Bilo tko može dobiti spor protiv Bosne i Hercegovine pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu od šale, budući da su u dejtonskoj BiH elementarna ljudska prava podređena kolektivnim, koja uživaju konstitutivni narodi – Bošnjaci, Srbi i Hrvati – nauštrb svih Ostalih, ili onih kojima etnički identitet nije politički determinirajući.
ESLJP je u ponedjeljak presudio u korist apelanta Slavena Kovačevića, ustvrdivši da je njegovo aktivno biračko pravo u Bosni i Hercegovini prekršeno, jer mu nije dozvoljeno da zbog etničkog ili teritorijalnog uvjeta na izborima glasa za kandidate za Dom naroda BiH i Predsjedništvo BiH koji bi na najbolji način štitili njegove interese. Sa šest glasova za i jednim protiv, sud je ocijenio da je Bosna i Hercegovina prekršila članak prvi i osnovni princip opće zabrane diskriminacije, odnosno članak 1. Protokola br. 12 Europske konvencije o ljudskim pravima, a u pogledu Kovačevićeve nezastupljenosti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvu BiH. Sud je utvrdio da je trenutni politički sistem etničku zastupljenost učinio relevantnijom od političkih, ekonomskih, socijalnih, filozofskih i drugih razmatranja i na taj način pojačao etničke podjele u zemlji i narušio demokratski karakter izbora, čime su, de facto, konstitutivni narodi u privilegiranom položaju.
Sudsko vijeće je ustanovilo da Bosna i Hercegovina nije istinska demokratija, već "etnokratija" u kojoj je etnička pripadnost, a ne državljanstvo, ključ za osiguranje moći i resursa i u kojoj tri dominantne etničke grupe kontroliraju državne institucije kako bi ostvarile svoje interese, dok su svi ostali građani drugog reda. "Prvo", navodi se u sažetku presude, "podnosilac prijave nije imao mogućnost glasanja za kandidate koji se nisu izjasnili kao pripadnici ni jednog od 'konstitutivnih naroda' (pošto takvi kandidati nisu ni imali pravo da se kandidiraju)."
Budući da je stanovnik Federacije, navodi se dalje u obrazloženju, podnosilac prijave nije imao pravo glasa za kandidate koji su se izjasnili kao Srbi. Dakle, za razliku od osoba iz Federacije koje su se izjasnile kao Bošnjaci i Hrvati i osoba iz Republike Srpske koje su se izjasnile kao Srbi, podnosilac prijave nije bio istinski zastupljen u kolektivnom Predsjedništvu, iz čega proističe da je različito tretiran na osnovu mjesta stanovanja i etničke pripadnosti.
Etnička zastupljenost
"S tim u vezi, Sud je primijetio da je Predsjedništvo bilo političko tijelo države, a ne entiteta. Njegova politika i odluke uticale su na sve građane Bosne i Hercegovine, bilo da žive u Federaciji, Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu", navodi sudsko vijeće i zaključuje: "Niko ne bi trebalo da bude prisiljen da glasa samo po propisanim etničkim linijama, bez obzira na politički stav. Čak i kada bi se održao sistem etničkog predstavljanja u nekom obliku, on bi trebao biti sekundaran u odnosu na političku predstavljenost, ne bi trebao diskriminirati 'Ostale i građane Bosne i Hercegovine' i trebao bi uključivati etničku zastupljenost sa cijele teritorije države."
Očekivano, reakcije na presudu su ekstremne, u ovisnosti od toga iz kojeg bosanskohercegovačkog entiteta ili etnije dolaze – od odbacivanja do euforičnog odobravanja, uz nula prijedloga o tome kako će se rečena presuda zapravo implementirati. Iz toga, naravno, treba izuzeti potez Naše stranke, koja je jedina izašla sa konkretnim rješenjem, podsjetivši na svoj raniji prijedlog, prema kojem bi se ukinuo Dom naroda na državnoj razini, a tročlano Predsjedništvo BiH trebalo bi zamijeniti jednim predsjednikom, koji bi imao tek ceremonijalne ovlasti, dok bi se vanjska politika, odbrana, imenovanja veleposlanika i drugo prebacili na Vijeće ministara. "Ovo su minimalne promjene koje maksimalno zadovoljavaju i sve presude međunarodnog suda koje se spominju u političkom kontekstu, uključujući i ovu posljednju", poručili su iz Naše stranke.
Iz Ureda visokog predstavnika Christiana Schmidta je kratko saopćeno kako je presuda "novo ohrabrenje da tražimo način da izbjegnemo diskriminaciju i da odgovorimo zahtjevima evropskih standarda i zahtjevima Evropske konvencije o ljudskim pravima", iako je puno bliže istini tvrdnja da će presuda biti tek još jedan kamen spoticanja u ionako kompliciranim odnosima unutar BiH.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik već je najavio da će Narodna skupština tog entiteta odbaciti odluku Evropskog suda, uz opasku da BiH "ne može da opstane kao zemlja zasnovana na građanskom principu". "To nije mogla ni Јugoslavija, nijedna zemlja na ovim prostorima, to danas ne može ni Belgija ni Švajcarska", zaključio je Dodik, dok je njegova sekundantkinja Željka Cvijanović, inače članica Predsjedništva BiH, presudu odbacila, krstivši je "besmislenom".
Presudu su osudili i predstavnici Hrvata, putem Hrvatskog narodnog sabora, u čijem se saopćenju navodi da se "Hrvatima neće nametati politički predstavnici". "Podsjećamo domaću javnost i međunarodnu zajednicu da je podnositelj zahtjeva dugogodišnji unitaristički aktivist i savjetnik drugoga bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, uzurpatora pozicije hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kao što je uoči donošenja presude isti priznao, njemu i drugim političkim aktivistima nisu u interesu zaštita i promocija ljudskih prava, nego je njihov konačan cilj ukinuti konstitutivnost naroda i nametnuti unitaristički politički sistem", saopćeno je iz HNS-a.
Sa stanovišta mog političkog sna i vizije BiH – ova presuda je historijska. A sa stanovišta realnosti mislim ona će biti samo novi razlog za blokade u Bosni i Hercegovini, kazao nam je potpredsjednik SDP-a BiH Mijatović
Presudu su pozdravili predstavnici stranaka sa sjedištem u Sarajevu, uz opasku da nas "iskustvo uči da sama presuda u BiH ne znači da će automatski biti i provedena", kako je to formulirao predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić. Potpredsjednik te stranke, inače Srbin iz Banje Luke na mjestu ministra u Vladi Federacije BiH, Vojin Mijatović, u izjavi za Novosti kaže: "Sa stanovišta mog političkog sna i vizije BiH – ova presuda je historijska. A sa stanovišta realnosti mislim ona će biti samo novi razlog za blokade u Bosni i Hercegovini."
Sam apelant, koji je i savjetnik člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića, rekao je da njegova apelacija nije bila napad na Dejtonski sporazum, ali da jest njegova pobjeda nad Visokim predstavnikom. "Naš zadatak je nadograditi Ustav Bosne i Hercegovine. Nikad ovakva BiH neće ući u Evropsku uniju. Zanima me šta će reći zemlje Kvinte i OHR, koji je ovom presudom osramoćen. On je pokušao da uvede etnički izborni prag pa je to pretvorio u etnički količnik. Ovo je moja pobjeda nad Visokim predstavnikom", zaključio je Kovačević.
Rasistički princip
Dvadeset osam godina nakon rata i četrnaest godina nakon sada već famozne presude u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH – koja je također jedna u nizu presuda istoga suda (slično kao u slučajevima Zornić i Pilav protiv BiH) što potvrđuju diskriminatorski i čak rasistički karakter Ustava Bosne i Hercegovine, jer pripadnicima jevrejske i romske manjine osporava pasivno biračko pravo na najvišim državnim pozicijama – ESLJP donosi još jednu presudu, otkrivajući "bosanskohercegovačku toplu vodu": da se etno-teritorijalni principi državnog ustrojstva Bosne i Hercegovine kose sa osnovnim načelima ljudskih prava.
Taj rasistički sistem je posljedica etničkih politika kojima nikada nije bilo stalo do građana, već samo do zaštite kolektivnih prava Bošnjaka, Srba, i Hrvata, onako kako je definirano Aneksom 4 Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Ustavom Bosne i Hercegovine. To je i vidljivo u obrazloženju sudskog Vijeća, u kojem se ističe kako je "Sud bio svjestan historijskog konteksta, posebno da su aranžmani o podjeli vlasti osmišljeni da okončaju brutalni sukob obilježen genocidom i etničkim čišćenjem."
"Priroda sukoba bila je takva da je odobrenje konstitutivnih naroda bilo neophodno da bi se osigurao mir." Stoga je, prema mišljenju Suda, bilo zamislivo da bi postojanje drugog doma Parlamenta, sastavljenog samo od predstavnika tri glavne etničke grupe, bilo prihvatljivo u posebnom slučaju Bosne i Hercegovine, prema kojem su ovlaštenja Doma naroda bila ograničena na usko i strogo definisani vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda. Međutim, problem i jest upravo u konceptu "vitalnog nacionalnog interesa", budući da nikada nije precizno utvrđeno što bi to točno moralo biti, pa se vitalnim nacionalnim interesom danas može proglasiti bilo što, bez posljedica. Pardon, uz dalekosežne posljedice, zbog kojih Bosna i Hercegovina i dalje stoji, kao vlak u snijegu. Bez nade da će se probuditi iz etnokratskog košmara.
