji su od posebne važnosti, kako zbog kvalifikacije djela tako i zbog njihovog izuzetnog društvenog interesa. "Suočeni smo s pravnom situacijom direktnog zadiranja u važne sudske predmete kaznenih djela koja datiraju još iz 1991. Protok vremena nagriza sudske procese, živih svjedoka sve je manje, žrtve se sve više iscrpljuju i traumatiziraju. Proces protiv Glavaša već je jednom krenuo ispočetka, s brojnim opstrukcijama koje je prekinuo Vrhovni sud. Poslije svih opstrukcija, nakon što su osuđeni iz prvog sudskog postupka već odslužili svoje kazne, kreće se u operaciju spašavanja Glavaša, koji je i dalje moćan čovjek u vladajućoj koaliciji", upozorili su iz te organizacije. Pravosuđe, međutim, nije poslušalo sugestiju.
U međuvremenu je, doduše, došlo do izmjena Zakona o kaznenom postupku koje mogu ublažiti negativne posljedice neposustalog pravosudnog skandala koji se zove suđenje Branimiru Glavašu. Prema tim izmjenama, naime, u procesima u kojima se promijeni predsjednik ili član sudskog vijeća više nije potrebno ponavljati i saslušavati sve ranije saslušane svjedoke i vještake, ako bilo koja strana u postupku to zatraži. Nova pravila nalažu da predsjedavajući prije nastavka suđenja može pročitati ranije iskaze, pod uvjetom da su svjedoci i vještaci svoje iskaze dali u prisutnosti obiju strana u sudskom postupku – i optuženika i žrtve, odnosno njihovih pravnih zastupnika. To, međutim, ne znači da će doći do glatkog nastavka rada prethodnog vijeća. Prije sazivanja prvog ročišta, sudac kojemu je dodijeljen slučaj treba se detaljno upoznati s dosadašnjim tijekom postupka. Novi predsjednik vijeća se k tome može, ali i ne mora rukovoditi novim pravilima. Na njemu je da odluči hoće li tražiti ponavljanje prijašnjih iskaza.
Poslovična inertnost hrvatskog pravosuđa, uz niz spornih odluka nadležnih sudaca, nije odmagala dosadašnjim pokušajima osječkog moćnika da se izvuče iz formalno-pravne stigme ratnog zločinca
Nemalu odgovornost za ovakav tijek događaja snosi upravo Županijski sud u Zagrebu. U rješavanju postupka svojim su se odlukama ispriječili suci koji su imali mandat da ga odavno okončaju. Prethodno ponovljeno suđenje počelo je prije četiri godine, u listopadu 2017. Usporedbe radi, inicijalni sudski postupak prvoga stupnja protiv Glavaša i ostalih, na kojem je 2009. osuđen na 10 godina zatvora, trajao je manje od dvije godine. No nakon početka ponovljenog procesa izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu, predvođeno Ivanom Turudićem, razdvojilo je u ožujku 2018. proces protiv Glavaša od ostalih petero optuženika. Tri mjeseca poslije predsjedavajuća sutkinja Pavelin izdvojila je iz spisa kao nezakonit iskaz krunskog svjedoka Krunoslava Fehira, koji je Glavaša izravno teretio kao odgovornog za ubojstvo Čedomira Vučkovića i mučenje Đorđa Petrovića u garaži osječkog Sekretarijata za narodnu obranu.
Oba poteza su imala nesagledive posljedice za dokaze protiv prvooptuženog Glavaša. "Na ovaj se način pokušao eliminirati inkriminirajući iskaz svjedoka protiv Branimira Glavaša u slučaju 'Garaža' dok su se odlukom o razdvajanju postupka, izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu pod predsjedanjem suca Ivana Turudića, pokušali eliminirati iskazi suoptuženika koji terete Branimira Glavaša u kontekstu zločina počinjenih nad civilima u slučaju 'Selotejp', gdje su neosnovano uhićivani, zlostavljani, odvođeni do rijeke Drave i tamo ubijani civili Branko Lovrić, Alija Šabanović, Radoslav Ratković (preživio), Petar Ladnjuk, Milenko Stanar, Milutin Kutlić, Svetislav Vukajlović i Bogdan Počuča", upozorila je Documenta prije nekoliko mjeseci. Da su u djelo provedene ove odluke županijskih sudaca, Glavaš bi bio u znatno povoljnijoj, takoreći oslobađajućoj situaciji.
Vrhovni sud je, međutim, u siječnju 2019. godine ukinuo rješenje Turudićevog vijeća. Još je u prijašnjoj odluci ustvrdio da iskaz Krunoslava Fehira ne smatra nezakonitim. Tako je u lipnju 2019. godine iznova pokrenut proces, nakon evidentno loših procjena nadležnih sudaca koji su svojim činom prolongirali cijelu priču. Vijeće Županijskog suda mjesecima je potom, po tvrdnjama Documente, odbijalo neposredno ispitati ratnog zapovjednika Zaštitne čete i teško oboljelog Nikolu Jamana, koji je promijenio iskaz i izravno optužio Glavaša za zločine u garaži Sekretarijata. Pozvan je na koncu u studenome 2019. godine, uz niz drugih ključnih svjedoka. U veljači i ožujku 2020. održana su zadnja dva ročišta, na kojima su iskaze davali svjedoci obrane.
HDZ-ovi visoki dužnosnici iz 1990-ih tvrdili su da ništa nisu znali (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
Sve odreda državotvorci, HDZ-ovi visoki dužnosnici s početka devedesetih, tvrdili su da ništa nisu znali. Luka Bebić, tadašnji ministar obrane, dodao je u priču međunarodne laži o Glavaševim zločinima. Tadašnji okružni tužilac u Osijeku Krunislav Olujić spominjao je paravojne postrojbe kojima je zapovijedala posve druga osoba. Andrija Hebrang optužio je Josipa Boljkovca za pakiranje Glavašu, dodajući da je potonji najzaslužniji za obranu Osijeka. Vladimir Šeks, koji je i dalje na glasu kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa, u prijašnjim je iskazima za zločine osumnjičio petu kolonu obučenu u uniforme hrvatskih postrojbi.
Do navedene kronologije – vratimo se još korak unatrag – došlo je nakon odluke Ustavnog suda iz 2015. godine. Nakon pune četiri godine vijećanja, ustavni su suci tada ukinuli pravomoćnu osuđujuću presudu Vrhovnog suda Glavašu iz 2010. godine. Za Ustavni je sud bilo sporno što su se događaji iz presude odvijali prije i poslije međunarodnog priznanja Hrvatske, ali su se vrednovali na isti način. U analizi odluke Documenta je tada napisala da je iz nje razvidno da je ona donesena iz državotvornih i političkih razloga, a ne iz međunarodno-pravnih.
"Za međunarodno humanitarno pravo, sukobljene strane su u jednakim pozicijama, i neovisno o tome tko je napadač, a tko se brani, imaju ista prava i obveze. Karakter oružanog sukoba u RH je presudan da bi se mogla utvrditi primjena konkretnih odredbi međunarodnog humanitarnog prava čiji je cilj pružiti zaštitu, prvenstveno civilima, od strahota i opasnosti ratnih djelovanja. Civili su apsolutno zaštićeni kako u sukobu međunarodnog, tako i nemeđunarodnog karaktera", stoji u Documentinom mišljenju. Ustavni sud pritom nije ulazio u sadržaj presude, niti je osporavao iznesene optužbe koje su dovele do osuđivanja Glavaša i ostalih. Vrhovni sud je potom postupak vratio pred Županijski sud na ponovno suđenje.
Odluka Ustavnog suda je inače napisana dan uoči drugog kruga predsjedničkih izbora 2015. godine, na kojima je Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila Ivu Josipovića, u tome trenutku itekako svjesnog da bi izbore mogao izgubiti. Na koncu je odluka obznanjena dan poslije izbora. Zahvaljujući ustavnosudskom pravorijeku, Glavaš se uspješno kandidirao za Sabor, u kojem je kasnije postao dio tanke HDZ-ove većine. Danas pak prijeti premijeru Andreju Plenkoviću da zauzda Milorada Pupovca u njegovoj kritici odluke Zorana Milanovića da mu vrati odlikovanja ili će, prema pisanju nekih medija, u Sabor iz Ministarstva pravosuđa vratiti svoga zastupnika Josipa Salapića. U prijevodu, opet bi mogao odlučivati o skromnoj Plenkovićevoj većini.
Cijela tridesetogodišnja saga u slučaju ubojstva osječkih civila i optužbi za zapovjednu Glavaševu odgovornost prožeta je, uz navedene detalje, i brojnim drugim skandalima. Skandal je sama činjenica da je trebalo proći skoro 15 godina do istrage, i to tek nakon što je prvooptuženi ušao u konflikt s Ivom Sanaderom. Zastrašivanje i otkrivanje identiteta svjedoka, štrajkovi glađu, bijeg iz Hrvatske u BiH, pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, za koji je odgovarao jedino Drago Tadić, samo su dio Glavaševe taktike ili poteza ljudi koji su u prošlosti povezivani s njime. Poslovična inertnost hrvatskog pravosuđa, uz niz spornih odluka nadležnih sudaca, nije odmagala dosadašnjim pokušajima osječkog moćnika da se izvuče iz formalno-pravne stigme ratnog zločinca.
Ako je suditi po javno dostupnim podacima, aktualni predsjednik Zoran Milanović nije imao nikakve veze s navedenim pravosudno-političkim akcijama. No njegova odluka kojom je poništio rješenje bivšeg predsjednika Ive Josipovića o oduzimanju odlikovanja Branimiru Glavašu još je jedna lopata cinizma nabačena na opisanu hrpu. Po objavi vijesti o Josipovićevoj odluci, Glavaš je 2010. godine obznanio da je za sto tisuća kuna prodao ordensku limariju "hrvatskom domoljubu" iz Australije. Iako lišen institucionalnog značaja, naramak ordenja utržio je za lijep iznos od sto tisuća kuna. U duhu najotrcanije pučke uzrečice, Milanović je sada svojim potezom Glavašu priskrbio i ovce i novce.
Predsjednikova odluka, međutim, po mnogima debelo nadilazi puku simboliku. Milanović je, dakle, vratio medalje Glavašu uoči početka sudskog procesa protiv njega, iako je mogao postupiti drugačije. Novinar Drago Hedl, najzaslužniji za razotkrivanje priče o likvidacijama osječkih civila, prije nekoliko je dana ustvrdio da se radi o svojevrsnom pritisku na pravosuđe. "Zoran Milanović nije se obazirao na činjenicu da suđenje još uvijek traje, već ga je rehabilitirao i na neki način prejudicirao odluku suda, odnosno Glavaša 'oslobodio' krivnje i doveo sud u neugodnu situaciju da u svom postupanju mora na neki način – htio ne htio – voditi računa o toj neugodnoj činjenici. Milanović je hladno mogao napraviti isto što i njegova prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović – koju je zbog toga Glavaš nazvao 'kokoškom' – zadržati taj njegov zahtjev u ladici i sačekati pravomoćnu presudu. Međutim, on to nije učinio", rekao je Hedl.
Obrazlažući svoju odluku, Milanović je novinarima usput poručio da i njega zanima gdje su nestali ljudi koji su bačeni u Dravu. Tamo su, podsjećamo, završili i srpski civili iz slučaja "Selotejp". "Bilo je i nedužnih ljudi, ali bilo je i ljudi kojima je trebalo suditi", izjavio je o onima koji su brutalno likvidirani na obali Drave. Rečenicu je izustio ležerno, bez naročitog problema. Valjda zato što nije imao samoljepljivu traku na ustima.
