Mala vježba iz semantike. Na što pomislite, to jest što po vama znači kada na restoranskom meniju pročitate: Lignje punjene sa prženim krumpirićima? Odgovoriti mi možete ostaviti ispod teksta na facebooku, ili na hhromadzic@gmail.com.
Kako god, na takvu sam ponudu nedavno naletio u jednom restoranu na magistralnoj cesti što spaja Karlovac s Plitvičkim jezerima, pored Slunja. U redu, mjesto je poznato po navodno dobroj jagnjetini. Kažem navodno, jer s obzirom da ne konzumiram tu vrstu hrane, prenosim stavove nekolicine koji su mi tako rekli. A sudeći i po konstantno dobroj popunjenosti restorana, čini se da je tome doista tako.
Uglavnom, privukla me svojevrsna neobičnost spomenutog jela. Volim lignje, u raznim verzijama, pa pomislih, vidi ovo, to još nisam probao, lignje punjene prženim krumpirom. Jest da je restoran prepoznatljivo kontinentalnog tipa, pa u ponudi dominiraju razne mesne verzije sa roštilja, no zvučalo mi je intrigantno. Stoga rekoh, hajde da i to probam, pa sam to i naručio. Nakon dvadesetak minuta, stiže i moje jelo. Pržene lignje nabijene na štapiće poput ražnjića i poprilično gusto napunjene slaninom, odnosno špekom, a prženi krumpir sa strane, u prilogu.
Pozvah konobara, mladog čovjeka, čini se ne baš iskusnog u poslu koji trenutno radi, i rekoh mu da nisam to naručio. Kako niste? Lijepo. Gdje na meniju piše da su lignje punjene sa špekom? Kakvu asocijaciju izaziva rečenična konstrukcija, lignje punjene sa prženim krumpirićima? Nije se baš dobro snalazio, koprcao se ponavljajući da sam dobio baš ono što sam i naručio, a ja sam uporno uzvraćao da je upravo suprotno, da nisam dobio ono što na meniju piše da jest.
Tada se u raspravu uključila dečkova nešto starija i očito iskusnija kolegica koja je nastavila u sličnom revijalnom tonu, uz zanimljiv dodatak u vidu pseudo argumentacije. Njena tvrdnja da je u cijelom našem sporu oko značenja presudan veznik sa – jer da bi navodno već s, umjesto postojećeg sa, moglo prevagnuti u korist moje interpretacije, ali ovako kako piše, ide u prilog njima – isprovocirala me dodatno, s profesionalne strane.
A ne, neću vam dozvoliti da mi laički zapišavate polje semiotike, nisam zalud potrošio godine da nešto malo naučim o tome. Tu ponovo uskoči dečko i reče ono što se moglo očekivati. Veli, gdje sam to vidio lignje punjene s krumpirom, kada su uvijek punjene sa špekom? Nisu prijatelju, nisu.
Možda u Slavoniji, i još ponegdje gdje je takav kulturno-prehrambeni pristup prevladao. Ali već jednostavna pretraga po internetu ponudit će ti stotinu i jedan recept na tu temu. Lignje punjene češnjakom i peršinom, ili rižom, rajčicom, pa kus kusom, čak i mozzarellom. Odbio sam jelo, kao i svaku mogućnost da ga platim. Zauzvrat mi ništa drugo nisu željeli servirati. Neugodno iskustvo u maloj zemlji s velikim turističkim ambicijama.
