Srpska kinematografija ima novi hit. Režiser Ognjen Janković (dosad najpoznatiji kao član hip-hop benda Beogradski sindikat) debitantskim je kino filmom "Zlatni dečko" u srpskim i bosanskohercegovačkim kinima skupio blizu dvjesto tisuća posjetitelja, a on se odnedavno može pogledati i u hrvatskim kinima. Nakon skupih Bjelogrlićevih "Montevideo projekata", opet se radi o nogometnoj temi, samo u posve drugom žanru i praćenoj s puno manje novca.
U središtu radnje mladi je, izuzetno talentirani i alkoholno-narkotičkim zastranjenjima predani naslovni nogometaš Denis Marković, koji biva najuren iz uglednog inozemnog kluba zbog nesportskog ponašanja. S djevojkom Dijanom vraća se u Srbiju jer ga menadžer Caki upoznaje s gorkom istinom da druge opcije trenutno nema. Ideja je da se Denis pribere te igrajući za manji lokalni klub povrati interes inozemnih skauta i potencijalnih investitora. Međutim, lijepo razvijenom mladiću dojmljiva mišićna tonusa daleko je više stalo do alko-narko provoda s usputnim atraktivnim djevojkama, nego do povratka vrhunskom nogometu. Menadžer Caki veliki je kritičar te ovisnosti, ali i sam ima jednu, možda i goru – kockanje. Zahvaljujući tome ostaje dužan veliku svotu braći Uskoković, kriminalnim "poduzetnicima", pa oni od njega iznude da im za iznos duga proda ugovor s Denisom, iako su nevježe u sportskom biznisu. Denis je time šokiran, no nema izbora, a braća brigu o njegovom povratku sportskom životu povjeravaju svojem šutljivom kompanjonu, bivšem boksaču Makiju. Iako je "srpski Maradona" tvrd orah, Maki uspije s njim razviti svojevrsni prijateljski odnos te dečko ubrzo pokaže da se na njega nogometno ponovo može računati, a njegovi iznova dobri izgledi motiviraju Dijanu da mu se vrati nakon što ga je prethodno napustila. No iako ga ona seksualno postojano uzbuđuje, Denis se dubinski osjeća daleko povezaniji s drugom djevojkom, Sarom, s kojom je odrastao i za koju govori da je voli kao sestru, ali postoji slutnja da tu obostrano ima nešto više. Stvari se počnu komplicirati kad oko na mladića baci etablirani menadžer Omer, povezan s državnim službama...
"Zlatni dečko" je film s ozbiljnim dramaturško-motivacijskim problemima, odnosno slaba mu je točka scenarij koji je režiser Janković pisao zajedno sa sinom i unukom popularnog pjesnika Ljubivoja Ršumovića, afirmiranim Vukom Ršumovićem ("Ničije dete") te Aleksom Ršumovićem (taj je dvojac adaptirao i francusku humorističnu TV-seriju "Jedan mladić, jedna djevojka" u, i kod nas popularnu, srpsku seriju "Andrija i Anđelka"). Odnos Denisa i prvog menadžera Cakija, postavljen kao važan i snažan, naprasno se prekida uvođenjem braće Uskoković u narativ te Caki naprosto biva izbačen iz filma, a Dijana se pak u njega vraća kao grom iz vedra neba, pri čemu joj je jedina motivacija koristoljublje, odnosno njezin je lik sveden na stereotip kurve (i opet će ubrzo nestati). Relacija između Denisa i Makija, koju kritika hvalila kao najbolji sastojak filma, odveć je nerazrađena, tako da ostaje samo na potencijalima. Također, dijalozi su nerijetko neuvjerljivi (rijetka pojava u srpskom filmu), a flešbekovi s Denisovom pretpoviješću nisu najskladnije izvedeni, što je doduše možda više redateljska, nego scenaristička mana. Ipak, iako debitantska, režija je najbolji element filma – dinamična, svježa, na trenutke uspješno sklona efektnim stilizacijama. Glumci korektni, no nijedan na nivou na koji smo navikli od srpske filmske škole; čak je i nositelj naslovne uloge Denis Murić, sjajan u tinejdžerskim rolama u Ršumovićevom "Ničijem detetu" i Schmidtovom "Agape", pomalo neraspoložen, kao da se karakter njegova lika kontraproduktivno prelio u njega kao glumca. Sveukupno, "Zlatni dečko" lako je gledljivo, ali tek osrednje dramsko ostvarenje s krimi-elementima.
