Od kraja ljeta prošle godine intenzivnije se počelo izvještavati o nadolazećim rekordnim poskupljenjima energenata i električne energije, za koja je odgovoran koktel okolnosti u novijoj povijesti bez presedana, ono što se u zapadnim medijima obično naziva "savršenom olujom". Prvoga dana nove godine građani Turske probudili su se s cijenom struje za kućanstva većom za 50 posto, a onom za industriju čak 125 posto, što se najvećim dijelom, jednako kao i u drugim zemljama, pripisuje porastu cijene prirodnog plina.
U Bosni i Hercegovini dan prije stare godine usvojen je zakon kojim se federalna vlada obavezuje ograničiti rast cijena struje ukoliko on premaši 20 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Odluka je donesena nakon niza štrajkova radnika u rudnicima ugljena, prirodnog resursa fosilnih goriva zahvaljujući kojemu je BiH jedina zemlja u regiji koja izvozi struju, ali je unatoč tome ona tamo skuplja.
I u Srbiji je u studenom Vlada intervenirala u tržište električne energije, čiji je porast cijene dosezao preko 130 posto, a hrvatska Vlada također je donijela odluku kojom se rast cijena plina i struje za kućanstva ograničava, ali samo do 1. travnja.
Tijekom jeseni diljem svijeta događali su se incidenti koji su uglavnom prošli ispod radara šire javnosti, unatoč tome što se zapravo ne radi o incidentima nego o simptomima takozvanog energetskog škripca, za koji analitičari predviđaju da bi mogao potrajati.
U listopadu su, primjerice, mediji izvijestili da se u Libanonu događaju redukcije struje koje znaju trajati po cijeli dan, a tijekom istog mjeseca više od polovine svih pokrajina u Kini također je kuburilo s redukcijama zbog kojih je skraćeno radno vrijeme, a proizvodni kapaciteti nekih tvornica ograničeni. Istih dana izvještavalo se i o praznim policama u samoposlugama i benzinskim postajama bez goriva diljem Velike Britanije. Zatvarale su se tvornice čija proizvodnja podrazumijeva intenzivnu potrošnju električne energije, a cijene za industriju esencijalnih sirovina, poput aluminija i drugih metala, također su otišle u nebo pa je zabilježena i nestašica raznoraznih proizvoda, primjerice automobila.
U to vrijeme cijena prirodnog plina u Evropi bila je šest puta veća nego u istom razdoblju predpandemijske 2019. godine, a u Aziji četiri puta veća. U Velikoj Britaniji veleprodajna cijena struje udeseterostručila se u odnosu na desetogodišnji prosjek pa se, prije nego što je vlada uvela ograničenje, očekivalo da prosječni račun za struju i plin u kućanstvima naraste sa 139 na čak 1.277 funti.
Kao najveći svjetski potrošač struje Kina je od presudne važnosti za formiranje cijena, a lanjske suše, poplave i temperaturni ekstremi doveli su do najveće energetske krize u posljednjih 10 godina. Tamošnje vlasti reagirale su forsiranjem kapaciteta elektrana na ugljen
U tekstu koji je objavio u magazinu Foreign Policy, Jason Bordoff, direktor Centra za globalne energetske politike na američkom Sveučilištu Columbia, navodi najmanje pet osnovnih uzroka trenutnog energetskog škripca, od kojih je ekonomski oporavak koji je uslijedio nakon "zatvaranja" uslijed pandemije tek jedan. Zbog tog oporavka, koji je rezultirao povećanjem potražnje, a time i cijene energenata u Evropi i Aziji, Kina je pretekla Japan koji je dotad bio najveći svjetski uvoznik ukapljenog plina, a tamo je i potražnja za ugljenom u prvoj polovini prošle godine porasla za 11 posto. Mediji su izvijestili da je na virtualnom tržištu plina u Nizozemskoj između siječnja i veljače prošle godine cijena zemnog plina porasla sa 17 na 100 eura, dakle oko 500 posto, a tijekom prošle godine i cijena nafte povećala se sa 52 na 75 dolara.
Kao još jedan uzrok poskupljenja struje u Evropi navodi se i činjenica da ruska državna kompanija Gazprom nije odgovorila na zahtjeve da poveća količine plina koji izvozi u Evropu. To se uglavnom pripisalo "tržišnim manipulacijama" ruske vlade u cilju prisiljavanja Evropske Unije da izda dozvolu za puštanje plinovoda Sjeverni tok 2 u pogon.
Jason Bordoff (Foto: Chris Taggart)
No, spomenuti autor, uz poremećaje koji spadaju u standardna ponašanja tržišta, dobar dio uzroka pripisuje i klimatskim promjenama i s njima povezanim politikama, što ovu energetsku krizu čini drugačijom od onih koje su se događale u 20. stoljeću.
Tako se sa sigurnošću može reći da su ekstremni vremenski događaji, odnosno neuobičajeno hladna zima i toplinski valovi tijekom ljeta prošle godine, doveli do povećanja potražnje za plinom u svrhu grijanja, odnosno hlađenja. U Teksasu je prošlogodišnja veljača bila toliko hladna da je bez struje na nekoliko dana ostalo skoro pet milijuna ljudi, a energetska mreža u toj saveznoj državi bila je pred kolapsom. Budući da se u Teksasu proizvodi prirodni plin, lokalne vlasti naredile su obustavu izvoza kako bi se plin preusmjerio na domaće potrebe, što je sve zajedno također rezultiralo porastom cijene.
Zbog vremenskih okolnosti smanjila se i evropska proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora jer su vjetroelektrane diljem sjeverne Evrope mirovale zbog manjka vjetra. Struja se nadoknađivala iz fosilnih izvora, što je također rezultiralo njihovim poskupljenjem. U Norveškoj i Švedskoj, zemljama koje se uvelike oslanjaju na hidroelektrane, zabilježene su rekordne suše uslijed kojih su se smanjile količine vode nužne za pokretanje turbina. Norveška je zabilježila najmanju razinu zaliha vodnih resursa u posljednjih 15 godina, samo 52 posto kapaciteta, pri čemu struju od te zemlje kupuju i Njemačka, Danska i Velika Britanija. "Ideja da mi budemo zelena baterija Evrope srušila se kao kula od karata prošle zime", izjavio je analitičar Andre Gustavsson iz švedske javne kompanije za proizvodnju struje, a suše su do smanjenja proizvodnje u hidroelektranama dovele i u Aziji i diljem Latinske Amerike.
Sve u svemu, navedene okolnosti dovele su do toga da su zalihe plina u Evropskoj uniji dosegnule najmanje razine u posljednjih 10 godina pa su, prema podacima koje je objavila američka agencija S&P Global Platts, u rujnu ukupne evropske zalihe plina iznosile 79,6 milijarde kubičnih metara, dok je petogodišnji prosjek bio 94,5 milijardi.
Prvog dana godine Evropska komisija objavila je nacrt prijedloga u kojemu traži da se plin, ali i nuklearna energija tretiraju kao klimatski prihvatljivi izvori. Prema njemu ta dva izvora trebalo bi proglasiti "održivima", a članice se o nacrtu moraju izjasniti do 12. siječnja
Uz direktne posljedice klimatskih promjena, na poskupljenja su, naročito u Evropi, utjecale i politike kojima se pokušavaju smanjiti emisije štetnih plinova i ubrzati prelazak na takozvane zelene izvore energije. Evropska unija na snazi ima sistem naplaćivanja emisija ugljičnog dioksida, pri čemu su cijene "kredita" podložne promjenama na tržištu, a one su posljednjih mjeseci također dosegnule rekordne razine. Smisao toga sustava je motiviranje kompanija globama da se prebace na energente koji manje zagađuju, čime bi se trebala ubrzati tranzicija na obnovljive izvore energije i time zaustavi globalno zatopljenje. Tijekom prošle godine cijena ugljičnog dioksida na evropskim tržištima dosegnula je rekordnih 63 eura, dok se godinu ranije ona kretala između 20 i 30 eura. Think tank Breugel iz Bruxellesa izračunao je, pak, da bi evropski potrošači, uslijed udvostručenja maloprodajne cijene struje, tijekom ove godine sveukupno mogli platiti 150 milijardi eura više nego prethodne godine, pa su zbog svega toga i Evropska unija i njezine pojedine članice reagirale uvođenjem mjera za pomoć najsiromašnijim kućanstvima.
Kao najveći svjetski potrošač struje Kina je od presudne važnosti za formiranje cijena, a u toj su se zemlji tijekom prošle godine događale suše, poplave i temperaturni ekstremi, što je dovelo do najveće energetske krize u posljednjih 10 godina. Budući da 70 posto kineske električne energije dolazi od elektrana na ugljen, najprljavijeg od svih fosilnih goriva, tamošnje vlasti reagirale su forsiranjem kapaciteta elektrana na ugljen, pa i ponovnim otvaranjem onih koje su ranije zatvorene u sklopu politika za smanjenje emisija štetnih plinova.
Kineska vlada obećala je da će karbonsku neutralnost postići do 2060. godine, što će prema izračunima tamošnjih ekonomista zahtijevati investicije od oko 50 bilijuna dolara. No budući da su u toj zemlji "ugljično intenzivni" infrastrukturni projekti motor ekonomskog rasta, nije teško zaključiti da će se u nadolazećim godinama Kina i dalje oslanjati na fosilna goriva kako bi namakla sredstva za tu tranziciju.
I organizacija Međunarodni energetski forum (IEF) pozvala je početkom prosinca svoje članice da povećaju investicije u eksploataciju nafte i plina kako bi se zaustavio rast njihovih cijena, unatoč tome što bi u cilju zaustavljanja klimatskih promjena trebalo stremiti suprotnome.
Takva su ulaganja u kontinuiranom padu od 2014. godine, a prošle godine ukupni investicijski budžet 190 naftnih i plinskih kompanija iznosio je 348 milijardi dolara, dok IEF smatra da bi ga trebalo povećati na 523 milijarde.
Drugim riječima, unatoč imperativu zaustavljanja globalnog zatopljenja, uslijed porasta cijena energenata države se ponovno okreću fosilnim gorivima, a već se naveliko upozorava da bi entuzijazam za prelazak za "čiste energije" mogao splasnuti ako investiranje u njih ne bude dovoljno brzo da može pratiti postupno ukidanje fosilnih izvora i tako stabilizirati cijene.
Frans Timmermans (Foto: Wikipedija)
Anticipirajući upravo pad podrške evropskom planu da se do 2030. emisije stakleničkih plinova smanje za najmanje 55 posto u odnosu na 1990. godinu, povjerenik za klimu Frans Timmermans upozorio je početkom prosinca da bi Unija "umjesto da bude paralizirana, trebala ubrzati tranziciju prema obnovljivim energijama kako bi ona postala dostupna svima".
No, da ni sama Evropska komisija ne vjeruje da je to moguće, pokazalo se prvoga dana ove godine, kada je Komisija objavila nacrt prijedloga u kojemu traži da se plin, ali i nuklearna energija, tretiraju kao klimatski prihvatljivi izvori. U nacrtu piše da bi ta dva izvora trebalo proglasiti "održivima" i "sektorima koji mogu doprinijeti dekarbonizaciji ekonomije Unije". No, kontroverzni plan već je ranije podijelio članice, pri čemu je najglasnija protivnica Njemačka, država koja je 31. prosinca, unatoč rastu cijena struje, zatvorila tri od šest preostalih nuklearki i čiji su ministar i ministrica ekonomije, odnosno okoliša članovi Stranke zelenih. Najveća zagovornica plana je Francuska, država koja čak 70 posto ukupne električne energije generira iz nuklearki i koja trenutno predsjeda Vijećem Evropske unije.
Članice se o prijedlogu moraju izjasniti do 12. siječnja, a ukoliko ga podrže stupit će na snagu već iduće godine. Prema sadašnjim procjenama, omjer snaga u Uniji takav je da će ga većina podržati, a takvoj odluci mogao bi doprinijeti i stav UN-ovog Međunarodnog panela za klimatske promjene, koji nuklearnu energiju također smatra prikladnom alternativom.
