Vožnja po dalmatinskim provincijama putovanje je kroz vrijeme na kojem se stiže do mjesta udaljenih nekoliko desetljeća od svijeta. Mislimo na svijet nesklon ubijanju zbog vjere ili nacije, kako su to činili ustaše, čiji su pozdrav i simboli hit broj jedan po zabitima u Dalmaciji. Iscrtani su na autobusnim stanicama i napuštenim kućama, po zidovima uz ceste, na amblemima vojnih jedinica postavljenim na ulazima u mjesta, a tamo gdje ih se, iz nekog razloga, ne smatra dovoljnim, na primjer u Kamenmostu, hvale se slikama ratnog zločinca Mirka Norca ili zloglasnog Tomislava Merčepa. Sve je to uvijek uz prometnice, istodobno kristalno vidljivo i zastrašujuće netaknuto.

Vožnja po dalmatinskim provincijama pruža jedinstven uvid u propast Republike Hrvatske, civilizacijski i pravni slom, krah ljudskosti. Tko ne vjeruje, neka gleda. Tko može, neka bježi.