Tjednik Novosti došao je do dokumentacije koja pokazuje kako hrvatske vlasti od 2017. godine do danas financiraju i legitimiraju negiranje ustaškog udjela u holokaustu i genocidu nad Srbima i Romima. Preko Zakona o pravu na pristup informacijama, Ministarstvo hrvatskih branitelja Tome Medveda ustupilo nam je natječajnu dokumentaciju Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, temeljem koje se ta udruga 2017. i 2018. godine uspješno natjecala za bespovratna sredstva u redovnom projektu ministarstva ‘Sudionici i stradalnici Drugog svjetskog rata’. Stručna komisija Medvedova ministarstva u dva navrata dodijelila je tom Društvu ukupno 80 tisuća kuna za projekt ‘otkrivanja istine o logoru Jasenovac’. Društvo je novac dobilo na temelju ponude u kojoj piše da su ustaše ‘hrvatski domoljubi’, a nacisti pripadnici ‘njemačke nacionalne manjine’ koje su komunisti ‘uništavali’ u logoru Jasenovac nakon Drugog svjetskog rata. Hrvatska vlada dotirala je organizaciju koja ne iznosi samo laž o poslijeratnom stratištu na području bivšeg ustaškog logora smrti, nego negira i masovne zločine ustaškog režima. Na niz mjesta ovoga dokumenta iznosi se teza da ustaški logor uopće nije bio logor smrti, nego radni, tranzitni i zatočenički. Gledano u cijelosti, navedeni dokumenti, financiranje Ministarstva hrvatskih branitelja i provedba projekta Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac predstavljaju hodogram kroz državnu normalizaciju fašizma u javnom prostoru.
Iz navedenih činjenica vidljivo je da rad Društva nije bio ‘antifašistički nastrojen’, kako piše u natječaju Ministarstva branitelja, već najsirovija fašistička propaganda
Obrazlažući razloge za prijavu na natječaj, Društvo je objasnilo da postoji ‘potpuno pogrešna percepcija javnosti o događajima’ u Jasenovcu. Kao primjer iz Društva su naveli ‘činjenicu’ da se Jasenovac ‘prema istraživanjima Društva ne smatra logorom smrti, već trostrukim koncentracijskim logorom’. ‘Kako je Društvo krenulo s dokazivanjem činjenica kako Jasenovac nije bio četverostruki, već trostruki logor, odlučilo se načiniti korak dalje te (…) prezentirati niz činjenica koje će prikazati što se tamo točno zbivalo’, stoji u dijelu objašnjenja koje jasno pokazuje da je Vlada RH novac zapravo dala za negiranje ustaških zločina.
U nastavku prijave, međutim, slijedi vrhunac revizionističkog cinizma. Članovi Društva ističu da je njihov projekt ‘antifašistički nastrojen’ i da ciljaju ‘osudi fašizma i ostalih totalitarnih sustava’. Pišu da smjeraju ‘zaštiti digniteta žrtava i odavanje počasti patnjama’ koje su proživjele, jer se njihovi iskazi u današnjoj Hrvatskoj ‘ne uzimaju dovoljno ozbiljno’. Obećali su da će projekt dovesti do konačnog rješavanja ‘brojnih polemika u društvu i pravilnog informiranja javnosti temeljem empirijski provjerenih činjenica’. Rezultati će posljedično imati pozitivni utjecaj na novinare, političare, međunarodnu javnost, udruge antifašista i same stradalnike, ambiciozno su najavili.
Novac su stoga zatražili za pretragu 145 kutija arhivskih dokumenata Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, u kojima se nalaze i iskazi zatočenika logora u Jasenovcu. U prvom natječaju iz 2017. godine najavili su da će njihovo istraživanje dovesti do publiciranja knjige, dokumentarca, najmanje 15 medijskih objava i obilježavanja nekoliko prigodnih datuma, poput Dana sjećanja na holokaust 27. siječnja 2018. godine.
Sadržaj projekta ponajbolje ilustrira komemoriranje potonjeg datuma. Na prošlogodišnji Dan sjećanja na holokaust, Društvo je na svojim stranicama objavilo dokument iz spomenute arhivske građe, jasno naznačivši da se radi o projektu koji financira Ministarstvo hrvatskih branitelja. Za prigodu su uzeli izjavu Zdenka Schwartza, zagrebačkog Židova koji je u rujnu 1941. interniran u jasenovački logor.
‘U toj izjavi ima stvari zbog kojih bi ga danas neki krugovi u Hrvatskoj odmah proglasili ‘revizionistom’. Ima i dijelova koji djeluju previše propagandno, kao nešto što se moralo reći da čovjek ne bi postao sumnjiv za kolaboraciju s njegovim čuvarima’, navode iz Društva.
Sukladno premisi, podebljali su dijelove iskaza koji po njima ublažuju percepciju Jasenovca kao ustaškog logora smrti, dok su kosim slovima označili dijelove koji ‘djeluju pretjerano’.
Tako je primjerice podebljana Schwartzova izjava da je jednom bio održan sprovod za Židova kojem je ustaška straža odala počast. Na isti način označena je izjava da su 1943. osnovane kazališne sekcije i orkestar, da je ‘postupak u kožari bio do zadnjeg dana podnošljiv’, da su nekoliko dana prije dolaska međunarodne komisije dobivali ‘tri puta dnevno mesa i graha’, da su u jednom periodu ‘mogli primati i pakete’ i tomu slično. Naglašen je i dio rečenice da ‘tada još u logoru III nije bilo naročito nečovječnog postupka u relaciji prema postupku u drugim prilikama’, dok je neoznačen ostao nastavak rečenice u kojem svjedok navodi smrtonosne ‘prilike koje su u tom logoru kasnije nastale’, kao i to da su se u ‘ostalim logorima već događala strijeljanja i masovna ubijanja’. Kosim slovima, rezerviranima za pretjerane i neistinite Schwartzove dijelove iskaza, obilježene su tvrdnje da je nad logorašima ‘bez razloga izvršeno batinanje, a mi smo svi morali gledati kako će to izgledati ako dođe do kažnjavanja’. ‘Ovo se čini pretjeranim. Kažnjavanja batinama je bilo, no nije bilo potrebe za ‘treningom kažnjavanja”, ustvrdili su nositelji projekta financiranog proračunskim novcem, komentirajući tako sve citate za koje drže da ih je logoraš izmislio.
Prisjećanje na konkretan događaj u kojem su ustaše maljevima ubijali zatočenike i one koji su ih pokopali u jamama Društvo je komentiralo tvrdnjom da je ‘svaka od ovih rečenica suspektna i traži dodatnu provjeru’. Povodom dolaska međunarodne komisije bolnica je po Schwartzu bila evakuirana te su iz nje i logora uklonjeni svi koji su loše izgledali. ‘Tom je zgodom većina ljudi pobijena’, ističe Schwartz u iskazu. Društvo pak navodi da u to vrijeme ‘zbog gradnje novih baraka nije bilo nikakvih ubijanja zatočenika, i u tome se podudaraju mnoge njihove izjave’. Brojne druge Schwartzove tvrdnje – stravični opisi ustaške industrije smrti – po mišljenju Društva ‘pate od nedostatka vjerodostojnosti’ ili su ‘česte propagandne slike’.
Sadržaj svjedočenja zatočenika ustaškog logora smrti i opisane ‘korekcije’ Društva opće su mjesto prošlogodišnjih aktivnosti navedene organizacije. Sve što su objavili na službenim internetskim stranicama, predstavili na tribinama i izrekli u intervjuima krajnje desnim medijima, smjera umivanju ustaštva i NDH od sustavnog i planiranog uništenja Srba, Roma i Židova. Iako su nemali doprinos tome dali članovi Društva poput Stjepana Razuma, Josipa Pečarića, Tomislava Vukovića i njima sličnih, krunska pozicija pripada Igoru Vukiću, aktualnom predsjedniku Društva i voditelju projekta koji je financiran novcem Ministarstva hrvatskih branitelja.
Nakon prošlogodišnje objave Vukićeve knjige ‘Radni logor Jasenovac’, u kojoj selektivnim pristupom negira ustaški pokolj nepoželjnih manjina, spomenuti autor ponavljao je tvrdnje koje Društvo promovira od osnutka, godinama prije dobivanja novca od hrvatske vlade. Osim što Jasenovac nije bio logor smrti, jer je tamo od bolesti i pojedinačnih strijeljanja stradalo od nekoliko stotina do nekoliko tisuća ljudi, nijedan Srbin nije doveden u taj kompleks zbog vjerske i etničke pripadnosti, nego zbog iskazanog neprijateljstva prema NDH. Židovi u Jasenovcu ‘nisu bili ubijeni nego su internirani’, dok je za Rome u studenome 2018. Vukić izjavio kako ne treba uzimati dokaze o njihovom gotovo potpunom istrebljenju ‘zdravo za gotovo’ i dodao da postoje svjedočanstva da su ih ustaše ‘slali u Njemačku’. Suprotno nizu svjedočenja, umivao je i zločinačke biografije zapovjednika Jasenovca. Iskaze bivših logoraša o sadističkim okrutnostima Maksa Luburića, Ljube Miloša i drugih šefova logora smrti nazivao je ‘izmišljenim i pretjeranim pričama’, dok je Pavelić po njemu ‘spašavao kozaračku, partizansku djecu’.
Iz navedenih činjenica vidljivo je da rad Društva nije bio ‘antifašistički nastrojen’, kako piše u natječaju Ministarstva branitelja, već najsirovija fašistička propaganda. Umjesto proklamirane ‘zaštite digniteta žrtava’, u Društvu su proveli nezapamćenu kampanju negiranja njihovih likvidacija i relativiziranja iskaza preživjelih logoraša. Iako su u natječaju najavili ‘rješavanje polemika u društvu i pravilno informiranje javnosti temeljem empirijski provjerenih činjenica’, u stvarnosti su proizveli neprispodobivi set revizionističkih laži i javne sablazni. Društvo koje je najavilo da će projekt dovesti do ‘pozitivnog utjecaja’ na političare, međunarodnu javnost, udruge antifašista i stradalnike dalo je nemali doprinos bojkotu državne komemoracije u Jasenovcu od predstavnika židovskih i srpskih stradalnika. Unatoč činjenici da je Društvo u praksi prekršilo i svaki navedeni cilj zbog kojeg mu je dodijeljen novac, Ministarstvo je ležerno prihvatilo pravdanje provedbe ovog projekta. U izvještaju Društva iz studenoga 2018., koji je usvojio Medvedov resor, piše da ‘nije bilo odstupanja od prijedloga projekta i on je proveden prema najavljenim rokovima i rasporedu rada’. Kao poseban uspjeh i dodatna vrijednost projekta navedena je objava knjige ‘Radni logor Jasenovac’ Igora Vukića. Ponosno su, k tome, naveli da je projekt dobio ‘publicitet u više različitih medija, a nositelji projekta su u pojedinim intervjuima u elektronskim medijima ili na nastupima na tribinama, u pozitivnom smislu isticali činjenicu da je projekt dobio potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, čime je omogućen rad na ovoj važnoj i osjetljivoj povijesnoj temi’.
Potonja rečenica sadrži jednu od rijetkih istina u cijeloj priči. Projekt je doista dobio publicitet u više različitih medija. Tijekom 2018., kad je provođen, rad Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac izazvao je niz osuda međunarodne i hrvatske javnosti. Stvari su eskalirale Vukićevim predstavljanjem spomenute knjige na HRT-u, što je dovelo čak i do ograđivanja uredništva te televizije. Reagirajući na izvanrednu sjednicu Programskog vijeća zbog njegova gostovanja, Vukić je u otvorenom pismu posebno naglasio da istraživanje Društva sufinanciraju i ‘državna tijela’, odnosno Ministarstvo hrvatskih branitelja, ‘temeljem neovisnog povjerenstva sastavljenog od kvalificiranih povjesničara i drugih stručnjaka’. I u nekoliko drugih istupa upravo je Ministarstvo članovima Društva poslužilo da se njihov rad legitimira u javnom prostoru. Medvedovo ministarstvo i Vlada nisu samo šutnjom popratili cjelokupni skandal i prihvatili njihovo izvješće o provedbi projekta, nego su ih nastavili financirati.
Prošle godine dodijelili su im dodatnih 30 tisuća kuna za daljnji tijek projekta koji će trajati do kraja 2019. Novac je uplaćen na temelju dokumentacije koja je gotovo identična prethodnom natječaju. Društvo je najavilo daljnju ‘osudu fašizma’ s naglaskom na ‘društvene politike općeg dobra’ i ‘doprinos javnoj društvenoj politici odmaka od kontroverzi vezanih uz trostruki logor u Jasenovcu te osvjetljenje činjenica vezanih uz njega’.
‘Za vrijeme jugoslavenskog režima javno se nije smjelo ni posumnjati u činjenice koje su tada vladale kao opće mišljenje i stav tadašnje Vlade prema logoru u Jasenovcu. Tako da su medijima ruke u potpunosti bile vezane kada je ova tematika u pitanju. Danas, mediji mogu prenijeti jasnu sliku onog što se stvarno zbivalo u trostrukom logoru Jasenovac te medijska tišina nije uvjetovana režimom demokracije u RH. Samim time, dozvoljeno je sumnjati u činjenice i kontroverzne podatke koji se u javnosti pojavljuju vezano za stradalnike i sudionike Drugog svjetskog rata kroz trostruki logor Jasenovac’, piše u natječajnoj dokumentaciji.
Iz svega navedenog razvidno je da hrvatska vlada svjesno i namjerno financira fašistički revizionizam.
