Mustač
Zdravko Mustač, udbaš u socijalizmu i tuđmanizmu, pravomoćno osuđen u Njemačkoj na doživotni zatvor zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića, iz zatvora je uputio Državnom odvjetništvu, Uredu pučke pravobraniteljice i Saboru 300 stranica debelu predstavku u kojoj veli da su on i kolega po zanatu Josip Perković izručeni Njemačkoj pod pogrešnim pravnim pretpostavkama, a napominje i kako je način izručivanja hrvatskih državljana već sedam godina "skandal bez presedana i sličnog primjera u povijesti članica Europske unije i njenih država članica". Od ove suhe, birokratske formulacije zanimljivije su njegove kvalifikacije istaknutih hrvatskih sudaca – "dupeglava sudska praksa dupeglavih sudaca sve od županijskih Turudića, vrhovnog Mrčele do ustavnog Šeparovića ili Brkića" – ali i Vladimira Šeksa. O njemu piše da je punih 30 godina "kadrovski faktotum ključnih pozicija visoke sudbene vlasti u Hrvatskoj... Može samo čuditi da se bivši udbaški 'špicl' drži na političkoj poziciji već 30 godina dok su davno već sišli s pozornice oni koje je služba vodila u obradama, kazneno progonila i koji nikad nisu bili njeni suradnici. Stranka je ta koja je Šeksu pomogla preobraziti se u instituciju. Nikakvo čudo što je dio hrvatske sudbene vlasti zapušten kao dvorište seoske pijandure". Sedamdesetdevetogodišnji Mustač još napominje da za sebe ne traži nikakve ustupke. Podsjećamo, Mustač je nakon presude prebačen u Hrvatsku, gdje mu je doživotni zatvor preinačen u četrdesetogodišnji, a izdržava ga u Glini. Bilo bi zanimljivo kada bi vrijeme koristio za pisanje o vječnim udbašima u vrhu vlasti. Ali i o sudbini udbaškog dosjea Franje Tuđmana, navodno "filtriranog" početkom devedesetih baš zahvaljujući njemu. Mustaču.
Šeks
A Šeks je tužio Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava jer mu nije dopušten pristup dokumentima ureda Franje Tuđmana nastalim između 1994. i 1999. godine. Šeks bi pisao "znanstvenu monografiju o stvaranju Hrvatske", ali njegov zahtjev za uvid u Tuđmanove dokumente odbila je bivša predsjednika Kolinda Grabar-Kitarović. Točnije, dopustila mu je uvid u 31 Tuđmanov zapisnik, a 29 mu je ostalo nedostupno jer bi njihova objava, prema mišljenju Grabar-Kitarović, bila štetna. Njezinu su odluku potvrdili Upravni i Ustavni sud. Na koncu, obratio se sudu u Strasbourgu.
Gradonačelnici
Berislav Mlinarević, vlasnik hotela Waldinger, pokušat će postati osječki gradonačelnik. Slogan mu je "Pravo lice grada", očekuje podršku liberala i birača lijevog centra, što je vrlo zanimljivo kada se zna da ga podržava Domovinski pokret, stranka Miroslava Škore koji s liberalizmom i lijevim centrom ima manje veze nego s pjevanjem. U Gospiću bi kandidat stranke LiPO trebao biti Nikola Šimunić. Mediji ga opisuju kao mladog demografa, a mi ne razumijemo što je čovjeku kada je u perspektivnoj dobi i sa stečenom visokom naobrazbom ušao u stranku Darka Milinovića. O kandidaturi je nešto pričao i Davor Filipović, HDZ-ov zagrebački adut, ali kladili bismo se da ni on sam ne vjeruje u svoje šanse.
Branitelj
Još malo o pripremama za lokalne izbore. SDP, naime, očajnički traži vukovarskog branitelja! Nakon što su se zlosretni socijaldemokrati razišli sa Željkom Sabom, odnosno izbacili ga iz stranke jer se htio kandidirati premda je ne tako davno odslužio kaznu zbog pokušaja podmićivanja jedne HDZ-ovke i nakon što su, zajedno sa Sabom, ostali bez dobrog dijela tamošnje organizacije, shvatili su da bi i u tom gradu mogli imati gadnih problema. A kako im ih ne manjka ni u Zagrebu, Splitu, čak ni u Rijeci, krenuli su u očajničku potragu za nekim tko bi im mogao donijeti više glasova od Sabe. Dakle, za nekim vukovarskim braniteljem koji bi na izborima bio na njihovoj strani. Mediji spominju da su kontaktirali sa Zoranom Aleksijevićem, kirurgom i ortopedom iz vukovarske bolnice, no on, navodno, nije zainteresiran. Za razliku od Damira Madune, ali on je, kako čitamo, stranački promiskuitetan – bio je u HSS-u, pa podržavao Živi zid, a sada nema ništa protiv SDP-a.
Boras
Nema dana da glasila, koja su donedavno u najboljem slučaju okretala leđa svemu lošem što je radio Damir Boras i zanemarivala što je sve korisno propustio uraditi, ne donesu neku vijest o njegovim skandalima. Drugim riječima, zagrebačkom su rektoru dani odbrojeni. Nema to, dakako, veze ni s njim, ni s njegovim potezima, ni s Antom Čovićem, ni sa čim od onoga što su plaćeni univerzitetski listovi i dnevne novine u koje su bivali upakirani godinama prešućivali, nego s političkom procjenom da je Boras, takav kakav jest, puno štetniji nego korisniji, pa je korisno i smisleno zahvaliti mu na uslugama i poslati ga u penziju. Nagledali smo se takvih obrata, od herojskih vremena kada su nepokolebljivi komunisti postajali herojima borbe protiv komunista, preko doba kada su se podržavatelji Ive Sanadera obnoć pretvarali u njegove ogorčene neprijatelje, stoga se ni aktualno i zakašnjelo otkrivanje borasovštine ne čini osobito šokantnim ni novim. Možda samo njemu i kliki koja ga okružuje nije jasno što se događa.
Thompson
Zlata Hrvoj-Šipek, glavna državna odvjetnica, ne namjerava pokrenuti postupak za zaštitu zakonitosti protiv pravomoćne presude Visokog prekršajnog suda kojom je Marko Perković Thompson oslobođen odgovornosti zbog uzvikivanja ustaškog pozdrava u "Bojni Čavoglave". DORH-ov kazneni odjel smatra kako nema pravne osnove za pokretanje izvanrednog pravnog lijeka protiv pravomoćne presude, a zanimljivo je da je državnim odvjetnicima trebalo punih osam mjeseci da dođu do ovog zaključka – toliko je naime vremena prošlo otkako je pokretanje postupka predložila Antifašistička liga Hrvatske. Prije toga Visoki prekršajni sud sam se sa sobom nije bio kadar dogovoriti je li Thompsonovo ustašovanje u redu ili nije. Godinama su ga smatrali kršenjem zakona, no u listopadu 2019. oslobodili su ga, da bi u lipnju 2020. većina sudaca Visokog prekršajnog suda zaključila kako je dobro što su ga oslobodili. Prekršajni suci i državni odvjetnici tako i sada pokazuju ono što treba biti jedna od bitnijih karakteristika svakoga tko želi postati sudac ili državni odvjetnik: nepogrešiv osjećaj za imperative vremena. Ako sudac ili državni odvjetnik nije siguran kako se postaviti prema nekom pitanju, najmudrije mu je pratiti što misli i govori državna vlast. A Plenković i družina zaista nisu pokazali volju za uklanjanjem ustašluka iz javnog prostora. No imali su volju podržati Zlatu Hrvoj-Šipek. A sada još jednom pročitajte prvu rečenicu ove vijesti.
