Prema političkim najavama, čeka nas prvoaprilska sumorna zbilja: nakon već opipljivog poskupljenja hrane i svako malo goriva, trebale bi značajno porasti i cijene plina i električne energije. Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić kaže da poskupljenje nije moguće izbjeći i da će državnom korekcijom tek biti ublažen dodatni porast troškova za distributere i građane. Što nas čeka, što je činiti državi i kako će građani preživjeti dodatni financijski udar, pitali smo analitičarku Ninu Domazet, urednicu portala www.energetika-net.com. Kako ona kaže, čini se da je neka vrsta državnog intervencionizma jedina poluga u ovim okolnostima, koje su sve samo ne tržišne.
- Činjenica je da poskupljenje plina i električne energije na otvorenom tržištu EU-a nema više veze s uobičajenim tržišnim prilikama. Prijašnjih kriznih godina bilo je situacija kada bi plin poskupio od 25 do 30 posto, ali nikada do sada nije u tako kratkom periodu poskupio 400 do 500 posto, slično kao i električna energija, gdje je rast cijena rapidan, ali ipak ponešto blaži u odnosu na plin - ističe Domazet.
Boji se, dodaje, da ovo čemu svjedočimo ima više veze s geopolitikom i špekulantstvom: certifikacijom plinovoda Sjeverni tok 2, zbivanjima u Ukrajini i Bjelorusiji, napetostima na relaciji NATO – SAD – EU – Rusija, europskim rigoroznim klimatskim politikama kojima se pokušavaju na silu istisnuti fosilna goriva. Tek nakon toga možemo govoriti o rastu potražnje za energentima u pokušaju izlaska iz pandemije i praznim plinskim skladištima u EU-u. Očito je da je Europa pala na testu u pokušaju obuzdavanja energetske krize i sve većeg rasta inflacije. Zemlje članice pojedinačno pokušavaju gasiti požar socijalnim interventnim mjerama.
- Koliko sam upoznata, od svih država EU-a jedino je Španjolska ljetos i jesenas nešto sustavno pokušala napraviti državnim intervencionizmom. Nažalost, s vrlo slabim rezultatima, čak pogubnima po komunalni sektor, pri čemu se država bori s inflacijom iznad 13 posto, a posljedice za gospodarstvo i standard građana su strašne - govori Domazet.
U Hrvatskoj taj će se problem akutno pokazati u ovoj godini.
- Državni alati su donekle ograničeni: mogla bi ići na smanjenje PDV-a, uvesti vaučere ili ići na jednokratne transfere iz proračuna prema opskrbljivačima i/ili građanima. Naš je problem što nemamo pravu sliku siromaštva u državi. Ministar Ćorić spominje da više od 60.000 kućanstava ima vaučere za električnu energiju do dvjesto kuna, ali je činjenica da otprilike četvrtina do čak trećine stanovništva živi ispod razine siromaštva. Hrvatska nikad nije definirala gdje je razina energetskog siromaštva, niti ga općenito kvalitetno adresira, da bismo mogli govoriti kome su sve potrebni ti vaučeri. To možemo povezati s činjenicom da punih deset godina nisu mijenjane socijalne naknade niti su postojeće kvalitetno nijansirane. Zato pomoć ne dolazi ni približno svima kojima bi trebala - kaže naša sugovornica.
Ni budućnost ne izgleda dobro, jer bi razdoblje povišenih cijena energije moglo potrajati nekoliko godina. Jedno od rješenja je u energetskoj samodostatnosti, a poželjna je i samoopskrba poput sunčanih elektrana na krovovima. Pogled u 2023. na svjetskim burzama sve otkriva.
- Ako se plinom trgovalo za 15 eura po megavat satu još prije godinu dana i ako vidite da se trenutno s plinom za 2023. trguje za 48 eura/MWh, a električnom energijom za 128 eura/MWh – u siječnju 2021. je koštala 56 eur/MWh – onda je sve jasno. Tržište ovakvu volatilnost još nije doživjelo. Bojim se, dok se ne riješi situacija s Rusijom oko Ukrajine, može se računati da će energetska situacija biti lošija ili još gora ako dođe do ratnih zbivanja koja nikome nisu u interesu - zaključuje Nina Domazet.
