Okupljanje klimatskih aktivista pred treći Klimatski marš koji je u utorak, 8. studenog organizirala inicijativa Extinction Rebellion Zagreb započelo je ispred Hrvatskog narodnog kazališta, uz taktove čuvene protestne pjesme Boba Dylana "The Times They Are a-Changin'". Nju je budući nobelovac napisao u dobi od 22 godine, a svojim pozivom na promjene pogađa i današnje vrijeme jer navodi na pokret, otpor i bunt.

Okupljeni gotovo da nisu stariji od Dylana 1963., uglavnom su to studentice i studenti koji su zabrinutost zbog klimatske krize pretočili u transparente i natpise polegnute na tlo: "Djela, ne riječi", "Act now", "No planet B", "Slobodne žene slobodni ljudi slobodna zemlja", "Ovo je klimatska uzbuna"...

Povod za marš je 27. UN-ova konferencija o klimatskim promjenama COP koja se održava u Egiptu u cilju osvještavanja javnosti o sve opasnijoj klimatskoj krizi, ali i ukazivanja na štetna rješenja koja vlade i korporacije sve više nameću i koja krizu samo produbljuju.

Prilazimo skupini mladića koji drže transparent "Manje rada na poslu, više rada na okolišu. Skratimo radni tjedan".

- Direktno upozoravamo na činjenicu da ljudi nemaju dovoljno vremena i stoga ne mogu politički djelovati. Zbog političkog nedjelovanja tih masa ne provode se promjene koje bi se trebale provoditi - objasnio nam je aktivist Karlo iz Zagorja.

Kada bi ljudi manje vremena provodili na poslu, mogli bi se više baviti okolišem i klimatskim krizama?

- Definitivno. Dvije trećine ljudi koje sam pozvao nisu mogli doći jer rade ili imaju druge obaveze. Problem je također da se ljudi zbog atomizacije društva ne vole boriti za stvari koje ih se direktno ne tiču. Klimatska kriza mnogima je još uvijek apstraktan pojam, iako već vrlo opasan, jer se jednom pokrenuti negativni procesi teško mogu zaustaviti, a posljedice će biti katastrofalne za cijeli planet - dodao je.

U prohladnoj zagrebačkoj večeri susrećemo i jednu baku s unukom.

- Ako na mladima svijet ostaje, onda ne bih voljela da im ostane ovakav - govori nam ona.

No za promjenu postojećeg stanja nije dovoljno gunđati iz fotelje ili pisati koješta na društvenim mrežama, nadalje komentiramo, primjećujući nevelik odaziv građana na marš za klimatsku pravdu u glavnome gradu. Povorka je krenula, a Frankopanskom ulicom predvode je članovi antifa ritam sekcije Drum 'n' bijes.

- Želimo što? - uzvikuju u megafon organizatori.

- Klimatsku pravdu! - gromoglasno odgovaraju okupljeni.

- Želimo kad?

- Sad.

"Ugljen, nafta, plin, gotovo je s tim", odjekuje Ilicom sve do Trga bana Jelačića. Zagreb je u rane večernje sate već pospan, indiferentan, bezvoljan. Bit će da su se ljudi po navici sjatili oko Dnevnika ili se griju u halama Interlibera: udišu miris beletristike između korica, valja im police umjesto zimnicom napuniti knjigama sa sniženja. Misle valjda da za klimatske probleme ima vremena, ako o tome uopće razmišljaju.

Zatim zanimljiv performans na Trgu uz sirene koje sugeriraju opasnost: aktivisti su polijegali na hladno tlo; psi uokolo laju, čine se zlovoljni pa ih vlasnici privlače k nozi.

"Jedina solucija – revolucija!" čuje se jasno iz povorke.

Iz pokretnog zvučnika griju taktovi pjesme "Amazonia" francuske heavy metal grupe Gojira, zatim Faith No More, prigodna pjesmarica govori o okolišnim temama, sve to na putu prema Zrinjevcu, gdje se spremaju i govori sudionika. U intermecu spomenimo da u povorci nismo vidjeli nijedno viđenije javno lice. Tek je negdje na začelju marširala zastupnica iz Možemo! Sandra Benčić.

"BDP nije mjera uspjeha", čitamo parolu koju nosi jedan od starijih sudionika marša.

- Što je onda mjera uspjeha? - pitamo ga.

"Dvije trećine ljudi koje sam pozvao nisu mogli doći jer rade ili imaju druge obaveze. Problem je također da se ljudi zbog atomizacije društva ne vole boriti za stvari koje ih se direktno ne tiču"

- BDP je mjera samo novčanih transakcija, a mjera uspjeha bit će ako se očuva ovaj planet - poentirao je Zoran Skala iz Tranzicijske inicijative TICO, neformalne skupine stanovnika otoka Krka, koji su ozbiljno shvatili upozorenja znanstvenika o tome da je klimatska kriza najveća prijetnja u povijesti čovječanstva.

Govori organizatora i njihovih gostiju pogađali su u srž problema. Lora Rajić, aktivistkinja inicijative Extinction Rebellion Zagreb, osvrnula se na UN-ov izvještaj o stanju emisija koji jasno govori da nijedan od ciljeva koje su države svijeta zacrtale neće zadržati razinu zagrijavanja na 1,5 stupnjeva kao što je dogovoreno Pariškim sporazumom. "Trenutačna obećanja država smanjit će emisije tek za jedan posto do 2030., a dotad moraju pasti za čak 45 posto želimo li spriječiti predviđeni scenarij. Emisije su tek dio štetnog utjecaja ljudi na okoliš. Moramo prestati puniti našu atmosferu stakleničkim plinovima. Ideje poput zelene tranzicije i one koje govore da moramo samo zamijeniti fosilne izvore energije obnovljivima i automobile električnima nisu dovoljne", kazala je Lora Rajić.

Za kontekst marša ništa manje važno nije ni to što se aktualna konferencija održava u Egiptu, državi čiji desni režim cenzurira klimatske znanstvenike, proganja i muči aktiviste, kao ni to što je njen sponzor Coca-Cola, jedan od najvećih zagađivača plastikom u svijetu.

Velik dio rješenja aktivisti vide u pojmu "odrasta" (engl. degrowth), koji upućuje na potrebu da ljudi uspostave ravnotežu s drugim bićima i prirodom kako bi život na planetu bio održiv. "Mitovi su da će tržište i ideje zelene tranzicije razviti potrebnu tehnologiju za rješavanje klimatske krize. Od takvih mitova i laži korist imaju samo oni na vrhu piramide moći koji ne mogu opstati bez stalnog rasta, kao što su korporacije, bogate elite i državne institucije", zaključila je Rajić. "A-anti-antikapitalista", odgovorili su skandiranjem okupljeni.

Spomenuti Zoran Skala kazao je da su se na maršu okupili mladi koji se bore za opstanak. "Zato već unutar ovog desetljeća moramo napustiti fosilna goriva – ugljen, naftu, plin, kako bi prestale emisije stakleničkih plinova, zbog toga bismo iz temelja morali promijeniti način življenja. Moramo hitno iz uporabe odbaciti bajke o beskonačnom rastu gospodarstva jer je to suicidalan put, što je kazao i António Guterres, generalni tajnik UN-a", istaknuo je Skala.

S druge strane, političari nas uvjeravaju da će Hrvatska postati važno energetsko središte za fosilna goriva, da će se udvostručiti kapaciteti LNG terminala, napraviti plinovodi čak do Azerbajdžana, da će terminal Janafa biti još veći, da će se u cijeloj zemlji istraživati gdje još ima nafte i plina, a sve će to navodno biti strateške investicije.

"A kad razlučite bitno od nebitnoga, radi se o ulaganjima u smjeru genocida nad mladima i to radi toga da bi se umirilo nas stare, koje se propustilo pripremiti na promjene koje su znanstvenici odavno najavili. I naravno, na radost i profit fosilnih korporacija. Hrvatska uvozi više od polovice svoje hrane, a naši izabrani predstavnici kane sljedeće godine staviti na rasprodaju poljoprivredno zemljište, baš sada kada se globalni prehrambeni sustav urušava i kada je izgledno da će se zbog kontrakcije globalnog gospodarstva mnoga naša djeca koja rade vani morati vratiti. Pitanje je – kamo? Ako sve što im je važno za egzistenciju kanimo prodati", upozorio je Skala, pozvavši na okupljanje i rad na lokalnoj samodostatnosti u osnovnim potrebama i na jačanju otpornosti na promjene koje se više ne mogu izbjeći.

Doznali smo još zanimljivih detalja. Marija Maruška Mileta, potpredsjednica Zelene akcije, upozorila je da je skrivanje iza kvaziargumenta da smo mala zemlja, koja nije kriva za klimatsku krizu i ne može i ne treba ništa raditi, jednako mirenju s činjenicom da ćemo se utopiti. Prema izvješću Europske agencije za okoliš, Hrvatska spada među tri europske zemlje koje su najizloženije utjecaju klimatske krize, a samo lani štete od nepogoda u domaćoj poljoprivredi iznosile su zamalo milijardu kuna.

Hrlimo ka šestom valu masovnog izumiranja na Zemlji, uozbiljila je za kraj priču Sanja Rotter, članica Mreže antifašistkinja Zagreba i produkt dizajnerica. Bunt za opstanak se nastavlja.