Vlada je prošlog tjedna dodijelila dozvole za istraživanje i eksploataciju plina u šest područja na sjeverozapadu Hrvatske, ukupne površine oko 13 tisuća četvornih kilometara. Riječ je o najvećoj takvoj energetsko-političkoj kampanji u zemlji posljednjih dva desetljeća, a odobrenja su izdana četverima kompanijama: Ina, Crodux, Vermilion i Aspect.
I zvučalo bi to kao poslovni uspjeh da nije ovećih dubioza u strateškom pristupu državnoj energetici i upravljanju resursima. Ustrajanje na pojačanom crpljenju fosilnih goriva u sukobu je s borbom protiv klimatskih promjena koja više nije pitanje izbora. Nadalje, granice koncesija za istraživanje i eksploataciju uvelike se preklapaju sa zonama zaštićene prirode unutar EU-projekta Natura 2000. Tome dodajmo i bojazan vezanu uz problem netransparentnog ugovaranja biznisa između države i naftnih kompanija, mahom opravdavano izlikom tajnosti podataka radi konkurencije na tržištu.
Takav jedan interes, uostalom, Hrvatsku je i doveo u stanje da budzašto rasprodaje sve preostale resurse u ovom sektoru. U naftno-plinski deficit smo naime i dospjeli zbog pasivnosti Ine prepuštene Molu, jer bi sva ta buduća istraživanja i crpljenja mogla obaviti i nacionalna kompanija, da nije prepuštena Molu. No dodatna potencijalna nevolja tiče se također napadne i uporne netransparentnosti s ugovorima: nemamo pojma je li njima između ostalog otvorena i mogućnost proboja ekološki najpogubnije tehnologije frakiranja, tj. ekstrakcije plina iz škriljevca.
Tu pošast dobro ilustrira najnoviji slučaj u Engleskoj, gdje je kompanija Cuadrilla krajem prošlog mjeseca morala prekinuti sve radove zbog – potresa koji je izazvala. Nije joj to prvi, ali jest najjači dosad, s obzirom na to da je drobljenje stijena pomoću visokotlačnih pumpi u dubini zemlje poremetilo stabilnost šireg područja u okrugu Lancashire. A sutra možda i u županijama Sisačko-moslavačkoj, Zagrebačkoj, Varaždinskoj, Međimurskoj, Karlovačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Križevačko-koprivničkoj.
