Opći sud Evropske unije 11. rujna donio je presudu protiv Evropskog parlamenta (EP) u slučaju u kojemu je tu evropsku instituciju tužio jedan njezin bivši zaposlenik zbog toga što ga nije zaštitila od odmazde nakon što je prijavio maltretiranje i financijske malverzacije.
U pitanju je slučaj koji se tiče zaštite zviždača u evropskim tijelima vlasti, a ova osuđujuća presuda trebala bi biti krajnje poražavajuća za instituciju koja je i sama 2019. godine izglasala Direktivu o zaštiti zviždača, a potkraj 2023. godine još je i revidirala kako bi tu zaštitu dodatno osnažila. Ovo posljednje dogodilo se nakon takozvane afere Qatargate, korupcijskog skandala u kojemu su belgijska, talijanska i grčka policija uhapsile niz europarlamentaraca, među njima i potpredsjednicu Parlamenta Evu Kaili, zbog primanja mita od vlada Katara, Maroka i Mauritanije, a u racijama na dvadesetak briselskih adresa zaplijenjeno je 1.5 milijuna eura gotovine.
Žrtva odmazde zbog prijavljivanja nezakonitih radnji bivši je akreditirani parlamentarni asistent koji je za skupinu zastupnika radio nešto manje od tri godine. U ljeto 2021. obratio se kadrovskoj službi EP-a kako bi prijavio financijske malverzacije i posljedično maltretiranje od strane zastupnika za koje je radio. Sve je prijavio i evropskim uredu za borbu protiv korupcije OLAF-u, koji je slučaj kasnije preusmjerio evropskom javnom tužilaštvu.
U međuvremenu je asistent suspendiran do isteka ugovora, koji potom nije produžen, nakon čega je uložio žalbu Glavnom tajniku EP-a. U njoj je tražio poništenje odluke o otkazu i kompenzaciju od 200 tisuća eura. Tražio je i da mu se prizna status zviždača a time i mjere zaštite predviđene Direktivom o zaštiti zviždača, no Parlament ništa od toga nije prihvatio.
U svojoj presudi Opći je sud međutim zaključio da je Parlament automatizmom dužan zaštititi bilo koju osobu koja prijavljuje ilegalne aktivnosti, te da ta institucija nije demonstrirala da je poduzela sve što je u njezinim ovlastima kako bi zviždača zaštitila. Štoviše, iz samog Parlamenta otkriven je identitet asistenta, čime je on izložen odmazdi, a taj postupak predstavlja kršenje obaveze o tajnosti podataka. Sud je Parlamentu naredio da tuženika obešteti s 10 tisuća eura.
S druge strane, Sud je prihvatio argument Parlamenta da nije mogao produžiti ugovor zviždača zato što nitko od parlamentaraca nije predao takav zahtjev. Oni to nisu učinili iz evidentno osvetničkih pobuda, a upravo ovaj specifičan status asistenata parlamentarnih zastupnika generira njihovu nezaštićenost kada je u pitanju prijavljivanje nezakonitih radnji. Evropski parlament, naime, ne može spriječiti da neki asistent dobije otkaz zato što mu on u formalnom smislu nije ni poslodavac, već su to pojedinačni parlamentarni zastupnici, koji imaju diskrecijsko pravo odlučiti hoće li ili ne asistentu produžiti ugovor.
Kako navodi organizacija Transparency International (TI), Direktivom iz 2019. zaštitu, barem onu na papiru, dobili su milijuni zaposlenika u javnom i privatnom sektoru diljem EU. No ta direktiva ne pokriva ključnu skupinu radnika, a to su zaposlenici evropskih tijela, agencija i institucija. Njihova prava regulirana su Pravilnikom o osoblju, a sve EU institucije bile su dužne donijeti interna pravila o zaštiti zviždača. No to do današnjeg dana nije učinjeno kako spada pa su u mnogim institucijama na snazi standardi koji su ispod razine propisane Direktivom.
Kako navodi Transparency, u nekim su slučajevima odredbe među institucijama kontradiktorne, pa tako primjerice OLAF, koji je dio Evropske komisije (EK), aktivno potiče građane da prijavljuju nepravilnosti putem anonimne web stranice, dok smjernice same EK to „obeshrabruju“, a one Evropskog parlamenta svom osoblju čak i zabranjuju anonimno prijavljivanje.
Kao rezultat ovakve neadekvatne regulative, broj slučajeva internih prijava u EU institucijama izrazito je malen, pa tako Transparency u izvještaju iz 2022. godine navodi da je u Evropskoj komisiji u šest godina (od 2013. do 2018.) bilo samo 12 takvih slučajeva iako se radi o organizaciji s 32 tisuće zaposlenih.
U Parlamentu su 2016. bila tri slučaja, a u svim slučajevima zviždači su bili asistenti zastupnika i dobili su otkaz. U dvije sljedeće godine nije zabilježen nijedan zviždački slučaj u Evropskom parlamentu. Komentirajući recentnu presudu Općeg suda, Nick Aiossa iz Transparencyja portalu EUobserver rekao je da je „svaki parlamentarni asistent koji je u posljednjih sedam godina prijavio nepravilnosti dobio otkaz“.
