Na asteroidu 329, najmanjem planetu na kojem se Mali Princ našao, na kojem nije bilo ni kuća ni drugih stanovnika, samo je jedan nažigač uličnih svjetiljki svake minute bjesomučno gasio i palio svjetlo. Na pitanje zašto to čini, odgovorio je da to radi po nalogu. Ne zna se kojem, samo da se nalog nije promijenio unatoč tome što se planet svake godine sve brže okreće: "Nekoć je to bilo razumno. Gasio bih ujutro i palio navečer. Imao sam ostatak dana za odmor, ostatak noći za san... I sada, kad se planet okrene jednom u minuti, nemam više ni tren odmora. Palim i gasim jednom u minuti!" U neprestanom i zasljepljujućem titranju svjetiljki noć je onečišćena ogromnom količinom svjetla. Iako se Zemlja, za razliku od Saint-Exupéryeva asteroida, okreće istim tempom danas kao i prije 150 godina, noć je s industrijskom revolucijom, urbanizacijom i omasovljenjem plinske, a zatim i električne rasvjete krenula uzmicati pred unedogled produženim radnim danom, kao i unedogled produženim poticajem na konzumaciju sadržaja i informacija.
Na mapama svjetlosnog onečišćenja, koje prikazuju količinu umjetnog svjetla emitiranoga na noćno nebo, kako pokazuju podaci koje je 2016. prikupio istraživački tim pod vodstvom Fabija Falchija, čak trećina čovječanstva, među kojima je 60 posto stanovnika Europe i gotovo 90 posto stanovnika Sjeverne Amerike, ne može vidjeti i pitanje je li ikada vidjela Mliječnu stazu. Dobro je ako u ovim uvjetima uopće vidi išta osim traga izblijedjele mjesečine. Priča sačuvana u medijskim izvještajima kaže da su, nakon prekida opskrbe električnom energijom uslijed potresa koji je zadesio Los Angeles 1994., ljudi mahom nazivali nadležne službe ukazujući zabrinuto na "srebrnasti oblak" koji je rasparao nebo; taj oblak bio je Mliječna staza koja se nakon dugo vremena na njemu mogla nazrijeti. U klasu 7 prema Bortleovoj ljestvici svjetlosnoga onečišćenja, gdje je noćno nebo zamagljene, sivkaste boje, s jedva, ako uopće zamjetnom Mliječnom stazom, spadaju i Zagreb i Split. Rijetko sačuvana utočišta tamnoga neba u Hrvatskoj moguće je pronaći, kako pokazuje analiza Željka Andreića i Korada Korlevića s grupom autora iz 2011., na otvorenom moru, otocima i na ponekim mjestima u Lici i Gorskom kotaru.
- Do svjetlosnoga onečišćenja dolazi zbog neracionalne i neodgovorne upotrebe rasvjete. Svjetiljke su gusto raspoređene jedna uz drugu, u neznatnim razmacima, pa i s tri svjetiljke na jednom stupu, tamo gdje bi sasvim bila dovoljna i jedna. Šetnice, trgovi i ulice vrve viškom rasvjete, dekorativnim i reklamnim svjetlom, čak i u slabo naseljenim ruralnim područjima, osvjetljavajući skoro svaki kozji put - pojašnjava Boris Štromar iz Astronomskoga društva Beskraj i Udruge za zaštitu noćnoga neba Naše nebo.
Radno vrijeme nažigača u knjizi koji nema počinka odražava nestabilnost granica između dana i noći u organizaciji rada i odmora. Ta je nestabilnost osjetna od sredine 19. stoljeća s infrastrukturnom i tehnološkom modernizacijom rasvjete, koja je, nadvladavajući Sunce i mjesečinu, zadržavala radnike sve duže u tvorničkim ili kućanskim poslovima otuđujući vrijeme za predah i dokolicu. Više osvijetljenosti omogućilo je prolongiranje proizvodnje i samim time zgrtanje viška rada u zadacima na radnom mjestu, posebno pogodujući fleksibilizaciji radnoga vremena, kao i prekovremenom, nesigurnom i povremenom radu. Kapital u izvlačenju dodatnoga rada zastaje samo na vremenu potrebnom za oporavak i regeneraciju radne snage, vremenu toliko suženom da je odgurnuto što dublje u noć, s pranjima i peglanjima nakon 22 sata ili kasnonoćnim pripremama ručka za sutra. Bliješteće reklame, užarene ulice i digitalni uređaji prolongirali su, isto tako, i mogućnost potrošnje. U danu progutanom radom, opterećujući oči i misli marketinški induciranim željama, ponudili su naknadu dnevnoga odmora ukradenim vremenom za čitanje ili gledanje serija u koji gluhi sat noći.
U nadraživanju budnosti i produktivnosti, štetni efekti pretjerane upotrebe svjetla ne smanjuju se pukom kontrolom potrošnje električne energije jer na svakodnevno funkcioniranje i okoliš, upućuje Štromar, utječe i vrsta rasvjete.
- Skrivanjem iza uštede električne energije na mnogim se mjestima ugrađuje intenzivna LED rasvjeta temperature boje svjetlosti od 4000 do 6000 K. Visok udio svjetlosti plavoga spektra koji LED isijava oponaša danje svjetlo narušavajući cirkadijski (biološki) ritam i ljudi i životinja s brojnim zdravstvenim i okolišnim posljedicama – kaže Štromar.
Gubitkom mraka smanjuje se koncentracija melatonina u tijelu, čime se povećava i rizik od nekih vrsta raka, među njima i raka dojke, a sa svjetlosnim onečišćenjem povezuje se i razvoj depresije, anksioznosti i dijabetesa.
- Morske kornjače prate odsjaj mjeseca kako bi stigle s bliskoistočnih i afričkih obala u Jadransko more, no zagube se i ozlijede dezorijentirane svjetlom lampi. U gradovima ptice suočene sa zasljepljujućim svjetlom i narušenim putevima migracije ugibaju sudarajući se sa zgradama i prozorima. Svjetlosno onečišćenje pogubno djeluje i po krijesnice, leptire, bumbare i brojne insekte - govori Štromar, osvrćući se i na ispraznost izjave Hrvatskih cesta da je nedavno otvoreni Pelješki most 55 metara iznad razine mora i da zato ekstenzivna osvijetljenost ne može utjecati na životinjski i biljni svijet.
Iako Zakon o zaštiti od svjetlosnoga onečišćenja traži da na zaštićenim područjima korelirana temperatura boje svjetlosti ne smije nadilaziti 2200 K, vrijednost megalomanske rasvjete kojom je presvučen Pelješki most u rezervatu prirode Malostonski zaljev i Malo more seže i do 3000 K.
- U tri godine od donošenja Zakona, rasvjeta se mogla prilagoditi i uštedjeti pritom na naknadnim zamjenama, ali u interesu rasvjetne industrije nije racionalno pokriti neko područje, nego svako toliko intervenirati ponudom novih rasvjetnih proizvoda na kojima je moguće zaraditi - primjećuje Štromar.
Početkom 2020. zagađeno je i nebo na Petrovoj gori, jednom od dva međunarodna parka tamnoga neba u Hrvatskoj (uz daruvarski Vrani kamen), gdje se godinama organiziraju astronomska posmatranja. Tada je firma Odašiljači i veze postavila 60-ak metara visok odašiljač zatirući pogled snažnim osvjetljenjem. Zaštita noćne tame, kao i vode i zraka, traži kontekstualizaciju problema u razlaganje okolišnih politika i kapitalističke ekonomije. Na lokalnoj razini, uz uklanjanje suvišne rasvjete, smanjenju svjetlosnoga onečišćenja mogu doprinijeti žarulje žućkaste ili narančaste temperature ispod 3000 K. Lampe bi trebale biti usmjerene na površinu koju osvjetljavaju tako da se svjetlost ne raspršuje iznad horizonta neba i ne udara o prozore.
Ni 1440 sunčevih zalazaka, koliko ih je Mali Princ izbrojio u 24 sata na asteroidu 329, ne bi moglo namiriti nedostatak tišine, mraka i zvjezdanoga neba.
- Ljudi trebaju znati da se smiju buniti i da se moraju buniti jer ako se ne bunimo, problem se neće riješiti - zaključuje Štromar.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
